Muamer Brekalo: Nije pošteno da mlade generacije budu iznova kažnjavane za propuste njihovih očeva

Kada nam se pokvari auto, neki kućanski aparat ili kad recimo hoćemo da uredimo zube tražit ćemo nekoga ko to dobro radi, ko ima reference ili ćemo se odlučiti na osnovu preporuke nekoga kome je to isto prethodno dobro urađeno. Gledat ćemo i omjer kvalitete i cijene.

Piše: Muamer Brekalo, Mostarac koji je uredio Jevrejsko groblje

Otprilike tako nekako bi svi mi trebali birati i one koji će odlučivati o sudbini svih nas i naše djece u naredne četiri godine. Prije svega, za to treba razvijena svijest i sposobnost objektivnog i pravilnog poimanja i rezonovanja stvari i pojava.

Jer kad nas boli pokvaren zub kojeg treba izvaditi nije isto ako odemo automehaničaru, samo zato jer i on ima kliješta. Niti je isto kada nam umjesto lošeg majstora pošalju drugog koji je jednako loš, pa taman bio i hvaljen. Nama je bitno ono što on uradi, koliko dobro i kvalitetno.

Sasvim je prirodno, i sasvim normalno da lošem uskratimo povjerenje, a očekivano da se prilikom izbora sljedećeg dobro informišemo o sposobnosti drugog majstora.

Dejtonski mirovni sporazum je posljedica mnogobrojnih pa i bolnih kompromisa. O njemu se naravno može pričati nadugo i naširoko, ovako i onako, i može mu se naći stotine mana. On je napravljen tako da izvanjski gledano niko nije pobijedio, a da opet svaka od strana sebe smatra pobjednikom iako nijedna strana nije zadovoljna njime. Vjerovatnija i objektivnija je ona teza da je svaka strana ponešto izgubila, a opet gledajući individualno neko je izgubio sve. Svoje najmilije i sve ono što je stvarao kroz cijeli život.

Prošlost ne možemo promjeniti. Iz nje se samo mogu izvlačiti pouke. Stalno vraćanje unazad nikome nikad nije dozvoljavalo da se razvija i raste. Mnogo toga što je danas na političkoj sceni nisu sretne, ispravne i poštene okolnosti, ali su realiteti koji se ne mogu ignorisati niti zanemariti. Na njih opet svi gledaju drugačije, svako iz svoje perspektive, uz dodatak različitih interesa. Od ličnog koristoljublja pa do onih geopolitičkih.

Mala smo zemlja, siromašna smo zemlja. Zemlja dobrih, ali nesretnih i sluđenih ljudi koji žive u jednoj vrsti limba. Ono što sigurno nije pošteno je to da mlade generacije budu iznova kažnjavane za propuste i grijehe njihovih očeva.

Nekada će neko prvi morati iskreno zagrliti onog drugog, pa onda i trećeg, i sve tako dalje, dok jedni u drugima ne budemo gledali i poticali onu ljudsku stranu, te omogućavali i zadovoljavali prava i potrebe svakog čovjeka u našoj Bosni i Hercegovini.