S ove strane Drine | Banjac: Kako je osnivač logora u BiH postao funkcioner u Skupštini Beograda

Ne baš davno pošto se vratio iz Haškog pržuna, Momčilo Krajišnik je "držao" tribinu na beogradskom Fakultetu političkih nauka. Nakon dolaska još jednog "junaka" iz Nizozemske, major koji je ubijao Vukovar, Crnogorac Veselin Šljivančanin, fotkao se negde u Sremu, možda baš u Sremskoj Mitrovici odmah iza Aleksandra Vučića na nekom stranačkom skupu.

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Drugi "Holandez" angažovan je kao predavač mladim oficirima... Primjera "navazdan". Vjerovatno da od toga nisu imuni ni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, naročito u bh. entitetu Republici Srpskoj. A svjež primjer imamo u Crnoj Gori, gdje je četnički vojvoda Andrija Mandić koji je svojedobno jurišao i na Dubrovnik, sada predsjedava crnogorskim parlamentom i u tom svojstvu (možda i kao vojvoda!) prije nekoliko dana dočekao je i ugostio Milorada Dodika.

Sigurna kuća za zločince

Srbija je, valjda, šampion, ne samo kao "sigurna kuća" za svu grešnu "braću" (mekan naziv za zločince) iz okoliša nego i po tome što štiti sve koji su se na bilo koji način istakli za srpsku stvar. Dobar primjer je izvjesni Milan Janković, bivši dobrovoljac Željka Ražnatovića Arkana koji se na mala vrata ufurao na mjesto predsjednika Privredne komore Beograda. Pomenuta protuva se nekako, valjda dok su njegovi saborci "čistili" po Sarajevu, nekako dočepao diplome Ekonomskog fakulteta.

Iz navedene visokoškolske ustanove u dva navrata u Beograd je stizalo uvjeravanje da Jankovića nema u evidenciji među upisivanima i diplomcima na tom fakultetu, ali bivšem autolimaru i pripadniku paravojne, koljačke i pljačkaške jedinice ŽRA lažna diploma i stranačka pripadnost pomogle su da postane predsjednik Komore, čak i da magistrira. U medijima se oko ovog slučaja podigla (nedovoljna) prašina, a rezultat je tipičan ovdašnji. Kako je Janković s tim ćagetom u međuvremenu postao (bokca ti!) i magistar ekonomskih nauka poništena mu je diploma ekonomiste - ali nije i titula magistra. Aferim!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Za zemana ministrovanja spoljnim poslovima najviše pajtaša u diplomatiju uvukao je Vuk Drašković, predsednik gatačke partije Srpski pokret obnove (SPO), a isto su radili i poslije njega. Za Draškovića se vezuje i apsurd da je svojevremeno u diplomatsku službu poslao radnika iz fotokopirnice Ministarstva inostranih poslova. Ovaj mu je donio kopiju (novohrvatski - preslik), malo su popričali, a kada je Vuk doznao da je njegov radnik u preslikaonici daleki potomak vojvode Stepe Stepanovića, odmah ga je prekomandovao u ambasadora. 

Sve naše kamiondžije

Raspad Jugoslavije i uspostava višestranačja, čega su se masovno klonili (raz)umni ljudi, privukli su dosta vozača u politiku. Verovatno najpoznatiji među njima je Božidar Vučurević, trebinjski kamiondžija, koji je, pored ostalog, obećavao da će da izgradi "još stariji i ljepši Dubrovnik".

On nije jedini koji se ostavljajući volan otisnuo u politiku. Mile Paspalj, nasljednik Milana Babića na mjestu (drugog) predsjednika nekadašnje samozvane "republike srpske krajine", takođe je bio vozač. Poslije Vojislava Šešelja, Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, nekad je najpoznatiji radikal bio Dragan Todorović. I on je bio vozač. Na šofere je bio slab i Zoran Đinđić. On je za savetnika imao i Zorana Janjuševića, koji je prije toga bio vozač ministra unutrašnjih poslova b/h entiteta RS Dragana Kijca. (Nije šala!).

Treći predsjednik "srpske privremene državice" u Hrvatskoj Goran Hadžić bio je magacioner, a šoferi su ostavili traga i u Splitu, gde je dugo gradonačelnik bio Željko Kerum. On je, doduše, upravljao valjkom.

Ipak, sadašnji vlastodršci, naprednjaci, otišli su malo dalje. Bivši vozač Aleksandra Vučića (Dejan Matić) bio je predsjednik Opštine Zemun, a njegov pomoćnik Slaviša Topalović je bivši vozač Tomislava Nikolića. Nekadašnji šofer u Ministarstvu rudarstva Branko Malović, neko vrijeme je bio koordinator Srpske napredne stranke za južni Banat, bivši vozač Uprave carina, Marko Blagojević ambasador je na Kipru, a najviše je avanzovao Zoran Đorđević, bivši drajver guvernerke Narodne banke Srbije (Jorgovanke Tabaković), koji je najprije zaposjeo fotelju u Ministarstvu odbrane. Nakon što je resor dat Aleksandru Vulinu, Đorđević se prebacio u Ministarstvo rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja. To im je nagrada zarad adoracije svojih partijskih bosova.

Kaligula je počeo prvi? Sve je, reklo bi se još davno, krenulo od trećeg rimskog cara (41-37 prije nove ere) Kaligule. Gaj Julije Cezar Germanik, kako mu je bilo puno ime, još onda je začikavao svojim podanicima i tako svog omiljenog konja Incitata (latinski: Incitatus, ohrabreni) najprije promovisao u rimskog državljanina, držao ga u mermernoj štali i imenovao za senatora, čak ga namjeravao proglasiti za konzula. U Srbiji ne manjka konja, ali nema senat!

Namjerno sam se udaljio od teme a da je ne bih i promašio vraćam se jučerašnjoj (28. februar) promociji "Dosije Svetozar Andrić" koji je u beogradskom Medija centru predstavio Fond za humanitarno pravo. General, osnivač logora u BiH – funkcioner u beogradskoj Gradskoj skupštini!

Monstrum u liku tog Andrića tokom oružanog sukoba na prostoru BiH nalazio se na mjestu komandanta Prve birčanske pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a od jula 1995. godine na mjestu zamjenika komandanta i načelnika štaba Drinskog korpusa VRS. Dokazi predstavljeni u dosijeu FHP ukazuju na to da su, od maja 1992. godine, kada je Andrić naredio iseljavanje muslimanskog stanovništva iz zvorničke opštine, te osnivanje logora Sušica u Vlasenici, pripadnici Birčanske brigade, samostalno ili u sadejstvu sa drugim vojnim i policijskim jedinicama, počinili brojne zločine u zoni odgovornosti brigade.

U Dosijeu su predstavljeni i dokazi o ulozi Svetozara Andrića u genocidu koji je počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine. Dana 13. jula 1995. godine došlo je do smjene rukovodstva Drinskog korpusa. Dotadašnji načelnik štaba general-major Radislav Krstić postao je komandant, dok je pukovnik Andrić imenovan za načelnika štaba i zamjenika komandanta Drinskog korpusa.

Jedinice Drinskog korpusa kojima su komandovali Krstić i Andrić, od 13. jula 1995. godine, učestvovale su u masovnim egzekucijama srebreničkih muškaraca i dječaka. Mašinerija i radna snaga Drinskog korpusa korišćeni su u pokopavanju posmrtnih ostataka ubijenih civila u više masovnih grobnica, kao i ponovnom pokopavanju u sekundarne masovne grobnice tokom septembra i oktobra 1995. godine...

Apsurd na srbijanski način. Andrić je danas je aktivan u političkom životu Republike Srbije. Obavljao je više javnih funkcija, uključujući zamjenika predsjednika opštine Novi Beograd i narodnog poslanika, a od 2022. godine je bio član Gradskog veća grada Beograda. Da li poslije ovoga treba bilo šta dodati?

Slučaj porodice Salaharević

Na predstavljanju Dosijea juče je govorio i Nedim Salaharević, rođeni Vlaseničanin čiji su otac i brat stradali u logoru Sušica koji je osnovan upravo po naredbi Andrića. Njegov brat Edin bio je poznati mladi košarkaš (Sloboda Dita) i jugoslovenski omladinski reprezentativac kojeg su pripadnici srpskih snaga u Vlasenici zarobili i odveli u logor gdje je ovaj tada 19-godišnjak našao smrt.

Nedim je rekao da su za brata i porodicu problemi bili sve veći otkako su se za Edinov odlazak u Tuzlu i u Beograd, zalagali predstavnici tuzlanskog kluba, Radomir Šaper i selektor omladinske selekcije (?) iz Beograda. Nakon bezbroj uvjeravanja da "neće izaći iz Vlasenice", zlikovci su Edinu počeli da govore da "živ neće izaći iz Vlasenice”.  Tako je i bilo!

U svemu je prednjačio Miroslav Kraljević sadašnji načelnik Vlasenice "koji pobjeđuje iz straha glasača, iako za njega”, kako je rekao Nedim Salahović, "ne bi glasala ni uža familija”.

Salaharević živi u Tuzli, a vikendom često odlazi u rodni grad sa željom da obnovi kuću. Za "dobrodošlicu" nedavno mu je neko na stepeništu ostavio "probodenu košarkašku loptu". Ne plašim se, rekao je i poručio da se njegova sudbina i drigih stradalnika u poslednjem ratu u BiH, nikome nikad ne ponovi i da svi vole i čuvaju svoju porodicu.

"Život ide dalje, iako je stao", rekao je da sve bude jasnije. Malobrojni novinari su se zanimali zašto je u "slučaju Andrić" izostao zahtjev b/h pravosuđa, srpskog takođe i bilo kakva akcija porodica stradalih.

"Kada im trebamo pomenu nas i sve se brzo zaboravi", rekao je Nedim.

Zašto je general ušao u politiku? I kako je preko bivše stranke vaterpoliste koji u prvu posjetu nakon izbora za gradonačelnika metropole nije posetio Sarajevo, Zagreb ili Podgoricu recimo nego – Sokolac!

Aleksandar Šapić nije udomio grešnog generala zbog njegovih sposobnosti i znanja niti što je bio vlastan po tom pitanju, nego ga je postavio Aleksandar Vučić kako bi ga – ustreba li – spasio od srpskih organa gonjenja ili, ne dao bog, bosanskih.

Ako je od Srbije i Beograda – previše je!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba