Gost komentator: Biden za spas američke duše

Oni koji već odavno žele vidjeti Joe Bidena za kormilom Bijele kuće čekaju kao zapeta puška, da bivši američki potpredsjednik i zasad apsolutno najveća američka politička zvijezda objavi kako će na megdan Donalu Trumpu 2020 godine. Čak 315.000 članova sindikata, a onda i mnoge druge radničke unije, napeto iščekuju da popularni Joe objavi signal za start, da bi odmah javno stali uz njega.

Piše: Erol Avdović

Svoju podršku će sigurno odmah obznaniti i najveći donatori Demokratske stranke, a nakon te novčane, u biti grandiozne korporacijske injekcije očekuje se da na Bidenovu stranu javno stane čitava plejada velikih političkih imena. Čak, i bez zvaničnog ulaska u predsjedničku utrku, po svim medijskim anketama, Biden već dugo vodi među svim demokratskim pretendentima za Bijelu kuću.

Sada je jasno, da više puta odlagano, zvanično lansiranje njegove predsjedničke kampanje dolazi upravo zbog tih finalnih završnih radova, i fine glazure, koja će omogućiti spektakularan početak onoga što mnogi Amerikanci već nazivaju ulaskom u rat za spas američke duše.

Lider slobodnog svijeta

Jasno je i da svaka parola, izjava, politički performans i narativ koji će pratiti tu kampanju mora biti jasna poruka i odmah - kontraofenziva na "Trampovu Ameriku" i njegov opasni populizam. Na širem planu, od Bidena se očekuje i neka vrsta deklaracije kako vratiti američko liderstvo u svijetu, poljuljano predsjednikovim unilatelarnim epizodama od Bliskog istoka do Daleke Azije. Ali, to bi moglo, ipak ostati u drugom planu, jer mnogi aduti su već potrošeni.

Kada su u toku predsjedničke kampanje, u oktobru 2007.godine, novinari pitali Bidena, zašto misli da je njegova vizija Amerike bolja od one Hillary Clinton, on je lakonski odgovorio – da se on “ne takmiči sa Hillary”, već želi da “postane lider slobodnog svijeta” (kako su Amerikanci do Trumpa nazivali svog predsjednika). Tada su te riječi itekako imale smisla.

Pokazalo se da je Hillary Clinton 2016. izgubila od Trumpa, po svim anketama – tada izbornog autsajdera, jer se upustila u prljavu kampanju eksponirajući privatne afere svog protivnika, umjesto da s državnički pristojnog rastojanja kontrolira svog banalnog političkog protivnika.

Hillary i kao da je zaboravila kako je, od doba njenog supruga, Billa Clintona, do danas, Amerika prilično imunizirana na tu vrstu skandala. I, da Amerikance više interesuje domaća agenda, unatoč što o njoj ponekad najžustrije govore demagozi raznih fela, a da se malo toga na kraju mijenja.

Sve će to, na samom startu, Biden morati poklopiti s visine, i “jednim udarcem”, ne upuštajući se previše u kapilarnu borbu. Nije to samo zbog tabloidno superiornog i beskrupuloznog Trampa, već i zbog činjenice da će se za nominaciju Demokratske partije morati boriti sa 20-tak kandidata iz svoje stranke, uključujući nekoliko izrazitih favorita.

Glavni Bidenov rival medju demokratama svakako ostaje senator Bernie Sanders, jedini javno deklarisani socijaldemokrata u američkom Kongresu. Ne bez razloga: on još uvijek uvjerljivo i s osobnim pokrićem govori o socijalno pravednijoj Americi.

Demokratski kanibalizam

Rivalstvo sa Sandersom je stvar i donekle različite političke filozofije, iako svi demokratski kandidati govore o istim prioritetima: zdravstvenom osiguranju za sve, pravednijoj ekonomskoj raspodjeli, progresivnom oporezivanju najbogatijih, oprostu studentskih zajmova, pa sve do omiljenih “Trampovih tema” – imigracije i obnove putne i željezničke infrastrukture.

Naime, Sandersovu kampanju, koji je do sad prikupio najviše pučkih donatorskih dolara finasiraju obični Amerikanci, sitnim, ali veoma brojnim novčanim prilozima. Biden, pak, kao prije njega Obama i Hillary, računa na velike korporacijske novce, koje Bernie Sanders s neskrivenim gađenjem odbija. I tako, pridobija još više ekonomski osiromašenih Amerikanaca na svoju stranu.

Radi se, zapravo, o sudaru dvije ideologije – korporacijske i one građanske, pri čemu ova druga doista ima prizvuk neke dolazeće pučke revolucije. Politički realizam, ipak još potvrđuje aksiom, da se korporativna Amerika ne može tako lako marginalizirati, tek na jednim predsjedničkim izborima.

Osim političkog kanibalizma, koji prijeti da se kandidati Demokratske stranke počnu između sebe proždirati, iznoseći sav prljavi veš u javni diskurs, ne bi li dobili nominaciju svoje partije, tu je i njihov dobro poznati liberalizam “bez granica”, koga konzervativna Amerika uveliko prezire.

Od prava na abortus, do prava LGBT populacije, demokrati su naprosto vjenčani za te politički korektne stavove, koji se ponegdje nagrađuju, ali i sankcionišu tajnim glasanjem, ovisno o kom se dijelu Amerike radi.

A Biden, kao i Sanders, priželjkuje da osvoji i one nezadovoljne, Trumpove birače, bez obzira jesu li oni republikanci ili nezavisni, računajuči da su ti Amerikanci, već prokužili aktuelnog šefa Bijele kuće.

Zna se već, da bi za Sandersa mogli biti neki Trumpovi glasači, kao i da su mnogi zamjerili Bidenu i Obami, što su 2016. isključivo podržali Hillary, a ne Berniea. A ona kasnije, naprosto prokockala dato povjerenje.

Koliko i šta Joe Biden ima da ponudi iz svog znanog narodnjačkog vokabulara, koji je u međuvremenu dobio novog bulevarskog šampiona u Donaldu Trampu vidjet će se, dakle, na samom startu njegove kampanje. U eri slogana, po kojoj je Amerika poznata, tada ćemo vjerojatno dobiti i “naslov”, ili mantru posljednjeg od tri Bidenova predsjednička pokušaja. No, već sada je jasno da ta kampanja ne smije otići suviše u lijevo, niti samo u lokalno centrističko, ili - romantičarsko globalno pozicioniranje.

Globalni autizam

Dodatno vulgarizirajući domaću političku pozornicu i, što je najgore, narušavajući tradicionalni balans između zakonodavne i izvršne vlasti, svidjelo se to nekome li ne - Donald Trump je kreirao neki novi politički krajolik u Americi.

Na svjetskoj sceni, pak, on je već uveliko degradirao politiku Obama-Biden administracije, pomjerajući granice “mogućeg”, prema Izraelu, Iranu, Kini i Koreji, pa je malo prostora za neku inertnu kampanju, ili staru slavu bez orginalne političke akcije.

Biden će zato, prvo među svojima, (stranačkim kolegama), morati dokazati da je “novi demokrata”. A onda, ako dobije nominaciju – to isto dokazivati Amerikancima. Prosječne američke građane sve više tište domaće ekonomske i socijalne brige, a čini se, sve manje globalizacija i globalno vodstvo - osim zaostali ratovi bez kraja.

Ima nagovještaja i da se te brige odnose na ugroženu klimu i kontaminirani okoliš.

Za Balkan, Bosnu i okruženje, Biden bi iznova bio ozračje nade, jer čovjek je naprosto svjetski lider. Ali, oprez! Iščekivanja treba staviti u realpolitički kontekst, ne zanemarujući ni skorije statično iskustvo.