Postoji li u Bosni i Hercegovini ekološka svijest?

Mnogi projekti, programi, strategije u Bosni i Hercegovini sadrže aktivnosti "jačanje ekološke svijesti javnosti", što dovodi do pitanja postoji li u Bosni i Hercegovini ekološka svijest? Hodajući našim ulicama, u kojima možemo vidjeti velike količine smeća, može nam se učiniti da ne postoji, i da sve zavisi od odluke pojedinca.

Piše: dr. sc. Mirzeta Memišević Hodžić za Radiosarajevo.ba

Ekološka svijest, najjednostavnije rečeno, podrazumijeva razumijevanje da naši postupci utječu na stanje naše okoline, a da od stanja naše okoline zavisi kvalitet našeg života. Ekološka svijest se manifestira kroz različite nivoe djelovanja, od najjednostavnijih kao što je odlaganje smeća na za to predviđena mjesta, do borbe za zaštitu rijeka, jezera, šuma... Za složenije aktivnosti zaštite okoliša potrebno je znanje i razumijevanje procesa u prirodi, ali "ekologija za početnike" bi mogla krenuti sa odlaganjem smeća.

Naše ulice su pune smeća! Doživjela sam da me strani gost pita zašto je tako i da nisam znala šta odgovoriti. Često možemo čuti da je "do sistema", da bi "drugačije bilo kad bi udarali po džepu". A zašto bi nas morali udarati po džepu da se brinemo o svojim vlastitim ulicama, selima, gradovima?! U velikom je problemu onaj pojedinac i ono društvo kojem se mora prijetiti kaznama da bi sebi i drugima činio dobro!

Osoba otvori vrata automobila na parkingu i istrese smeće na parking i zatvori vrata. Zar treba objašnjavati da je to ružno?! Osoba stoji na mostu i pije piće iz limenke. Baci limenku u rijeku i nastavi svoj put. Zar treba objašnjavati da je to ružno?! Osoba krene iz svoga sela i ostavi smeće pored puta na ulazu u drugo selo. Zar treba objašnjavati da je to ružno?! Zar smo toliko nisko pali da nas kaznama treba sprečavati da to radimo?!

Ekološku svijest, kao i svijest o općem dobru i građanskoj odgovornosti, treba razvijati još u najranijoj dobi. Kod kuće, u vrtićima, predškolskim ustanovama, osnovnoj školi...

U posjeti Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu bile su učiteljice i djeca iz vrtića i osnovnih škola. Uzorak nije veliki, i svakako je potrebno provesti dodatna istraživanja, ali ono što iz ovog uzorka mogu reći je da djeca veoma dobro razumiju značaj i vrijednosti elemenata svoje prirodne okoline, uključujući gradsko zelenilo, šume, rijeke, a posebno me se dojmila njihova sigurnost u odgovorima na pitanja o odlaganju otpada i reciklaži. Inspirirana ovim, dodatno sam istražila nastavne planove i programe za osnovne škole u Kantonu Sarajevo.

 Osnovne škole od prvog do četvrtog razreda imaju predmet Moja okolina, koji između ostalog obrađuje pitanja ekologije. U okviru svojih zadataka za prvi razred predmet Moja okolina ima zadatak "Razvijanje ekološke svijesti i kulture, osposobljavanje za primjenu ekoloških znanja u neposrednoj okolini i svakodnevnom životu", a među vrijednostima, stavovima i ponašanju koje učenici drugog razreda osnovne škole trebaju usvojiti su i: "Razvijanje pozitivnog odnosa prema biljnom i životinjskom svijetu. Razvoj ekološke svijesti i svijesti o korisnosti postojanja biljnog i životinjskog svijeta". Sposobnosti i vještine koje učenici trebaju steći u trećem razredu je da: "Čuvaju zdrav okoliš. Prepoznaju znak za reciklažu na ambalaži. Razvrstavaju otpad i odlažu ga na za to predviđeno mjesto", a u četvrtom razredu kao jedan od ciljeva navodi se: "Sticanje znanja o zagađenosti tla i vazduha i zaštiti od zagađivanja.

U petom razredu osnovne škole imaju predmet Kultura življenja, gdje se kao jedan od ciljeva nastave navodi „upoznavanje sa osnovnim pravilima ekologije, te razvijanje ekološke svijesti i odgovornosti prema radnom i životnom okruženju“. Među zadacima nastave nalazi se "osposobljavanje učenika za higijensko i estetsko održavanje stana i njegove okoline - kuće i avlije (dvorišta); razvijanje smisla za lijepim i njegovanjem njegove kulturne baštine; razvijanje higijenskih navika i ekološke kulture...". U posebnim ciljevima ovog predmeta navodi se „Ekologija – razvijanje ljubavi prema materijalnim i kulturnim vrijednostima, otkrivanje prirodne ljepote i bogatstva naših krajeva, razvijanje osjećaja prema prirodnim ljepotama i raznolikostima te podsticanje dječijih obaveza da čuvaju i njeguju ono što smo naslijedili od naših predaka. Upoznavanje učenika sa pravilima koje treba poštovati na određenom mjestu , podsticanje kreativnosti, stvaralačke mašte i volje za aktivno učešće u radu, prepoznavanje i zaključivanje.

Elementi prirodne sredine se još obrađuju u okviru predmeta kao što su Biologija i Geografija od četvrtog do devetog razreda. Ponavljam, učenici koje srećem pokazuju da su naučili i usvojili navedeno. Govore li naše ulice da odrasli daju loš primjer?

Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu nastaviće raditi na buđenju i jačanju ekološke svijesti, kako studenata, tako i mlađih naraštaja, u saradnji sa ustanovama predškolskog obrazovanja i osnovnim i srednjim školama. Vodimo se idejom da su ulice, parkovi, šume i rijeke naša ogledala, i da sve što učinimo okolišu, bilo dobro ili loše, ne utječe samo na nas, nego i na sve oko nas.

***

Autorica je doktorica šumarskih nauka sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu