S ove strane Drine | Dragan Banjac: Kris, ponesi i šajkaču!

Šta znamo o diplomatiji? Zbog oskudnog znanja o ovoj značajnoj oblasti međunarodne politike morao sam po pomoć u rječnike i kod "sveznajućeg" čika Google-a. U Rječniku SHKJ, onom koji je važio za većinu bivših Jugoslovena, ova francuska riječ se pojašnjava kao "nauka o međunarodnim odnosima" (1), "činovnici, službenici koji se bave diplomatskim poslovima (2) i "vještina da se ko pridobije za što (3). Iako nevješto sročeno pažnju mi je privuklo posljednje objašnjenje. Da se ko pridobije za što!

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Dalje nalazim da riječ "diplomatija" potiče od grčke riječi diploma, koja je prvobitno označavala dvostruko presavijenu ispravu koja je služila kao dokaz završenih studija. Kasnija je riječ poprimila druga, šira značenja, a označavala je službene dokumente (između ostalog sporazume između vladara). I da je skovana u Francuskoj u 18. vijeku...

Imao sam sreću i veliku čast da sam poznavao dvojicu (izmakao mi je Budimir Lončar) iz jugoslovenske diplomatske "premijer lige" Koču Popovića i Mirka Tepavca, koji su mi u različitim vremenima kazali da se radi o najvišim državnim službenicima koji u zemlji domaćina – mnogo i fino pričaju u rezidencijama i na prijemima a da nikad ništa ne otkrivaju do kraja. Ovo posljednje naš narod razume  kao - da ne kažu ništa.

Stoga nije neobično da se i danas za nekog "rječitog" političara, bilo da je nižeg ili najvišeg ranga, kada neprestano okoliša, kaže da govori "diplomatski". Tipičan primjer je, možda, političar po imenu Svetozar Marović. Ta pričalica "u prazno" predsjedavala je (2003-2006) sklepanom Državnom zajednicom Srbija i Crna Gora do osamostaljenja "drugog oka u glavi" ali se kasnije zbog pozamašnog lopovluka i bežeći od pravde sklonio u Urugvaj, pardon u Beograd. Gostujući na RTV CG (15. maja 2006) Marović je, vjerujte mojim sveskama, rekao: "Čak je i apostol Pavle rekao da je da – da, a ne – ne".

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

VELIKI I MALI: Diplomatija se, kažu, uči. Ipak, u manjim zemljama ta se školica uglavnom svodi  na naukovanje držanja pribora za jelo, vezivanje čvora na kravati, ili sjedenja kada, recimo, kragna kaputa ne bi smela da se "popne" visoko prema potiljku. Malo je danas diplomata/ambasadora od ugleda. Tu se često ufuraju neobrazovani stranački poslušnici ili potomci značajnijih predaka. Dok je bio šef diplomatije SCG (2004-2007) Vuk Drašković je u tu službu regrutovao osobu koja je u MSP radila na fotokopir-aparatu. Ovaj rusofil i čuvar lika i djela Draže Mihailovića svoj je potez pravdao "reformama" i "ispoštovanim procedurama".

U svim zemljama svijeta najznačajniji su diplomatski predstavnici Sjedinjenih Država. Izuzev u Srbiji gde je to mjesto poslednjih tridesetak godina izjednačeno sa ruskim. Ali ne šalju ni Amerikanci u svaku svoju ambasadu kapitalce jer bi i mnogi njihovi ambasadori bili dobri za fotokopiranje. Uostalom, tanki su i sa kandidatima na vrhu.

OD KENANA DO HILA: U vrijeme "hladnog rata" i zbog razlaza sa Sovjetskim savezom i Staljinom (Josif Visarionovič) u Titovoj Jugoslaviji odnosi sa SAD su bili "specifični". NJ. E. George F. Kennan (1961–1963) istakao se na otklonu politike Sovjetskog Saveza. Leonard Unger (1970–1972) bio je ambasador tokom perioda intenzivnih ekonomskih i kulturnih veza između Jugoslavije i SAD.

Slijedi Lawrence S. Eagleburger (1977–1981) jedan od najpoznatijih američkih ambasadora u Jugoslaviji, koji je kasnije bio državni sekretar SAD. U burnom jugoslovenskom vremenu u Beogradu je stolovao Warren Zimmermann (1989–1992). Posljednji američki ambasador u SFRJ bio je kritičan prema jugoslovenskim liderima i bio popularan među novinarima. Iz tog vremena pamtim obješenjakluk kolege Zorana Mandžuke koji me je iz američke ambasade zvao da nekoga od reportera pošaljem do ulaza u zgradu Borbe. Tako je Predrag Mitić snimio kako Zimmermann Zoranu otvara vrata automobila kojim ga je dovezao. Richard Miles (1996–1999) se nije mnogo "čuo", ali jeste njegov nasljednik William D. Montgomery (2000–2001) za koga se govorilo da je bio ambasador u ključnom trenutku političkih promjena u Srbiji, uključujući i pad Slobodana Miloševića 2000. godine.

Poslije osamostaljenja Crne Gore (2006) američki ambasadori su se fokusirali na podršku demokratskim reformama, ekonomskom razvoju i integraciji Srbije u europske i euroatlantske strukture. I nište od toga nisu postigli, a zasluge idu Michaelu C. Poltu (2004–2006), Mary Warlick (2010–2012) i naročito posljednjem. Christopher R. Hill (od 2022-2005) naslijedio je ambasadora Kyle Scott (2016–2019) za koga su mnogi povjerovali da će konačno da presiječe pupčanu vrpcu Beograda i Moskve. Uspio je jedino da mu Srbi malo preprave prezime u skot, nemilosrdna podla osoba. Nekolicina nije pobrojana.

BRDO ILI BRDAŠCE: Ambasador Amerike u Srbiji Christopher R. Hill protekle hefte obilazio je srpske zvaničnike da bi se s njima oprostio. Umjesto, kakav god da je (nikakav!), ode da se pozdravi jedino sa predsjednikom zemlje domaćina, Hil se pozdravljao i sa sićom – Anom Brnabić, Milošem Vučevićem, Natpopom (Porfirije)... Njegov mandat obilježila je bezrezervna podrška režimu koji predvodi srbijanski autokrata Aleksandar Vučić. Bivšoj premijerki i akruelnoj predsjednici Narodne skupštine zahvalio se "na odličnoj saradnji u prethodnim godinama" i čak izrazio nadu da će Srbija „nastaviti putem reformi i ekonomskog prosperiteta..." Kakve crne reforme, gospodine!

Njegovo prezime u prevodu znači brdo, ali ambasador se u roku tri godine njegove jalove diplomatije smanjio na brdašce. Redovno je izbjegavao da komentariše vruće srbijanske teme o čemu najviše govori njegova ulagivačka ocjena da "Srbija ide u dobrom pravcu". Njegova izjava došla je u trenutku kada zemlju potresa najveća kriza od od dolaska SNS na vlast, nakon pada nadsreštnice u Novom Sadu gdje je poginulo 15 ljudi i izazvalo studentsku pobunu.

Odlazećeg američkog ambasadora (bišveg potrčka Richarda Holbrookea) najviše je kritikovao lider Stranke slobode i pravde Dragan Đilas. Ne tako davno upitao ga je da li zbog američkih ugovora zatvara oči na ono što radi režim u Srbiji i podsjetio ga na prisustvo na otvaranju Moravskog koridora, koji je za ogroman iznos gradio američko-turski konzorcijum Behtel-Enka.

Nejasan stav imao je i o iskopavanju litijuma. Najprije je rekao da o tome odluku treba da donese "narod u Srbiji", potom da je litijum "dio budućnosti u kojoj bi Srbija trebalo da učestvuje“ i da na antilitijumskim protestima "ima i onih koji su proruski orijentisani koje ne brine litijum već kretanje Srbije ka Zapadu".

Nekoliko mjeseci ranije ambasador je napravio veliki blam, citirajući i vlasnika TV Pink Željka Mitrovića u svom tvitu o Srbiji na Zapadu.  Početkom prošle godine u javnosti se pojavila njegova fotografija sa suvlasnikom "Milenijum tima" Ivana Bošnjaka - u vinogradu. Dok se pakovao za povratak jedan vojvođanski vinograd stavljen mu je na dušu (poklon države?) i optužba na račun jedne (srpske) firme - da mu gradi vilu na Floridi.

NA VUČIĆEVOM PLATNOM SPISKU: Sredinom septembra prošle godine Dragan Đilas ga je optužio da je izjavom kako u protestima protiv litijuma vidi borbu protiv puta Srbije ka Zapadu, čime je, kazao je u otvorenom  pismu -  potvrdio glasine da je i on na Vučićevom platnom spisku. Tada mu je Đilas spočitnuo i da olako prešutkuje imenovanja Aleksandra Vulina za potpredsednika vlade i izjavie premijera da Srbija nikada neće usaglasiti svoju spoljnu politiku sa Europskom unijom.

Neproglašeni vođa srpske opozicije Hilu je prigovorio da je sa Vučićem završio "veliki dio oko pravljenja nezavisnog Kosova ne zamarajući se onim što se dešava Srbima u bivšoj srpskoj pokrajini, kao i činjenicom da će ovo što se sada radi za nekoliko decenija izazvati nove ratove":

AMERIČKI GEDŽA: Mali i nemoćni diplomatiju treba da shvataju prema uputstvima velikih i moćnih. To je najbolje osjetio osuđeni razni zločinac Radovan Karadžić. Njemu su, znalo se, Amerikanci obećali da ga neće slati u Hag. Kada se to ipak desilo Richard Holbrooke (1941-2010)  je na pitanje novinara o kršenju obećanja hladno i direktno odgovorio: "Tako mi postupamo sa ološem!"

Zašto je Christopher Hill bio blagonaklon prema ovdašnjem ološu to samo on zna. Kao i za koju cijenu.

Zato Kris - ponesi i šajkaču! I u novoj vili je okači na vidno mjesto.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba