Energetski terorizam: Ugrožavanjem opstanka miliona ljudi želi se natjerati Zelenskog na pregovore!?

Zima, glad i kolaps svih gradskih sistema stvoriće  kompleksan vojni, logistički, sigurnosni, humanitarni, psihološki i politički pritisak na ukrajinsko rukovodstvo da okončaju ofanzivu.

Taktika koju vojska Ruske Federacije upravo primjenjuje u Ukrajini predsjednik Volodimir Zelenski već je javno definirao kao – energetski terorizam. Uništavanje električnih centrala, dalekovoda, trafo-čvorišta ima mnogo dublje i dalekosežnije namjere od pukog nanošenja štete neprijatelju i zločinačkog maltretiranja civila.

Ako Rusi izazovu energetski kolaps u Ukrajini, i to pred zimu, to bi dovelo milione stanovnika u tešku egzistencijalnu situaciju na što bi ukrajinske vlasti teško mogle efikasno odgovoriti.

Piše: Edin Subašić za Radiosarajevo.ba

To bi zatim proizvelo humanitarnu krizu, pad morala i nezadovoljstvo stanovništva, a time i pritisak na Zelenskog. I tu se dolazi do konačnog cilja – slabljenje pozicije ukrajinskog rukovodstva uoči pregovora na koje sve češće pozivaju svjetski lideri s raznih strana.

Već viđeno u Sarajevu

Međutim, energetskom terorizmu izloženi su ne samo Ukrajinci, nego i zemlje EU koje su upućene na energente iz Rusije, a to će ove zime tek postati tema i novi izvor pritisaka na Zelenskog...

Opisana taktika - ukidanje struje, plina, vode, telekomunikacija, hrane... civilima nije nepoznat oblik „manevra“ u ratu. Iskusili su ga stanovnici opsjednutih gradova prilikom agresije na Bosnu i Hercegovinu i to je bilo posebno opterećenje braniocima Sarajeva, Srebrenice, Goražda, Tešnja, Bihaća... Kada se napravi komparacija metoda djelovanja agresora na Ukrajinu i na Bosnu, dolazi se do zaključka da se radi o gotovo istom modus operandi, kao da su agresori obučavani istom literaturom! Što vjerovatno i jesu uzme li se u obzir da su i ruski, i srpski oficiri obučavani po istoj, sovjetskoj vojnoj doktrini.

Ukrajinske službe objavile su da je ruskim raketnim napadima proteklog vikenda uništeno oko 40 posto kapaciteta elektrana te da su oko 4,5 miliona domaćinstava u Kijevu i nekoliko drugih gradova (Dnjepropetrovsk, Žitomir, Zaporižje, Sumi, Kirovohrad, Harkiv, Černihov, Hmjelnicki, Čerkasi) ostala bez struje... a što je ukupno preko 15 miliona stanovnika.

Međutim, nestanak struje u gradovima (!) povlači još nekoliko problema... Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko izjavio je da je „...80 posto ukrajinske prijestolnice ostalo i bez snabdijevanja vodom nakon ruskih napada na kritičnu infrastrukturu.“  Tu se sada radi i o kolapsu sistema grijanja, saobraćaja, metroa, mobilne telefonije, administracije... Ubrzo će se pokvariti zalihe osjetljive hrane u hladnjačama...

Bolnice, pekare i vojne instalacije vjerovatno su već snabdjevene agregatima za struju, ali je to tek nužni minimum za kritične sisteme. Zato je sanacija elektrosnabdijevanja sada prioritet gradskih vlasti. Osim toga, „slučaj opsade Sarajeva“ podsjeća da će biti nužna i inicijativa građana, snalažljivost i maštovitost u improviziranju elektrosnabdijevanja, grijanja, rasvjete, pogonskog goriva za automobile...

Slušajući o kalvariji Ukrajinaca vjerovatno su se u sjećanja Sarajlija vratile: limene peći „sanduklije“, lojanice sa uljem i fitiljem, svjetiljke sa akumulatorima i sijalicama iz auta, tomovi knjiga, gajbe, gume i parket kao ogrjev (umjesto drva), trafo-ulje kao gorivo za dizelaše, ekomično korištenje vode... i tako 1426 dana opsade. Više od 800 dana Sarajevo je bilo potpuno bez struje, a ostali period tek sa povremenim i nedovoljnim snabdijevanjem. Čak i kada je 1993. godine prokopan „Tunel spasa“ ispod aerodromske piste i kroz njega provučen električni kabl za grad, situacija se nije mnogo popravila. Sve je to bila gola borba za opstanak, dok je plan agresora i tada bio, a i sada je mnogo dublji i opasniji.

Priprema političkog pritiska

Za energetski terorizam, koji sada provodi Rusija, tipično je nekoliko elemenata. Prvo, tajming – uništavanje elektro-potencijala provodi se uoči zime pa su Ukrajinci pod pritiskom da brzo rješavaju problem što je teško raditi pod stalnom raketnom vatrom. Drugo, bez struje se ostavljaju urbana, gusto naseljena područja gdje je teže osigurati alternativna rješenja za struju, vodu, hranu za veliki broj, milione ljudi odjednom. Inače, stanovništvo ruralnih područja ovakve krize lakše prevazilazi zahvaljujući ipak povoljnijim resursima ogrjeva, hrane i sl. Takvu situaciju imali smo i tokom srpske agresije na Bosnu.

Treće, raketni napadi dalekometnim oruđima ili bombarderima se vrše i na elektrane u centralnoj i zapadnoj Ukrajini. Rusi time onemogućavaju preusmjeravanje elektroenergetskih vodova iz tog dijela zemlje ka istoku, a istovremeno podižu tenziju i najavljuju energetski kolaps u dijelovima zemlje daleko od fronta.

Sve to skupa čini kompleksan vojni, logistički, sigurnosni, humanitarni, psihološki i na koncu politički pritisak na ukrajinsko rukovodstvo i predsjednika Zelenskog da počne razmišljati o pregovorima i mirovnim opcijama što je on dosad rezulutno odbijao potencirajući „borbu do pobjede i potpunog oslobođenja Ukrajine... i Krima!“

Možda će odsudna bitka za Herson, na južnom pravcu i spoju sa Krimom definitivno okrenuti rat ka nekom konačnom ishodu... No, dok se elektro-sistem zemlje raspada, ali se i čini da Ukrajinci vojno pobjeđuju, iz Kine, Turske, SAD i dijela EU Zelenskom stižu signali da bi se trebalo razmišljati o pregovorima. To se dešava u momentu kad Zelenskom nikako ne odgovara da pregovara.

Jer, oslobode li Ukrajinci strateški bitan Herson (odakle su Rusi već evakuirali stanovništvo) njihova pregovaračka pozicija bit će znatno jača, ali može doći i do dramatičnog raspleta. Analitičari iz američkog Instituta za proučavanje rata predviđaju da će Rusi pri povlačenju pokušati srušiti branu na Dnjepru te zatim Ukrajinu optužiti za terorizam. Oni također barataju i opcijom da bi Putin suočen sa vojnim porazom mogao posegnuti za nuklearnim oruđem pa bi procjene daljeg razvoja događaja bile sasvim izlišne...

S druge strane, pregovaranje pod opisanim pritiskom znatno slabi ukrajinsku poziciju. Egzistencijalnim ugrožavanjem miliona civila Rusi ustvari žele prisiliti Zelenskog da prihvati neko nepovoljno mirovno rješenja kako bi zaustavio patnje naroda izloženog energetskom terorizmu Rusa. Oni čak nastoje isprovocirati i pritisak naroda na Zelenskog da tako postupi (!) ali zasad nema naznaka da će Ukrajinci reagirati u tom pravcu.

Paralela sa Sarajevom – sjetimo se da je svaka runda mirovnih pregovora bila praćena ofanzivama srpskog agresora, isključivanjem struje, plina i vode Sarajevu i kampanjom snajperskog teroriziranja civila. Bio je to pritisak na bosansku delegaciju i lidera da prihvati nepovoljna rješenja, ali i na stanovništvo da ga „natjera“ na to kako bi patnje prestale.

Signali sa Zapada

Da se i Kremlju situacija dramatično razvija ukazuju podaci da je ruski ministar odbrane Sergej Šojgu posljednjih dana razgovarao s ministrom obrane Francuske Sebastienom Lecornuom, Turske Hulusijem Akarom, Velike Britanije Benom Wallaceom i SAD Lloydom Austinom. Sada treba očekivati diplomatske akcije prema Kijevu.

Nesumnjivo da je u fokusu pomenutih zemalja zabrinutost oko nuklearne prijetnje iz Moskve odakle se već (kao propagandna priprema) odgovornost za eventualnu N-katastrofu pripisuje Ukrajini plasiranom „informacijom“ da bi Kijev bio spreman koristiti tzv. „prljavu bombu“, a zatim optužiti Moskvu. Zelenski je to odmah demantirao tvrdnjom da „postoje jasni dokazi da Ukrajina ne stvara takvo oružje“.  (Inače, "prljava bomba" je mješavina eksploziva, radioaktivnog otpada u prahu i metalnih kuglica, a kada se aktivira, eksplozija raznosi radijaciju na široko područje.)

Zelenskog, pak, najviše brine ponašanje strateškog partnera – SAD.  Kako je tokom vikenda izvijestio Washington Post, Bidenova administracija na nivou tajne diplomatije potiče ukrajinske čelnike da ipak pokažu otvorenost za pregovore umjesto dosadašnjeg javnog odbijanja, osim u slučaju da Putin ode s vlasti. Izvori WP-a su naknadno objasnili da to „nije bilo guranje Ukrajine u pregovore, nego pokušaj da se održi dalja podrška i drugih nacija Kijevu.“ Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao je tokom posjete Kijevu u prošli petak da će „podrška Washingtona Ukrajini ostati nepokolebljiva!”

Čini se da se zvaničnom Kijevu nastoji objasniti kako su neki partneri već „umorni od Ukrajine“ i zabrinuti zbog posljedica rata na svjetsku privredu te tržišta hrane i goriva. Posebno je zapad Evrope zaokupljen vlastitim energetskim problemima. Vjerovatno samo otvorena sigurnosna prijetnja od Rusa još drži zemlje EU na istoj strani i održava atmosferu generalne  podrške borbi Ukrajinaca protiv agresora, ali i tu ima primjera pada empatije.

Primjera radi, na nedavnim protestima u Češkoj zbog poskupljenja energenata vrlo brzo su socijalne zahtjeve zamijenili oni ekstremistički: da Vlada Češke prestane vojno pomagati Ukrajinu, da se ukinu sankcije Rusiji kako bi se omogućila opskrba jeftinom energijom, da se pokrene proces izlaska iz EU i NATO-a, da se ukine podrška ukrajinskim izbjeglicama...

Iz češke kontraobavještajne agencije BIS su optužili Rusiju da upravlja ovim demonstracijama i izaziva građanske nemire preko svojih saveznika u opoziciji, desničara i komunista !

„Rusija ne samo da stvara probleme u društvu, već pokušava intenzivirati postojeće. To se uglavnom odnosi na utjecaj cijena energije i goriva. Na protestima se snažno gura ruska propaganda. Rusija želi uništiti svog neprijatelja – nas, NATO i zapadnu zajednicu. Putin će upotrijebiti sva moguća sredstva,“ rekao je Michal Koudelka, direktor BIS-a.

Strah od zime

Psihozu žrtava energetskog terorizma već ispoljavaju i daleko od fronta. Ilustrativan je podatak da je u Njemačkoj ovog ljeta prodato preko milion električnih grijalica, što je povećanje od 76 posto u odnosu na isti period prošle godine. Međutim, istovremeno u drugim europskim zemljama (Velika Britanija, Francuska, Španija i Italija) broj prodanih grijalica čak je pao tako da su psihološki efekti različiti, ovisno o stepenu poremećaja života usljed ukrajinske krize.

Međutim, sa početkom prave, hladne zime moguće je očekivati različite reakcije. Značajniji problemi u elektrosnabdijevanju i grijanju, kao posljedice nedostatka plina i povećane potrošnje struje, mogli bi iritirati konformistički oblikovanu javnost Zapada, naviknutu na podrazumijevanje svih elemenata udobnosti (grijanje, struja, gorivo, hrana...) te postepeno okrenuti mnijenje protiv Ukrajine i njenih  vitalnih interesa. U početku možda ne otvoreno kao u Češkoj, ali vremenom bi se mogao stvoriti naboj prema državnim rukovodstvima zemalja EU da ubrzaju rješenja za Ukrajinu, koja će njih i odnose sa Rusijom vratiti u normalu, dok bi im status napadnute zemlje postao nebitan.

Tražimo li paralele, naći ćemo ih opet na primjeru Bosne i u nakaradnim političkim rješenjima za ovu zemlju, čiji smisao je bio „Završiti rat!“ a najmanje interes i budućnost Bosne i naroda izloženog agresiji...