S ove strane Drine | Dragan Banjac: Serija obmana prepodobnog Josifa

Već ste čuli (možda i vidjeli), ali moram.

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

"Ovdje je, ovdje ću da provedem narednih šest-sedam dana. Lijepo smo ovo uredili, ovo je zamjenik komandanta i komandantova kancelarija i spavaća soba, ovdje je mokri čvor. Mnogo lijepo uređeno. Ovo je baš lijepa tuš-kabina, ovde je mali ali čist toalet. (Još niko nije ni piškio ni kakio – p.a.) To je to. Sve ima, super. Ovdje je meni kancelarija. Samo što ćemo velike sastanke na drugom mjestu morati da održavamo. Krevet, televizor. Imam i, to su donijeli iz moje kancelarije iz Beograda, ovaj mali frižider. Plakar ovdje, košulje spremne. To je to, bit će zanimljivo narednih dana ovde u Loznici i Podrinju, i očekujem da mnogo toga uradimo za ljude. Kao što vidite, meni će da bude divno, prelijepo, a nadam se da će ljudi posle svega onoga što moramo uraditi za njih biti zadovoljni."

Ovo su riječi srbijanskog predsednika Aleksandra Vučića kojima je najavio višednevno ubjeđivanje građana Podrinja da legnu na rudu po pitanju rudarenja litijuma. Glavni lobista Rio Tinta krajnje je ozbiljno shvatio agitaciju. Treba pogledati kratki video klip kako bi se vidjela sva niskost jednog "državnika". Našla se vila... rekli bi negdje naši ljudi, a negdje i – kad se opanak opapuči.

Prije dvadesetak, možda i nešto više godina u zgradu zloglasne Politike (kako bi rekao kolega i prijatelj Dževad Sabljaković), bard tog lista Miroslav Radojčić imao je adet da u prolazu na dvoja vrata pokuca. Na jednim bi vratima (Dragana Hadži Antića, tadašnjeg urednika Politike, električara po struci, zvanog Struja) pitao "Otkud Vi ovdje", potom pritvorio (vrata) i krenuo dalje, do još jednih, gdje bi sve ponovio ispred ofisa direktora te Kuće (ču’š, kuće!) Živorada Minovića kojem bi, stari šmeker s leptir mašnom koji je svojevremeno na veoma važnu londonsku adresu u Downing streetu broj 10 mogao i bez najave(!), nakon što bi dohvatio kvaku i malo vrata odškrinuo rekao: "Zar ste Vi još ovdje?". Poslije bi me iz prizemlja pozvao na kafenisanje.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

U vrijeme poprilične već popularnosti, Vučić se 2016. "sklonio" u Niš, gdje je poveo cijelu vladu. Dok su građani Niša, Pirota, Aleksinca i okolnih mjesta iznosili svoje životne muke, tadašnji premijer je, zapravo, u prvi plan lansirao poruke koje mu kod priprostog sveta podižu rejting. Spava u kasarni na vojničkom krevetu! Narod je s ponosom prepričavao da jede iz limenih tanjira, kako je skroman, jedan od nas… Članovi kabineta izabrali su hotel.

Iste, 2016. obećao je redovne susrete s građanima kako bi čuo sa kakvim se problemima suočavaju, pa upriličio prvo viđenje u Beogradu. I – sabahile ga je sačekalo 5.000 duša koje su se tiskale čekajući priliku da "riješe" svoje probleme. Govorilo se da je ovim susretima bio smisao da bude dopuna institucijama koje je valjalo podstaći da brže i bolje rade, ali nije to u pitanju nego – rad na njihovoj potpune degradaciji. Jer, bogamu, ovdje druge institucije osim Aleksandra Vučića i nema. Treba da se zna ko je zamjena za sve institucije. Pokazalo se da su višesatni razgovori, uz medijsku spektakularizaciju bili dovoljni za svojevrstan politički rijaliti.

Susreti s građanima pokazali su da se osjetljivo političko i državno pitanje lako pretvara u krajnje prozaično, što se pokazao i na Kosovu, gdje je do dugo u noć slušao nevolje građana. One se nisu ticale položaja Srba nego su ljudi tražili posao, stan, put, ljekara, traktor, stoku, povoljniju cijenu goriva za poljoprivredne mašine i vještačko đubrivo… I sve im je to bilo obećano. Iako su bili prevareni razišli su srećni.

Raja se zbog rudarenja protiv njega digla širom Srbije, posebno u glavnom gradu, ali vješti manipulator (obraza nema za stražnjicu ne brine, kaže narodna), kao toliko puta prije, sačekao je da pobuna splasne i krenuo u nove obmane. Sada on usmjerava događaje, napisao je jedan analitičar. Odlazi narodu na noge u Podrinje, peče palačinke, večera sa pecarošima, služi hranu vojnicima. Jedan od nas!

Vučić je umislio da je veći i od Josipa Broza Tita i rado bi, da sa Slobodanom Miloševićem, Vojislavom Šešeljom nije tamo zatvorio vrata pozadinom, da ima hacijende recimo na Bledu, Plitvicama, Opatiji, Miločeru, Ohridu, Dubrovniku... Ovako, ostaje mu mali čisti toalet i drveni ormar sa spremljenim košuljama kod komandanta garnizona... I to mu je previše!

Išao je i u Njujork na zasedanje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Da "riješi" kosovski problem za koji sam kaže da po tom pitanju "nema efikasnog rješenja", ali je obaveza Beograda da stvari drži pod kontrolom. "Dok se okolnosti u svijetu ne promijene i dok ne bude moguće postavljanje zahtjeva u skladu sa međunarodno-pravnim normama", izjavio je Vučić u zdanju na East Riveru. Srbijanski predsjednik se i u SAD obraćao svojim biračima u zemlji i RS-u. Dijelio je odlikovanja predstavnicima zemalja koje su bile "na strani Srbije" prilikom majskog usvajanja rezolucije o Srebrenici. Valja, spasili su "stvar".

Loš politički šmirant i šmajhler požalio se zbog davanja većeg značaja Ukrajini nego njegovoj Srbiji u UN. Srbi ih, kazao je, ne interesuju. Onda malo njemačkih logora, najavljuje godišnjicu oslobađanja Aušvica. "Oni koji su oslobodili taj logor, a to su Rusi, nisu pozvani, a vjerujem da će biti pozvani oni koji su taj logor otvorili (Nijemci). Tako i ministar neki iz Federacije BiH, koji se slika sa bosanskom i kosovskom zastavom, a onda optužuje RS da ima secesionističke zahteve. Svi oni to rade jer imaju zaštitu zapadnih zemalja." Jednim "metkom" u nekoliko meta – Nijemci, Kosovo, Bošnjaci...

Tu i tamo podjari ga neko iz takozvane opozicije. Dragan Đilas, koji slovi kao neproglašeni šef srpske oporbe u parlamentu je iznio podatak da Vučićeve farmerice koštaju 1.800 evra i slikovito se izrazio da vrijede "dvije nastavničke plate", odnosno da je jedna nogavica jača od nastavničke plate. O pravdanju prepodobnog Josifa nećemo mnogo, živi na istom mjestu, nije se obogatio, nema račune u svijetu, a Đilasu je poručio da sve što ima od garderobe "ne vredi kao dvije felne jednog od desetine njegovih džipova".

Pred put u Njujork obratio se glasačima u Srbiji i Dodiklendu. I, što se kaže, prevazišao i sebe. "Smjestio se u avion za NY. Ponosan na činjenicu da naša nacionallna avio kompanija direktno leti za Njujork. Vrijeme u avionu iskoristiću za pripremu govora u Generalnoj skupštini UN i važnim panelima na kojima ću da učestvujem. Očekujem susrete sa viŝe od četrdeset svjetskih državnika. Nakon Njujorka idem u Češku i Švajcarsku. I dok se pripremamo za poletanje, Srbija mi već nedostaje." Aferim, Majstore, svi su ti povjerovali!

Beogradski novinar V. I. to je vidio ovako: "Teško je, ipak, oteti se utisku da je njegovo govor bilo kome obio i dlaku iz brka, sem što su ga beogradski mediji po ko zna koji put proglasili ’istorijskim’. Biće pre da se Vučić kuražio pred svojim podanično-biračkim tijelom u direktnom tv-prenosu koji je izdajnički pokazao skoro praznu salu i tek nekoliko desetaka ljudi u publiici. ’Vučić zagrmeo u Njujorku’,  ’Hrabar govor predsednika’, ’Vučić izneo istinu pred celim svijetom’, bildovali su naslove odani propagandisti njegove medijske mašinerije u zemlji.

A na East Riveru - nizak politilki vodostaj posle njegovog monologa. Divili su mu se samo profesionalni držači mikrofona iz opskurnih beogradskih televizija pred kojima je nastavio da objašnjava važnost svog lika i djela, pa čak i da oplete po Draganu Đilasu dok druge optužuje za licemjerje, Vučić  se licemjerno ruga upravo vlastitom narodu, sa uvijek iste talasne dužine egocentričnog autokrate koji voli - da ga vole.

Mada, ruku na srce, ima tu i nesporne ljubavi. I zato će, svi su izgledi, vladati dok njemu ne dosadi, jer anesteziranom narodu još, fakat, nije dosadio.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba