Hajrudin Somun: Zašto je Odesa Putinova velika slabost

Dvije su me vijesti potakle da se ponovo javim na Radiosarajevo.ba. Prva je s ovog portala kako je ukrajinski zastupnik Oleksij Gončarenko rekao za BBC da su ruske pomorske snage počele napadati Odesu, koju Vladimir Putin „vidi kao jedan od svetih gradova Ukrajine".

Piše: Hajrudin Somun, za Radiosarajevo.ba

Dodao je da su "Odesu posljednji put bombardirali nacisti prije 80 godina“, a da je „Putin Hitler 21. stoljeća". Druga je iz New York Timesa, kako Rusi povlače svoje helikoptere s aerodroma Hersona u blizini Krima. To je najveći ukrajinski grad kojeg su do sada potpuno okupirali, što američki eksperti tumače kako Rusima ne ide baš dobro.

Trending

Hrvati trojkama zasuli koš BiH: Zmajevi izgubili prvi od dva ključna meča za odlazak na Eurobasket

Svi osvajači

I za naše vojne stručnjake pitanje je da li je baš tako, kao i to zašto ruska armija nije ranije krenula prema Odesi. Ili je možda Vladimir Putin čuva kao poslasticu u svojoj nakani da pokori cijelu Ukrajinu. Poslastica je pojam koji može zazvučati okrutno za žrtve Putinovog rata, ali takvi osvajači, kad im ubilačka krv navre u mozak i misle u takvim kategorijama. Uostalom, nije samo Hitler bio takav, što kaže parlamentarac Gončarenko. Istog mislenog sklopa bili su i Aleksandar Veliki, Džingiz Kan, pa i Napoleon.

Meni ostaje da zamišljam kakav je strah zavladao u Odesi u kojoj nisam nikad bio niti me tamo put nanio. Ali nisam ni želio bogznakako, jer Odesu čuvam u svom imaginarijumu iz mladosti za koji se bojim da bi mu stvarnost naškodila. Možda ne bih rado sišao niz stepenište iz filma Krstarica Potemkin na kojem je Sergej Ejzenštejn snimio antologijsku scenu masakra ruske carske vojske nad žiteljima Odese. Ili ne bih uspio da nađem i prepoznam, kao što radim kad obilazim druge gradove, uboga mjesta i junake iz odeskih priča Isaka Babelja koje često otvorim upravo ovih dana i mjeseci otkako se zahuktala ratna mašinerija Putinove Rusije protiv Ukrajinaca. Evo sam se zaustavio kod priče „Rabijev sin“, u kojoj je na samo tri stranice zbijena tragedija koju su odeski Jevreji doživljavali prije stotinu i dvije godine. Njih će možda najviše, od svih drugih gradova iz najvećeg poznatog Holokausta u povijesti čovječanstva, stradati upravo iz Odese.

Pristup Crnom moru

Da, ovih dana se građani Odese spremaju da se svime čime je moguće odupru nemoguće jačem neprijatelju. Ako uzmu Odesu, Rusi bi zaokružili pristup Crnom moru, pošto ga već imaju gotovo cijelog poslije aneksije Krima 2014. i razaranja Mariupolja koje nije prestalo ni ovog 23. marta 2022. godine.

Putinu će, kad i ako uspije da savlada posljednje džepove otpora u tom gradu, Mariupolj biti jedan od „glavnih strateških uspjeha“. U normalna vremena, Mariupolj je bio glavna ukrajinska luka za izvoz željeza, uglja i žita na Srednji istok. To se moglo vidjeti na prizorima eksplozije i dima nad željezarom koja je ličila na bosansku zeničku i slične po nekadašnjem Sovjetskom Savezu. Grad je imao pedeset industrijskih kompleksa, uglavnom vezanih za željezo. U prvom ratu za Ukrajinu, 2014., proruska „narodna republika“ Donjeck je bila osvojila Mariupolj, ali su ga ukrajinske snage uspjele osloboditi sredinom 2015. Putinov argument za nalog da se izvrši invazija 24. februara bio je„denacifikacija Ukrajine“. Naime, Mariopulj je bio sjedište ukrajinske paravojne Azovske brigade.

Ona jeste bila ultranacionalistička i 2014. se služila neonacističkim simbolima, pa je, iako je bila neznatan dio ukrajinskog otpora, bila dobrodošla Putinu da ruskim vojnicima kaže kako idu da se bore protiv neonacista. Uzmimo je za primjer kako je i u balkanskim ratovima 1940-ih i 1990-ih bilo takvih ekstremnih grupacija na svim zaraćenim stranama.

Poluostrvo Krim je ušlo u povijest 20. vijeka po svom ljetovalištu u Jalti na kojoj su se lideri tri velike saveznice u ratu protiv Hitlera, Staljin, Roosevelt i Churchill, za samo jedan dan 4. februara 1943. dogovorili o završnim operacijama protiv Trećeg Reicha i Japana.

Raspravljali su i o podjeli interesnih sfera poslije Drugog svjetskog rata, uključujući i „fifty-fifty“ za Jugoslaviju. Aneksija Krima koju će Rusija izvršiti 2014. imaće za Putinovu Rusiju najvažniji motiv u luci Sevastopolj, najvažnijoj crnomorskoj pomorskoj bazi još iz sovjetskog vremena. Za savremenu Ukrajinu takođe je bilo veoma važno da u Sevastopolju izgradi snažnu vojnu luku, ali joj je Rusija 2014. uzela sve ratne brodove, a aneksijiom Krima uspostavila kontrolu nad moreuzom Kerč, između Azovskog i Crnoga mora.

Tako je uveliko ugroženo suvereno pravo Ukrajine nad teritorijalnim vodama u Crnom moru.

Odesa, međutim, po svojoj prošlosti – utemeljila je carica Katarina Velika krajem 17. vijeka - važnosti svoje luke preko koje je išlo u svijet četvrtina njegove potrošnje žita, multinacionalnosti svojih naseljenika - u njoj su i u slozi i neslozi živjeli Rusi, Ukrajinci, Jevreji, Rumuni, Francuzi i Italijani – kao i po kulturnoj simbolici, prednjači nad krimskim prirodnim ljepotama, Jalti i pomorskoj bazi Sevastopolj. Sve su te njene karakteristike pokušvali da satru Hitlerovi nacisti, Staljinovi sovjeti, a ostatke se sprema da uništi i armada postsovjetske Rusije.

I Odesa ima nešto posebno, kao i Mariupolj, u ratnoj motivaciji Vladimira Putina protiv Ukrajine koju namjerava da „denacificira“. U proljeće 2014-, kada su proruske separatističke grupacije izazvale nerede i upadale u sjedišta ukrajinskih vlasti, sukobili su se sa fudbalskim navijačima i ukrajinskim nacionalistima tipa Azovske brigade. U uličnim borbama poginulo je pedesetak ljudi, od kojih su većina bili proruski huligani koji su stradali u požaru koji je izbio u zgradi sindikata.

Ukrajinske vlasti su proteklih godina odugovlačile istragu tog događaja. Zato je Putin u svojoj objavi rata pomenuo i to što se dogodilo u Odesi 2014. i rekao da će kazniti odgovorne za tu tragediju.
„Zločinci koji su izvršili to zlo nisu kažnjeni, niko ih ne traži, ali mi ih znamo po imenu“, dodao je.

Na barikadama

Naredni će dani, ali mogu biti i mjeseci, pokazati hoće li Putin uspjeti da nađe i kazni odeske huligane iz 2014. godine. Gradonačelnik Odese Genadij Truhanov kaže da odsvuda stižu naznake o skorom napadu ruskih snaga koje se približavaju s kopna i s mora. Ratna mornarica iz Sevastopolja približava se luci, gađajući obalu. Moguća je i skora amfibijska invazija. Ukrajinci podižu barikade u gradu na način kako se to radilo u Drugom svjetskom ratu. Pokušavaju da miniraju luku, ali im nedostaje mina i naoružanja protiv ratnih brodova. Žale se da Amerika i zapadne zemlje stalno govore kako šalju oružje Ukrajini, ali malo šta stiže do Odese čime se može oduprijeti napadu s mora.

Putinova namjera je mnogo dalekosežnija od „nacifikacije“ Ukrajine. Ostaje njegov glavni motiv da ruska armija, osvajajući Odesu – ovlada cijelom ukrajinskom crnomorskom obalom. A ako uspije, da je jednog dana anektira, kao što je učinio s Krimom. Ako je vjerovati zapadnim vojnim ekspertima, ruskoj armiji ne ide baš dobro. Ali ne treba biti neki veliki stručnjak da se iz prošlosti izvuku i drukčija predviđanja. Putinove ambicije sežu do obnove carske Rusije, pa mu osvajanje Odese 2022. može poslužiti kao osveta, na primjer, za poraz koji su evropske sile nanijele Rusima u Krimskom ratu 1856. godine.