Senada Šelo Šabić: A, zašto ne građanska BiH?!
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Kada je Eugen Savojski ušao s vojskom u Sarajevo u 17. stoljeću grad je potpuno mačem i vatrom razorio.
Piše: Senada Šelo Šabić, za portal Radiosarajevo.ba
Nepovoljni vremenski uvjeti otkazali utrku u St. Moritzu: Evo kada Elvedina nastavlja takmičenje
Nekih 150 godina kasnije, austrougarska vlast je nakon aneksije Bosne i Hercegovine gradila željeznice i mostove. U stoljeće i pol, civilizacijski dosezi su se promijenili i nešto što je vrijedilo u 17. stoljeću nije više bilo prihvatljivo u 19. Ovo, naravno, nije pokušaj generalizacije jer zločinima svake vrste svjedočimo i danas, a u našim krajevima živo ih se sjeća većina današnjeg stanovništva. Trauma je kolektivna na Balkanu i jedan je od razloga zbog čega je teško pokrenuti pozitivne promjene.
No, razlog za ovaj članak jesu najavljene izmjene Izbornog zakona u BiH. I s hrvatske i sa srpske strane, podržani od strane Rusije, ali i zapadnih političkih struktura, stižu poruke kako se izmjene moraju temeljiti na principu konstitutivnih naroda.
Šelo-Šabić: Može li 2022. biti godina kraja 30-godišnjeg rata u BiH?
Dublje podjele
Građanski princip možda u budućnosti, ali danas vrijedi jedino etnički. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović vrlo plastično objašnjava da je građanski koncept parfem, a konstitutivni/etnički/plemenski sapun, pa je za BiH, s obzirom na to da je organizirana na principu plemena, za nju primjeren sapun kao civilizacijski doseg.
Nije mjesto ovdje trošiti riječi na takvu ponižavajuću retoriku. Pitanje koje treba postaviti jeste: a zašto ne građanska? Jedino građanski princip osigurava punu jednakopravnost svih građana BiH, u skladu sa standardima zrelih demokracija. Daytonski mirovni sporazum veća prava daje narodima, pa su time kolektivna iznad individualnih prava građana. Nakon 25 godina neuspješnih pokušaja da se na temeljima daytonskog mirovnog sporazuma izgradi stabilna i funkcionalna država, došlo je vrijeme da se ponudi europsko rješenje koje se temelji na principima jednakopravnosti svih građana BiH te zaštiti kolektivnih prava njenih naroda.
Pokušaji da se napravi kvadratura kruga bosanskohercegovačke politike ne samo da su frustrirajući, nego postaju i apsurdni kao što je najava visokog predstavnika da samo par sedmica prije izbora zakazanih za 2. oktobar proglašava izmjene Izbornog zakona koje rezultiraju još dubljim etničkim podjelama.
Ishitreno i neodgovorno
Ukoliko visoki predstavnik zaista odluči ići ovim putem, njegova je odluka i procesno i sadržajno pogrešna. Bez obzira i na sadržaj izmjena, osim tehničkih unapređenja s ciljem jačanja integriteta izbora, mijenjati Izborni zakon neposredno pred izbore se - naprosto ne radi. A, sadržajno nametati izmjene oko kojih se uz sva nastojanja, pritiske, sugestije, ucjene nije uspio postići dogovor u prethodnih 18 mjeseci pregovaranja je ishitreno i neodgovorno.
No, visoki predstavnik i njegov tim sigurno su podrobno razmislili, a neizostavno su se konzultirali s nizom diplomata i političara. Logika njihova pristupa sugerira kako su svjesni da su ovakve izmjene nedobrodošle i, zapravo, suštinski pogrešne. Visoki predstavnik vrlo nevoljko najavljuje svoj potez, svjestan njegove problematičnosti, ali sebe i javnost tješi uvjeravanjem da je takav potez nužan. On sebe stavlja u gotovo mitsku ulogu osobe koja će spriječiti daljnje nefunkcioniranje, pa možda i sukob u BiH u narednim mjesecima.
Pritisak na Bosance i Bošnjake
Ostavljajući po strani analizu sadržaja pretpostavljenih izmjena koje jačaju etno-nacionalističke podjele u BiH, a o kojima se u posljednje vrijeme dosta pisalo, pitanje koje još treba postaviti jeste ko će biti pogođen nametanjem takve odluke? To su Bosanci i Bošnjaci. I tu se dolazi do ključne teze, a to je da se pritisak vrši na najslabiju stranu.
Ne zato što su Bosanci i Bošnjaci realno slabi već zato što oni nemaju alternativu BiH. I time su ranjivi. Kalkulacija OHR-a i ambasada koje ih podržavaju jeste da znaju da se ovo ne sviđa liberalnim krugovima u BiH, ali njih je malo.
Oni ne mogu ništa promijeniti. Ovdje bi se puno moglo reći zašto je tome tako i kakav je doprinos međunarodne zajednice u kontinuiranom favoriziranju etničkih nauštrb građanskih politika u BiH, no to neka ostane za neku drugu priliku. Bosanci i Bošnjaci – oni neće ići na blokadu države ma kakva post-izborna situacija bila. A ako se ovim izmjenama još uspije oslabiti SDA, već time se mnogim diplomatima ova opasna igra nametanja izmjena isplati.
Senada Šelo Šabić: Hitnost za usvajanje izmjena Izbornog zakona – zašto?!
Medvjeđa usluga građanima
No, može se dogoditi da se desi neplanirano. Nametnutim izmjenama Izbornog zakona OHR vrlo lako može ojačati SDA, jer Bošnjake dovodi u situaciju egzistencijalnog straha, a SDA još uvijek kod mnogih predstavlja simbol borbe za opstanak u devedesetima, iako je taj simbol oskrnavljen zastrašujućom korupcijom i poražavajućim neznanjem o upravljanju državom. U BiH i dalje vlada, prema riječima jednog veterana BiH politike, ko će da te brani, a ko će da te hrani. Ako je u pitanju život, onda se okreće onome ko te brani. A SDA će rado sebe htjeti staviti na čelo odbrane BiH u situaciji rastućeg straha, vrlo logično iskoristiti situaciju koja joj se sama nudi, kao što je bio slučaj s nedavnim protestima ispred OHR-a.
Prema tome, kalkulacija stranaca o tome kako će nametanjem izmjena oslabiti SDA, pa će postizborni probosanski blok imati više sluha za političku suradnju je naivna iz dva razloga. Prvi je taj što se može dogoditi da SDA dobije više glasova nego što bi se po raspoloženju birača donedavno moglo pretpostaviti.
Nakon tako dugo godina na vlasti, SDA nije zaslužila da dobije na poklon novu krizu kao izlaz iz svoje sebične interesne politike. No, može se dogoditi upravo to. Drugi razlog za naivnost je pretpostavka kako će probosanski blok, u slučaju da može formirati vlast nakon izbora, rado surađivati sa strankama koje ucjenjuju i blokiraju državu.
Stranci će to od probosanskog bloka očekivati, a neki među njima će svakako htjeti iskoristiti takvu priliku. No, to će biti i test za njih – vrlo brzo će pokazati kakve kapacitete za državotvornu politiku imaju. Pragmatičnost ima svoje granice, a oni teško mogu činiti ustupke i istovremeno sačuvati legitimitet prema svojim biračima koji dajući glas njima daju glas i za građansku BiH. A što će im politički protivnici činiti možemo samo zamisliti.
Na kraju, dolazimo do kritike građanske BiH koju odbacuju srpski i hrvatski nacionalisti kao drugo ime za unitarnu, bošnjački dominantnu državu. Donedavno to je bila kodna riječ za "islamsku državu", ali osokoljeni destruktivnošću koja je zavladala oko izmjena Izbornog zakona i ohrabreni još uvijek globalnom histerijom oko islama, sada više nema potrebe za skrivenim kodnim riječima, oni otvoreno upozoravaju strance da dati građanski princip u zemlji u kojoj će odlučivati većina, a to su u ovom slučaju muslimani, znači stvoriti uvjete za većinski islamsku državu u Evropi, a takva je nepoželjna i opasna.
U strahu su velike oči, kaže se. Pa tako i oni koji imaju problem s islamom u tome vide stratešku opasnost. Protiv straha se teško može racionalnim argumentima jer da je drugačije, strah ne bi bio ideja vodilja. Protiv straha se može povjerenjem, a ono je u ovom slučaju nemoguće. Odnosi među političkim snagama u BiH su toliko narušeni da je govoriti o povjerenju čista iluzija.
Kako dalje?
Što preostaje? Rješenje do kojeg su došle napredne demokracije, nakon pokušaja i grešaka, posrtanja i lutanja, je princip liberalne demokracije u kojoj svaki građanin uživa ista prava bez obzira na rasnu, vjersku, etničku, rodnu ili bilo koju drugu pripadnost.
Dominantni princip građanina kao nositelja jednakih političkih prava je temelj modernih demokracija na Zapadu. Dijelu svijeta kojem BiH po svom geografskom, kulturnom, povijesnom i svakom drugom aspektu pripada. To posebno postaje važno danas u vrijeme iscrtavanja novih geopolitičkih granica. Gdje BiH može biti ako ne dio zapadnog svijeta, kao zemlja Evrope?
Ovo je izazov i za one Bošnjake koji možda sanjaju o tome kako su im bliža braća po vjeri u dalekim zemljama nego prve komšije. Kao većini u BiH, na njima je odgovornost, bez obzira na strah i nepovjerenje, pružiti ruku onome ko je najbliži, a to je komšija i susjed.
No, to može tek kada se jasno utvrdi princip uređenja države u kojoj su svi njeni građani jednakopravni, po istom principu kako vlada u komšijskim i susjednim državama. Ova sadašnja kriza može biti korak ka prihvaćanju činjenice kako daytonska BiH nikada neće postati normalna i funkcionalna država, raskrstiti s politikama prošlih stoljeća i prihvati kao realnu viziju uređenje BiH u skladu s vrijednostima vremena u kojem njeni građani žive. 21. stoljeća.
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
