Faruk Šehić: Stavom u glavu

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Andrej Nikolaidis je moj jaran, drug i ima pravo da da intervju kome hoće. Čak i ako je taj intervju za ideološke novine koje su grobari ovog društva kao društva tolerancije i otvorenosti, u najblažoj varijanti. O dotičnim novinama mislim sve najgore, kao i o njenim pokroviteljima. O "pokroviteljima" sam napisao more tekstova, bujrum u arhivu, pa listajte. Uostalom, što bi se čovjek stalno morao dokazivati armiji trolova i stranačkih profila na socijalnim mrežama. Upravo je i bit 'trolanja' to da te neko stavi u defanzivan položaj, te da se onda moraš dokazivati nekom poznatom anonimusu s Twittera.

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Bit trolanja je da izgubiš energiju i živce, pa da reaguješ onako kako trol od tebe i očekuje, jer samo kod nas se može desiti da nepoznat neko o tebi sve zna iako nikad nije sjeo ni na kafu s tobom. Ima raznih vrsta trolova, ali najgori su politički trolovi ili botovi, oni koji smišljeno rade da obesmisle tvoj rad i mišljenje jer su plaćeni za to. Imam stanovito iskustvo u tome: od otvorene svađe do drugih načina na koje možeš zgaziti trola bez po muke. Problem s trolovima je njihova brojnost, kao brojnost ruske vojske, koji nadiru u tzv. ljudskim talasima, živi gaze preko leševa svojih doskorašnjih saboraca. Trol je suštinski neuništiv, jer njegov sam smisao je da te iznervira bez ikakvih argumentovanih stavova.

Svetlana Slapšak je napisala odličan članak "Trolovi", i lako ga je naći na internetu. U njemu kaže da svako nema pravo na svoje mišljenje, ako je to mišljenje neargumentovano, proizvoljno ili samo glupo. Pročitajte, možda se i pronađete u tom tekstu, jer nikad nije kasno da prestanete biti trol.

Andreja Nikolaidisa je teško i nemoguće istrolati, jer je obrazovan, načitan, erudita među piscima, talentovan i zna svaku svoju misao pretvoriti u oštru rečenicu. To je sve ono što njegovi napadači nikad neće moći postići.

Govoriti da je neko primio novac za intervju zaista je teška nebuloza. Gdje se to daje novac za intervjue, dajte mi te mailove da se javim ljudima. 

Ali, ovo je samo jedan klasičan primjer progona osobe koja ima drukčije mišljenje, očit dokaz da ovdje demokratija ima samo oblik batine, omče i vješala.  Posebno je ovo teži slučaj jer se radi o linču slobodoumne osobe, koja je takva upravo zato što ima svoj pogled na svijet, koji nije određen stranačkim novcem, ni naređenjima koja dolaze iz partije.

No, dobro, znamo da je pametan i bistar čovjek rijetka pojava, uvijek bio i uvijek će biti. Zato ne treba imati visoka očekivanja od kojekavih prirepaka i lažnih moralizatora, jer niti su pametni, niti bistri, a razboritost im je na nivou prosječnog srednjoškolca. Problem nepametnih i nebistrih ljudi je taj kako da objasne drugima da se politički diskurs njihovih stranaka i stranačkih idola naglo promijenio i da su sada u savezu sa "reformistima" srpskog i hrvatskog ultranacionalizma. Pri tome stranke i stranački idoli su svoje izborne programe, retoričke nebravure u javnim nastupima, gradili na odioznost i negiranju mogućnosti ikakve koalicija sa srpsko-hrvatskim ultranacionalistima. Onima koji su otvoreno proruski korisni idioti.

Kako sada objasniti da si i ti isto ono za što si papagajski tvrdio da je SDA? Kako progutati nepostojanje te razlike, a ostati dobar u glavi. Tako što ćeš biti agresivan i mrziteljski nastrojen prema svakome ko ti ukaže na tvoju "kopernikansku" promjenu, jer si od anti-nacionaliste postao najbolji jaran sa nacionalistima. I u čemu je tačno razlika između SDA i njenih satelita – stranaka ispalih iz njene orbite? Izašlih ispod njenog šinjela, skuta, mindera – ima li tu neke razlike? Nema, osim što je "pare-digma" bitna. Oni koji optužuju moralnog čovjek kakav je Andrej Nikolaidis su upravo ti kojima je samo pare-digma važna. Bitne su im fotelje, primanja, lagodan život u kazamatu otvorenog tipa kakvo je ovo današnje Sarajevo.

Zamislite postoji sarajevska stranka (uz dužno poštovanje prema tuzlanskoj) koja u svom nazivu ima pridjev socijalistički a da nikad nije pokrenula nijedan socijalni program/zakon o pomoći ugroženim kategorijama stanovništva. Socijalizam je ovdje sveden na opasne floskule tipa ledinâ, koje neće imati ko da uzore, jer su mnogi i zbog ovakvih socijalista napustili svoja sela i gradove.

Pare-digma se promijenila i, jebiga, jaro, kako sad da običnom puku objasniš da si ti zapravo jedan reformista koji ide u koaliciji s negatorima genocida – mrziteljima ove zemlje, ali i ne samo da ideš s njima u koaliciju, nego uvjeravaš nas „priprostu“ publiku kako je to za dobrobit ove zemlje i nas samih.

Kao šlag na tortu dođe ministar vanjskih poslova Dino Konaković i kaže kako se u Briselu samo priča o radikalizmu u Bošnjaka. A, tamo se sretao s ljudima koji su grobari budućnosti ove zemlje, sa islamofobima za koje je on, Dino Konaković, dobar momak, jer smatra da ne treba nametati HDZ-u člana Predsjedništva. Sastao se sa ljudima koji su prohrvatski lobisti, Orbanovi ađutanti, notorni desničari i slični.

Ali, bitniji je Andrejev intervju od rečenice ministra vanjskih poslova koji se nije sreo sa prijateljima ove zemlje u Evropskom paralamentu, nego upravo sa njenim najvećim neprijateljima. To je prava tema, a ne tačno i precizno mišljenje Andreja Nikolaidisa.

Gledajući ovaj 'Monti Pajton za sirotinju' "nove vlasti" sasvim mi je jasno kako su ljudi vjerovali u mir čak i kada ih je Karadžić s brda počeo ubijati u velikim brojevima. Neke stvari se, izgleda, nikad ne mijenjaju. Samo još da se istorija ne ponovi. Ne bi valjalo, jer kako bi onda opravdali to da na njih pucaju s brda dojučerašnji koalicioni partneri.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba