Hajrudin Somun: Diplomatski rat nad Balkanom

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Invazija Rusije na Ukrajinu i rat koju tamo vodi već pola godine uzdrmala je cijeli svijet, pa i takozvani Zapadni Balkan. Političko stanje u svih pet zemalja koje pripadaju ovom vještački sklepanom regionu je nesređeno i manje-više loše, a još više je uzburkano nedefinisanim odnosom prema ukrajinskom ratu. Posebno u nas u Bosni i Hercegovini u kojoj je, što kaže američki ambasador Michael Murphy, „teško naći dobru vijest“.  

Piše: Hajrudin Somun za Radiosarajevo.ba

Trending

Poznati bh. ilustrator oduševio objavom nakon pobjede Bosne i Hercegovine nad Hrvatskom

Diplomate dobijaju aktivniju i odgovorniju ulogu u velikim krizama i ratovima kakav već postaje ukrajinski, nego u mirnija vremena. Pogotovo kad je jedna od zaraćenih strana velika sila. Ali i kad nije, kao što je bilo u iračko-iranskom ratu 1980-ih, ili balkanskim 1990-ih godina. Govoreći iz vlastitog iskustva, u prvim su mi Iračani tražili da ih Jugoslavija snabdije novim naoružanjem, a u drugom se s Turcima brinuo kako će oružje stići u Bosnu uprkos embargu.

07.08.22. 12:31

Hajrudin Somun: Erdogan u misiji mira

S Ukrajinom su, na sreću, još relativno mirnodopski, ali ipak veliki problemi s kojima se suočavaju i bave ambasadori na Balkanu. A opet kažem ponajviše upravo u BiH, posebno zato što se Rusija koristi ovim regionom kao „rezervnim bataljonim“ u ekspanziji imperijalnih ambicija njenog vođe Vladimira Putina. Ili, u najmanju ruku da zabije klin u točkove solidarnosti i podrške otporu ukrajinskog naroda.  Još početkom jula Varšavski institut geopolitičkih istraživanja je objavio studiju “Zapadni Balkan i rat u Ukrajini” u kojoj se kaže: „Tenzije koje Rusija želi da izazove u BiH, kao i između Kosova i Srbije, imaju za cilj da skrenu pažnju zapadnih zemalja sa dešavanja u Ukrajini.“

Od tada do ovih posljednjih dana to „skretanje pažnje“ je eskaliralo u nešto mnogo zabrinjavajuće, na što posebno upućuje posredna rasprava koja se putem saopštenja iz ambasada i medija rasplamsava između diplomatskih misija Ruske Federacije i Sjedinjenih Država u Sarajevu. S tim što postoji razlika između nastupa ruskog ambasadora Igora Kalabuhova i američkog Michaela Murphuyja. Oni ne samo da oslikavaju suštinski odnos svojih, u prvom slučaju vladara, a u drugom vlada i čitave euroatlantske zajednice zemalja, nego i manir obraćanja, kulturu izraza i poštovanje integriteta i suvereniteta zemlje domaćina. Čak i neumjerenost javnog javljanja i pojavljivanja u prvog, i odmjerenost u drugog. Nisam stigao izbrojiti sve izjave ambasadora Kalabuhova vezane za Ukrajinu i BiH, u poređenju sa samo dva istupa ambasadora Murphyja.

Već sredinom marta ambasador Kalabuhov je počeo otvarati karte dokle bi ruska armada mogla stići ako slomi Ukrajinu:  “Ako Bosna i Hercegovina odluči biti članica bilo čega to je unutarnja stvar. Ali druga stvar je naša reakcija. Na primjeru Ukrajine mi smo pokazali što očekujemo. Ako bude prijetnja, mi ćemo reagirati“, rekao je na FTV-u.

19.07.22. 16:29

Dok se svađaju Zagreb i Beograd: Zašto skoro niko ne pita može li doći u BiH?

A da  bude jasnije šta je mislio pod „bilo čega“, dodao je da je "članstvo BiH u NATO-u sada ionako u sferi fantazije...“ Kod Senada Hadžifejzovića na FACE TV je otišao dalje. To je ono kad je na pitanje zašto Rusiji “ne smetaju” okolne i susjedne zemlje koje su već dio NATO-a, odgovorio: „Odakle vi znate da mi nemamo planove protiv Hrvatske, Mađarske, Poljske?” Tada je Dragan Bursać rekao za radiosarajevo.ba: „Ako išta ima dobro u ovoj priči, to je činjenica da je ovaj čovjek potpuno iskren i da više nitko s ruske strane ne skriva novu osvajačku doktrinu. Dobrodošli u vrli novi svijet pred vratima Svjetskog rata". I tako je, lično ili u vidu saopštenja sa svojim parafom nastavio svih ovih mjeseci. Što kaže hrvatski britki analitičar Davor Gjenero: „Prijetnje ruskog ambasadora u BiH su stravične.“

Ambasador Murphy je krajem marta, govoreći na TV N1 kako je ruska invazija promijenila svijet i da građani BiH najbolje znaju šta znači rat, rekao: „Taj rat je najbolji pokazatelj da BiH mora ući u NATO, ali taj put kao i put ka EU nije lagan, mora se zaslužiti, i njeni lideri moraju raditi da osiguraju budućnost koju su obećali građanima.“ U BiH je odmah uvidio šta usporava taj put – vladavina prava i antikorupcijske reforme, pošto, kaže, „korupcija stoji na putu EU integracija i izlaže zemlju vanjskih utjecajima malignim politikama koje potkopavaju demokratiju i pojačavaju etničke tenzije u BiH.” 

I američka ambasasada u Sarajevu je u međuvremenu izdavala razna saopštenja u tom smilu, a ambasador je tek prije nekoliko dana, diplomatski, ali ne uzdržano, objasnio šta je mislio pod „vanjskim malignim uticajima“. Govoreći opširno za Radio Slobodna Evropa (RSE), on je ponovio jasnu privrženost SAD, EU i NATO „suverenitetu, teritorijalnom integritetu i multietničkom karakteru ove zemlje“. Za „neke izjave“ o BiH koje stižu iz ruske ambasade, kaže da su „grozne, neodgovorne“, ali još po svjetskim medijima odjekuje njegova nedvosmislena preporuka kako bi trebalo signalizirati „da nećemo ostaviti Bosnu i Hercegovinu Rusiji.“  

Nikome ne bi trebalo objašnjavati kako je Srbija ključni prenosnik virusa tog opasnog „malignog uticaja“ u BiH, što je još jednom postalo očito takođe prije dva-tri dana kada se Aleksandar Vulin vratio iz Moskve sa razgovora s Sergejem Lavrovim. Vjerovatno bi predsjednik Aleksandar Vučić radije da je sam tamo otišao, nego da šalje svog alter-ega, bar što se tiče ljubavi prema Putinovom „ruskom svijetu“. Ili kako za Vulina kaže Žarko Korać: „Dobar sluga uvek nadje jačeg gospodara“. O kolebljivom odnosu predsjednika Vučića prema invaziji Ukrajine i odbijanju da se konkretno opredijeli zavođenjem sankcija Rusiji ovih dana govorio je i ambasador SAD u Beogradu Christopher Hill. Odgovarajući pismeno na pitanja koja su mu građani postavili na društvenim mrežama o tome kad će Srbija ući u NATO, on je, kako prenosi EURACTIV.rs, odgovorio: „Upravo kao što je rat (ukrajinski) sjedinio EU i Ameriku,  ja se nadam da će Srbiju približiti ne samo Evropi, nego i SAD.“

Za N1 je takođe rekao: „Srbija bi trebalo da shvati gdje treba da pripada u narednih nekoliko godina i ko su joj prijatelji, a ko nisu.“ Upitan za komentar o Vulinovoj posjeti Moskvi, kaže: „Iskreno, ne vidim puno dokaza za ideju da je Rusija neka vrsta prijatelja. To što Srbija mora da čini je u interesu Rusije, nisam siguran da je u interesu Srbije.“

01.07.22. 18:16

Odjeci dogovora Turska-Švedska-Finska: BiH mora iskoristiti trenutak za ulazak u NATO

Ostale zemalje Zapadnog Balkana su na razne načine izrazile osudu ruske invazije i podršku napadnutoj Ukrajini. Sve su se pridružile sankcijama protiv Rusije. Šest ruskih diplomata proglašeno je nepoželjnima u Sjevernoj Makedoniji, a četiri u Crnoj Gori. Ruski ambasador u Podgorici Vladislav Maslenikov nazvao je odluku crnogorskih vlasti "neprijateljskim i nerazumnim korakom". One su to simbolično iskazale i zabranom preleta poreko svojih teritorija avionu koji je nosio Sergeja Lavrova u Beograd. Zbog toga je, navodno, Vulin išao da mu se izvini, jer kako drukčije opravdati odlazak u Moskvu šefa policije, a ne diplomatije. 

Gradonačelnik Tirane je odlučio da se ulica u kojoj se ambasada Rusije u Albaniji preimenuje  u "Slobodna Ukrajina" kako bi njegova zemlja „odala počast ukrajinskom otporu ratu“. Ulica je ranije nosila ime Doniki Kastrioti, supruge albanskog nacionalnog heroja Skenderbega. U njoj se nalaze i ambasade Ukrajine, Srbije i Kosova. To me, kad sam čuo tu vijest, podsjetilo na sličan potez iranskih vlasti. Naime, kad je počela agresija Srbije na BiH, jedna ulica u četvrti Ferešte na sjeveru Teherana, nazvana je „Ulica Bosne i Hercegovine“. A u toj ulici, koja se ranije zvala po nekom bivšem iranskom političaru, dugo je bila smještena ambasada Jugoslavije u kojoj sam proveo četiri godine kao zamjenik ambasadora.  

A što se tiče neskrivenih prijetnji BiH iz Rusije koje stižu preko Beograda, da kažem samo ovoliko: od toliko sa Ukrajinom solidrane zapadne alijanse, NATO-a i SAD, očekivalo bi se da opet ne ostanu diplomatski fini, uzdržani i neodlučni, jer nas je to grdno koštalo prije trideset godina, kada su popuštali Slobodanu Miloševiću smatrajući ga glavnim faktorom stabilnosti na Balkanu. Prema svemu kako se prema stanju u BiH odnose razni emisari čini se da tetoše i njegove nasljednike u Beogradu koji ovog puta imaju mnogo jače zaleđe u Putinovoj Rusiji. Da se SAD, EU i NATO drže onoga što kaže ambasador Murphy: „Nećemo ostaviti Bosnu i Hercegovinu Rusiji. To neće biti ishod ovdje.“ 

Autor je ugledni bosanskohercegovački novinar i diplomata

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba