S ove strane Drine | Dragan Banjac: Svi za jednog, jedan za svi

Okolotrbušni pantalodržac, četvoronožni vuneni travopas, zrakomlat, okolovratni dopupak, glavobran, okolokućno vodopišalo, međunožno guralo, samokres... Sjećate li se ovih jezičkih egzibicija nastalih intentivno nakon raspada zemlje koja je, nema sumnje, bila mnogo bolja od svojih naroda (Srba i Hrvata) koji su je (s)rušili.

Neki su bili skloni da to s izvjesnom dozom nekorektnosti pripišu hrvatskom novogovoru ili ako ćemo biti još nepošteniji - "tuđmanštini". Iako niko pošten neće ni pokušati da pobija da je - u Hrvatskoj naglašeno - nakon raspada Jugoslavije u svim državicama napadnut i jezik i da je čistoća jezika u Hrvatskoj ili jezički purizam, kako navodi Snježana Kordić u knjizi Jezik i nacionalizam (Durieux, 2018) bio velika tema prisutna na svakom koraku.

Piše: Dragan Banjac za portal Radiosarajevo.ba

Jezik su, istiskujući struku i znalce a uz pomoć svojih poslušnika, pod svoje uzeli političari koji će tu, kao uostalom i u drugim segmentima novonastalih društava uprskati stvar. Preuzele su ga neznalice i nacionalšovinisti. Mnogi su skloni da za brojne nedaće ovdašnjih Balkanaca optuže "intelektualce". Manjina njih je ostala uspravna, a veći dio se, kako je govorio Nebojša Popov, upregao u nacionalistička kola.

Knjigocid i zatiranje povijesne memorije

Sveučilišni profesor u penziji Ante Lešaja (Korčula, 1931) ostavio je dva kapitalna djela Knjigocid, uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih (Profil, 2012) i Zatiranje povijesne memorije, o rušenju spomenika Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, u izdanju Saveza antifašista RH, 2024.

Bacanje knjiga u kontejner i na smetljište nepodobnih hrvatskih autora, posebno srpskih, nije hrvatski izum. To je 1933. godine već viđeno u nacističkoj Njemačkoj.  Na lomači su se našle "nenjemačke" knjige Tomasa Mana, Heinricha Heinea... što je Newsweek nazvao "holokaustom knjiga". Heine je bio vidovit. "Tamo gdje se spaljuju knjige, na kraju će se spaljivati ljudi", zapisao je mnogo ranije, 1821. godine. Kada su Hitlerovi saradnici putem medija Manu prebacivali da je izdao i napustio Njemačku i njenu kulturu preko Okeana im je poslao poruku "Gdje su koferi Tomasa Mana tu je njemačka kultura". To mu nacisti nikad nisu oprostili.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Lešaja ističe da autorstvo za naslov (Knjigocid) pripada uredništvu Feral tribunea pošto je prateći novinske i časopisne članke to uočio u dva napisa: Milan Kangrga – Hrvatski knjigocid, knjige na groblju i Igora Lasića – Hrvatski knjigocid, naklade su planule. Vratimo se riječima i jeziku.

Omladina - ostarina, mladež - starež

Hrvatski pravopis mi je poslala sestričina odmah nakon što ga je hrvatska Matica tiskala 2007. godine. Uredili su ga Igor Zidić i moj stari dubrovački znanac Vlaho Bogišić ali ima dosta manjkavosti. Stoga jezičkim sladokuscima sa područja SHBiHCG ipak prepučujem da se, dok se ne pojavi nešto bolje, drže Pravopisa srpskohrvatskoga književnog jezika sa pravopisnim riječnikom, Matica srpska – Matica hrvatska, Novi Sad, 1960. Plus šest knjiga istog priređivača i izdavača gdje na 5.800 strana možete pronaći gotovo sve što vam je potrebno, među 144.000 riječi koje su nekad bile bliske većini insana bivše uajedničke nam domovine.

Nekad sam rado gledao emisiju Opća praksa koju je jednom sedmično vodio kolega Branimir Pofuk (HRT1) uglavnom sa stalnim gostima: Igor Zidić, Zvonko Maković i Gor Mandić. Petnaestog jula 2007. Pofuk je iščitao tri nove hrvatske riječi: Prvu je poslala Nada Araus – Premčić iz Splita, nudeći uspornik umjesto "ležećeg policajca". Druga je smećnjak (kontejner) i raskružje za kružni tok.

Mandić je iste večeri predložio da nova riječ bude i ostarina. Rekao je da nije njegova, navodeći da ju je ranije izrekao Josip Horvat i pravdaoi je činjenicom "kad već postoji omladina". Mandić, s kojim sam godinama imao dobre prijateljske relacije i prekinuo ih kada je počeo da veliča lik i djelo Dobrice Ćosića, dodao ja da po analogiji mladež nova riječ može da bude i starež.    

Adapter - prestrujnik, depresija - duhoklonuće

Prije nepune tri godine Mojmira Pastorčić je na RTL Direktu iščitala trinaest novih hrvatskih riječi koje su prošle kvalifikacije. Javnozborac i javnozborstvo odnosilo bi se na PR (Public Relations) – odnose sa javnošću, dimodojavnik je detektor dima, znojilište – mjesto za parenje, znojenje (koja već postoji u RSHKJ, knjiga 2, strana 328), zaključaj – lock down, izazor – retrovizor, prestrujnik – adapter, obrubnik – lajsna, krugotok – kružni tok, pridatak – plug in (dodatak, i ona postoji u RSHKJ, knjiga 5, str, 46), šećernice – šećerna repa, šećerna trska, kukuruz, bakroza – Vilsonova bolest, i prikaznik koji ima da zamijeni displej.

Pobijedile su prestrujnik, šećernice i bakroza.

Vidjela žaba da se konji kuju... Nismo mi lošiji od Hrvata, rekoše Srbi i počeše da smišljaju nove svoje riječi. Neko je raspisao natječaj što bi rekli Hrvati, a 15. septembra zasjedala je "jezička komisija" i proglasila tri najbolje.

Prva nagrada (600 eura) pripala je Dragani Albijanić iz Subotice za duhoklonuće koja je istisnula depresiju. Za prohujak (flešbek) sa 400 eurića nagrađena je Maša Antonijević iz Jagodine, a Beograđanin Miloš Mićović morao se zadovoljiti trećim mjestom jer je umesto atačmenta smislio novu srpsku riječ prikačica.

Teško je reći da smo bili naročito inventivni. Bilježim još samo nekoliko izmišljotina: opazica (komentar), sviđ (lajk), neželjk (spam), saplačnik (osoba koja s vama deli tugu), večnutak (trenutak koji se večno pamti), sebić, beZtebnost, susramlje...

Govori bi u riječnike i jezike

Tragajući intenzivno gotovo pola za riječima u našim jezicima i govorima sakupilo se (i naučilo) dosta o jezičkim različitostima koje bi trebalo da nas sapajaju umjesto što nas razdvajaju.

Pored već pomenutog Pravopisa i riječnika SHKJ gotovo svakodnevno zavirim u jednu od tri knjige Etmimologijskog rječnika hrvatskog ili srpskog jezika (autor Petar Skok), i u dosta riječnika i govora. Zanimljiv je "riječnik ličkih Srba" (odalke potiče mojih 75 procenata) Mladena Mirića, "riječnik arhaizama", "Bilješka o crnogorskom jeziku" Marka Vešovića, "Jezik bokeljskih Hrvata", "Rječnik dubrovačkog govora" (SANU, 2002), "Podgorički govor" (Dušan Ičević), "Hercegnovski rječnik romanizama" Marine A. Stanišić koja se bavila govorom severozapadnog dela Boke Kotorske i južnom regijom Crne Gore. Ne brinite, prijatelj Alija Isaković me je davno obezbijedio i sa bosanskim/bošnjačkim...

Sanjam dan kada će se sve to pretočiti u jednu knjižurinu.

Ako pogledate Ičevićev "Podgorički govor" susrešćete se sa crnogorskom megalomanijom. Autor navodi više "jezika" unutar crnogorskog – uskočki, riječnik (stoji ekavica – p. D.B.) govora Zagarača, Rječnik, Rječnik vasojevićkog govora, Rječnik govora Banjana, Grahova i Oputnih Rudina...

O novom crnogorskom jezičkom izrazu svojevremeno sam pisao na dvije strane u NIN-u pod naslovom "Tri glasa za Crnu Goru" koji je objavio urednik kulturne rubrike pokojni Sava Dautović. Crnogorci su ta tri slova turili i u kompjuterske tastature, a jedan njihov pisac koji naravno živi u Beogradu to smatra brđanskim, čobanskim jezikom.

Evo nekih dubrovačkih bez pojašnjenja: arla, banda, biž, bokun, broka, bumbeta, dikela, drito, faculet, feral, gospar, kamara, koltrina, kominata, muka (brašno), paletun, petrusin, kuneta, kušin, maškardur, ekloga, remeta, gabrin, liban, kuf, dažd, škar, drakun, mrkijenta, buksa, pentatur, molek, kukovježa, đuzeluk, butiga, škornje, potenco, mir (gradske zidine), pjat, ferata... I nekoliko istarskih, s pojašnjenjem: angurija (lubenica), anke (i, takođe), baladur (terasa, ulaz u kuću), šabija (pesak), barkun (prozor), cavate (šlape), kapelin (šešir), marangon (stolar, tišljer), šetimana (sedmica, tjedan), žbula (luk),batuda (tucanik), boleta (potvrda), fantoj (drobilica za kamen), trukinja (kukuruz), šupreš (pegla)...

Govorimo li svi podosta bosanski

Pjesnik Ibrahim Hadžić, nekad urednik školskog programa RTB jednom prilikom je Filipu Davidu i meni rekao da srpski riječnici slobodno mogu da preskoče slova Ć, Đ i Dž.

riječi pod prednjonepčanim bezvučnim slivenim sugasnikom Ć (RSHKJ, 356-372) pretežno su turcizmi: ćaba, ćage, ćar, ćasa, ćata, ćatib, ćafir, ćebe, ćevap, ćeif, ćela, ćelepir, ćemane, ćenifa, ćepenak, ćeten, ćef, ćilim, ćiriš, ćifta, ćopa-v, ćorav, ćorak, ćehaja, ćok, ćosav, ćorda, ćošak, ćuba, ćuvik, ćumez, ćumur, ćuprija, ćurak, ćurlika, ćurčija, ćuskija, ćufta... Pod Đ: đa, đeram, đečerma, đinđa, đogat, đogo, đon, đubre, đuvegija, đuveč, đul, đumruk, đuture, đuturum... I nekoliko riječi pod Dž: dža, džaba, džabaluk, džada, džamadan, džambas, džamija, džanarika, džanum, džaftara, džebana, dževa, džezva, dželat, dželebija, dže(a)madan, dženaza, dženet, džep, džeferdan, džehenem, džibra, džigerica, džilit, džimrija, džidža, džomba, džukac, džulov, džumbus, džumle, džudža...

Pronađite pravoslavca da ne zna značenje za najmanje devedeset posto navedenih izraza. Teško!

Inače, povod za ovo razmišljanje o našim riječima i jezicima je dobro poznata izjava selektora muške košarkaške reprezentacije Srbije, Svetislava Pešića: "Svi za jednog, jedan za svi!". Svakako i pokušaj dve iskompleksirane nacije, srpske i hrvatske, da "obogate" inače, bez tuđica, siromašan jezik. Tema je (ne)zahvalna. Znate li kako Vranjanci kažu za jednosmernu ulicu? Samo na tam, a za dvosmernu – i na tam i na vam.

Pisac Miroslav Krleža tvrdio je da su Srbi i Hrvati dva najsličnija naroda na svijetu. "Govore jezikom koji se razlikuje u pet deka, ali su teško oboljeli od kompleksa narcizma malih razlika. Srbi i Hrvati su dva komada jedne balege koju je točak zaprežnih kola balkanske historije prepolovio na dva dijela".

O našim jezicima mnogo je rekla na početku pomenuta Snježana Kordić. "Pitanje jezika postaje pitanje države, naroda, njegovog identiteta i čak njegovog opstanka. Novi aksiom glasi: hrvatski i srpski su različiti jezici, a ako ta razlika nije vidljiva, treba je napraviti".       

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.