Jasna Diklić: Bila sam sa Djecom sunca

Sigurna sam da je potpun čovjek onaj koji voli i koji će biti voljen. 

Prije pandemije, u okviru Internacionalnog festivala srednjoškolskog teatarskog  stvaralaštva Juventafest odlučili smo da u naše četiri dramske radionice uključimo inkluzivno obrazovanje  srednjoškolaca sa Down sindromom. Obratili smo se Udruženju „Život sa Down sindromom" u Sarajevu i u dogovoru sa predsjednicom Sevdijom Kujović uključili njihove srednjoškolce u naš festival.

Bilo je to lijepo iskustvo i za njih, a i za nas koji smo ih bodrili i podržavali. Brzo su se uklopili u nove okolnosti i osvojili simpatije ostalih učesnike Festivala.

Prezentacija radionica se održava pred mnogobrojnom publikom, a djeca su,  puna ljubavi i radosti, izlazila na poklon nekoliko puta,  znajući da baš njih publika želi nagraditi. Bili su sretni i ponosni jer su savladali još jednu novu prepreku.

Na žalost, pandemija je zadnje dvije godine prekinula kontinuitet naše saradnje, nadam se da ćemo je uskoro obnoviti.

Nedavno sam  dobila poziv od Udruženja Djeca sunca iz Banja Luke, djevojaka i mladića  sa Down sindromom. Bila sam njihov gost i uživala družeći se s njima.

Predsjednik njihovog udruženja je Zoran Jelić, koji uz pomoć svoje supruge Zdravke na svoj, drugačiji i uspješan način, vodi ove mlade ljude u svijetove koji im pripadaju. Njihove terapije su i likovna i muzička i plesna i dramska. Ali prije svega, stalna komunikacija.

Svi članovi Udruženja su me dočekali sa radošću i pripremili za dobrodošlicu video scenu iz filma „Dobro uštimani mrtvaci“ u kojoj je vrlo duhovito mene odigrala talentovana članica. Svi smo se smijali i zabavljali.

Gledala sam fascinantan film o tim mladim ljudima „Neki novi Brodvej“ koji je uradio reditelj Denis Bojić i dobio nagradu  UNICEF-a. Taj film je pokazao da se stazom ljubavi dolazi do ostvarenosti ljudskog bića.

Išli smo zajedno u sportsku dvoranu, igrali fudbal i plesali... Odavno se nisam osjećala tako dobro i slobodno. Družili smo se i sa njihovim roditeljima koji su nas počastili raznim delicijama. Njihova virtualna predstava „Crvenkapiva“ (baš tako se zove) pobrala je veliko interesovanje.

Zoran je posvetio sve, ali baš sve, ovim divnim mladim ljudima. Sigurna sam da je potpun čovjek onaj koji voli i koji će biti voljen. Podstiče na sposobnost i neminovnost voljenja kao svijetlost ili vazduh.

Vratila sam se u Sarajevo ispunjena i zahvalna na ovakvom iskustvu, jer sam sa tom djecom otišla u mnogo ljepše i istinitije svjetove neopterećene trivijalnim i besmislenim retorikama.

Bila sam sa Djecom sunca.