Martina Mlinarević o slučaju Mostar: Sve su ovo ozakonile godine šutnje

Proteklih dana, u jeku borbe da koliko god može uspori širenje infekcije COVID-19 na svom tlu, Bosna i Hercegovina mora se boriti i s bahatošću onih za koje svi mogući apeli, molbe i naredbe kao da ne postoje. 

Riječ je o tzv. "slučaju Mostar", koji, krene li najgori scenarij, ima potencijal da se razbukta i suoči nas s velikim brojem oboljelih...

Većina vas je već čula - dvojac (navodno, dvojac koji ima jake političke veze iza sebe) se vratio iz Italije, pa kad se razbolio, zatajili gdje su bili (jedan i dalje negira), te su, mimo svih protokola, došli u priliku da zaraze pola i medicinara i pacijenata u bolnici. U cijeli se slučaj uključilo Tužilaštvo HNK, a onda je jučer pred novinare izašao i Ante Kvesić, dugogodišnji direktor mostarske bolnice, čiji je "nastup" obišao regiju.

Pritom se, kao, našalio pa rekao da nam je virus "umjesto sprijeda ušao sazada"(?!), a da ne govorimo o neprimjerenom odijevanju, čačkanju zuba prstima i sl...

Naravno, većina je šokirana sve i jednim potezom koji su neodgovorni polumoćnici tamo napravili.

Ljutita je i naša književnica, ambasadorica BiH u Češkoj, Martina Mlinarević koja se na Twitteru obratila ovim povodom.

Priču je otvorila ovako:

Naime, podsjetila je na to da je u ovoj bolnici umrlo 10 beba. Za to niko nikad nije odgovarao. Njen "thread" na Twitteru prenosimo u cjelosti:

• Moji roditelji su me molili da ne pišem ništa, jer se i oni "moraju liječiti u toj bolnici". 2017. dobila sam karcinom dojke. Pisala sam, nažalost, iz prve ruke. Svakodnevno uviđala razmjere kaosa. Otišla se operirati u Zagreb i SPlit, za svoje pare, jer imam bh. pasoš samo. 

• Pisala o svemu. Rekli su da sam sisu odrezala iz medijske pažnje i da bi dobro bilo da mi odsjeku i drugu. Jer - izdajica. 2019. mi je hitno trebalo ukloniti jajnike i jajovode. Rekla sam, ok, ali samo u Južnom logoru (popularna lijeva obala).

• Nisu mi dali, jer za hrvatska jaja su nadležni hrvatski liječnici. U drugom dijelu grada, 100 m zraćne linije. Otišla sam sama, svojim parama, najdivnijoj dr. Almi Humačkić. Danas zbog svog javašluka, sele cijelu ginekologiju iz zapadnog u istočni Mostar.

• Moji roditelji su mi opet, preventivno, sinoć poslali poruku da ništa ne pišem. Neću. Mene su izgađali, kamenovali, spalili. Ja se nikad više ne planiram vratiti u to malo jada od straha, učmalosti, pasionirane mržnje drugoga i drugačijega. Nikad nisam ni pisala radi sebe.

• Nego radi naše djece. Radi 10 beba. I ko zna koliko još. Radi uvjeta koje svaki normalan čovjek zasluzuje. Ispod bolnice na Bijelom Brijegu, u kojoj moraš platiti i donijeti sa sobom sve, ona je famozna hacienda, vila, s rijekom u vlastitoj bašči.

• A bebe. Bebe me proganjaju jer sam i sama izgubila prvu. Nikad neću zaboraviti način na koji je to bilo tretirano tamo. Kao da se radi o kilu banana. Haj bogati, beba ko beba, kad se izgube 3 trudnoće onda opsežno provjeriti što se dogodilo. Pisala o tome. Rekli mi - za lajkove.

• U toj je bolnici i toliko sjajnih liječnika i stručnjaka, koji se ne slažu s vodstvom, sa situacijom. Koji rade predano i sjajno. Mladi tim na Onkologiji je briljantan. Ali bagra ne treba takve. Nego klimače glavama i kopače noseva. One što ulaze sazada.

• Ostale će ili poslati po Njemackama. Ili zataškati. Ili spaliti.

• I čemu se, bolan, vi čudite, danas, u apokalipsi korona virusa? Sve su to ozakonile gromoglasne godine šutnje.