Pogled iz Washingtona | Hadrović: Max Primorac i stara logika novih podjela

Nedavni najblaže rečeno rigidni komentari Maxa Primorca pred američkim Kongresom, u kojima je plasirao ideju da Bosna i Hercegovina (BiH) navodno treba dublju etničku teritorijalizaciju, pa čak i potpuno novi entitet, zvučali su prilično neobično svakome ko iole prati dešavanja u zemlji.

Piše: Adnan Hadrović za portal Radiosarajevo.ba

Predstavljeno je kao praktičan prijedlog — gotovo kao da je riječ o preuređenju administrativnih okruga radi efikasnosti. Ali to nije ono što bi takav potez predstavljao u Bosni i Hercegovini, a tretirati ga tako znači zanemariti i političku historiju i pravni okvir koji definiraju zemlju već skoro trideset godina.

Priča o podjeli uvijek se vraća

Nije slučajno što se argumenti o podjeli nikada potpuno ne povuku iz javnog prostora u BiH. Oni nude iluziju jednostavnosti u političkom sistemu koji je sve samo ne jednostavan. Svakih nekoliko godina čujemo istu mantru: kada bi se institucije bolje uskladile s etničkim granicama, sve bi ostalo došlo na svoje mjesto.

Na površini zvuči logično — i upravo zato se ta ideja stalno vraća. Ali da ta logika funkcioniše, do sada bismo vidjeli rezultate. Od 1995. godine, Bosna i Hercegovina funkcioniše pod jednim od najrigidnijih etničkih aranžmana u Evropi.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba

Ti aranžmani nisu smanjili političke tenzije — oni su ih učvrstili. Stvorili su političke partije koje opstaju održavanjem nepovjerenja, sudove koji teško provode odluke kada moćni akteri prigovore, i administracije pretvorene u baze političkog zapošljavanja. Svako ko je proveo makar sedmicu dana u institucijama BiH prepoznat će ovaj obrazac. Identitet jeste važan, bilo bi naivno tvrditi suprotno.

Ali pretvaranje identiteta u projekt teritorijalnog inženjeringa nikada nije riješilo probleme upravljanja u BiH. Ono ih je samo zamrznulo. Treći entitet ne bi prekinuo taj ciklus — samo bi povećao broj političkih poticaja koji drže sistem blokiranim. Dejton nije knjiga iz koje svako može birati poglavlje Jedna od karakteristika ovakvih prijedloga jeste to što vrlo olako tretiraju ustavni poredak BiH.

Dejtonski mirovni sporazum po tom pitanju nije dvosmislen. Aneks 4 jasno definiše da država ima dva entiteta. Ta se struktura može mijenjati, ali isključivo kroz amandmanski postupak iz člana X, koji zahtijeva širok međunacionalni konsenzus kakav danas naprosto ne postoji. To nije nešto što Washington može "predložiti" da se desi, niti nešto što domaći akteri mogu jednostrano provesti. Vijeće za implementaciju mira to ponavlja godinama. Isto važi i za Evropsku uniju i NATO.

Ove pozicije nisu slučajne — one proizlaze iz političke matematike koja je region održavala relativno stabilnim, posebno dok lideri poput Milorada Dodika stalno testiraju granice sistema. Poenta nije da je promjena nemoguća, nego da je promjena moguća samo kroz dogovor, a Bosna i Hercegovina trenutno nije ni blizu takvog dogovora. Tu su i evropski pravni standardi. Evropski sud za ljudska prava više puta je presudio da BiH mora proširiti pravo kandidovanja na javne funkcije izvan postojećih etničkih ograničenja. "Sejdić-Finci", "Zornić", "Pilav" - sve te presude idu u pravcu veće građanske jednakosti.

Stvaranje još jednog etničkog entiteta teško bi se moglo uklopiti u taj smjer, a Brisel to sigurno ne bi ignorisao. Stvarni problemi su problemi upravljanja Ako pitate građane šta im najviše smeta, odgovori su vrlo predvidljivi. Spori sudovi.

Osjećaj da korupcija prolazi nekažnjeno. Javne usluge koje zavise od toga koga poznajete. Stalan osjećaj da političke elite, a ne institucije, odlučuju o svemu. Niti jedan od ovih problema nema nikakve veze s tim imamo li dva entiteta ili tri. Zemlji trebaju bolje institucije, a ne nove podjele. To znači profesionalizaciju javne uprave, smanjenje političkog utjecaja na sudove, transparentnije javne nabavke i usvajanje budžeta bez ucjena.

EU integracije

To nisu spektakularne reforme — to su osnove. Nije slučajno što većina ljudi, bez obzira na etničku pripadnost, želi ulazak u Evropsku uniju. Umorni su od sistema koji počiva na improvizaciji i političkim nagodbama. EU integracije nude spoljni oslonac koji BiH sama nije uspjela izgraditi.

Nove granice bi taj proces potkopale i ojačale aktere koji profitiraju od slabije i manje odgovorne države. Isto se odnosi i na raspravu o Uredu visokog predstavnika. Doći će vrijeme kada OHR može zatvoriti vrata, ali to zavisi od ispunjavanja uslova 5+2. Ti uslovi postoje s razlogom.

Dok institucije ne funkcionišu predvidljivo, OHR je neophodan osigurač. Redizajn teritorije samo bi BiH udaljio od tih kriterija, a ne približio im. Stabilnija Bosna i Hercegovina doći će iz jačih institucija, ne iz novih teritorijalnih formula. Podjele su već isprobane. Nisu dale rezultate. Put naprijed je teži, ali i jasniji: izgraditi sistem u kojem institucije — a ne etničko inženjerstvo — oblikuju politički život.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.