Edin Subašić: Smrt vojvode - uklanjanje svjedoka Sarajevo safarija i Vučićevih zločina?!

12
Radiosarajevo.ba
Edin Subašić: Smrt vojvode - uklanjanje svjedoka Sarajevo safarija i Vučićevih zločina?!

Kontroverze i teorije o smrti četničkog vojvode idu od "uopće nije mrtav, nego sklonjen" do "ubistva neugodnog svjedoka Vučićevih zločina". Istrage bi mogle otkriti neslućene dimenzije zločina, zataškavanja i licemjerstva Zapada!

Piše: Edin Subašić, za portal Radiosarajevo.ba 

Onako kako je život vojvode Slavka Aleksića bio pun kontroverzi i mračnih, zločinačkih epizoda tako i njegova navodna smrt otvara više pitanja i sumnji, nego što će biti jasnih odgovora. A koje nikad nećemo dobiti, jer "mrtva usta ne govore". Vijest na lokalnom trebinjskom portalu u četvrtak ujutro da je "preminuo vojvoda i komandant novosarajevskog četničkog odreda..." uz kratki nacionalistički hvalospjev otvorila je niz teorija. Došla je u vrlo delikatnom i kompliciranom pravosudno-obavještajno-političkom kontekstu i trenutku kada se razvijaju dvije istrage u "slučaju Sarajevo safari" sve češće povezivanim sa Aleksandrom Vučićem, predsjednikom Srbije.

Zrak u Sarajevu i dalje zagađen, građani sa maskama u šetnji

Ni stativ, ni kišobran...!

Prva kontroverza proističe iz informacije od prije nekoliko dana da je "BIA organizirala tajno izvlačenje Aleksića iz Bileće u Beograd po nalogu Aleksandra Vučića jer bi mogao biti neugodan svjedok u istrazi koja se vodi u Milanu." Da dodamo, istraga o istom slučaju vodi se i u Tužilaštvu BiH po krivičnoj prijavi (tada gradonačelnice Sarajeva) Benjamine Karić te je Aleksić prije mogao postati svjedok sarajevskog pravosuđa. Mada bi tužilaštvo imalo malo koristi od njega budući je Aleksić već u javnosti negirao bilo kakve veze svog odreda sa "safarijem".

Informaciju o "tajnom izvlačenju" objavio je beogradski advokat Čedomir Stojković koji je nedavno podnio krivičnu prijavu protiv Vučića za učešće u safariju na ljude tokom opsade Sarajeva. Naime, i Vučić i Vojislav Šešelj, lider srpskih radikala, objavili su da je mladi radikal Aleksandar 1992. i 1993. godine boravio u jedinici vojvode Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju. Ali, kad su snimci sa Trebevića počeli kompromitirati Vučića, sada već predsjednika Srbije, on je nastojao minimizirati svoje ratovanje i negirati optužbe za pucanje po sarajevskim civilima banalnim tvrdnjama da "nikad nije nosio pušku, nego mu je u ruci stativ ili kišobran... ne seća se više."

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Autor ovih redaka nedavno je objavio da je nezvanična identifikacija pomoću programa vještačke inteligencije (AI), pokazala da je predmet koji Vučić drži u ruci - puška. U međuvremenu, pojavili su se i fragmenti snimaka gdje se to može prepoznati i golim okom, bez pomoći AI!

Time je riješeno pitanje njegovog "pacifizma", dok i dalje ostaje otvoreno pitanje njegove organizacijske povezanosti sa safarijem na ljude preko Srpske radikalne stranke. Dakle, ako je tačno da je Aleksića BIA nedavno prebacivala u Beograd, razlog je mogao biti bezbjednjačko brifiranje u slučaju da bude pozvan da svjedoči. No, budući da je u četvrtak rano ujutro "proglašen mrtvim", nešto je očito pošlo ukrivo.

"Navodno" mrtav!?

Pokušaj provjere u trebinjskoj bolnici rezultirao je očekivanim protokolarnim odgovorom "ne dajemo informacije o pacijentima". Raspitivanjem u Trebinju došlo se do priče da je "bio teško bolestan, ali ne znamo od čega..." Dakle, zamagljivanje uzroka, načina, okolnosti smrti neminovno je otvorilo sumnje i razne teorije. Počevši od toga da "uopšte nije umro", nego je prebačen u Beograd, a smrt je inscenirana da bi i bosansko, i talijansko pravosuđe trajno odustalo od njega.

Također, zanimljivo je da mediji u Srbiji i bh. entitetu RS uopće nisu posvetili očekivanu pažnju Aleksićevoj smrti. Mnogi u četvrtak nisu ni prenijeli vijest sa trebinjskog portala (!?), ali su se zato mediji u bh. entitetu FBiH i regionu upecali i utrkivali ko će više portretirati vojvodu.

Dio analiza situacije te komentara na društvenim mrežama upozoravaju da ga je "BIA uklonila kao potencijalno neugodnog svjedoka za Vučića," a što ne bi bilo prvi put da srbijanska služba poseže za egzekucijom kao rješenjem. "Nema čovjeka, nema problema." Jedan od komentara vrlo je indikativan. "Mislim da je imao saobraćajku... strahovit udar otpozadi... e sad da li je to slučajnost... hm?" piše N.N. korisnik.

Naravno, teško je dobiti potvrdu takvih informacija, ali one imaju podlogu u praksi srbijanskog obavještajno-političkog sistema da protivnike i opasne svjedoke eliminira upravo "saobraćajnim nesrećama". Tako su žrtve pokušaja atentata kamionom bili Vuk Drašković (1999.) i Zoran Đinđić (2003.), a u "udesu" je (2013.) sa ženom i sinom,  poginuo Slobodan Medića Boca, zloglasni komandant "škorpiona" koji je za (snimljeno) strijeljanje srebreničkih civila kod Trnova već bio procesuiran. Da li je sada vojvoda Aleksić bio meta sličnog scenarija ?

Sahrana će ovih dana nesumnjivo biti vašar nacionalizma, patetike i hvalospjeva "junaku otadžbinje i odbrane srpstva," iako je njegova karijera, od seljačeta iz okoline Bileće, pa studenta prava i neprimjetnog radnika sarajevske pošte, preko teroriziranja Sarajeva iz rovova na Jevrejskom groblju završila protjerivanjem Srba sa Grbavice uoči reintegracije 1996. godine! Najvjerovatnije da razlozi i okolnosti njegove iznenadne smrti nikad neće biti sasvim rasvijetljene.

Svjedoci i arhive

Ipak, obzirom na tajming ovaj događaja uzročno-posljedično je neodvojiv od istraga koje vode talijansko Državno tužilaštvo u Milanu i Tužilaštvo BiH. Naime, tužilac Alessandro Gobbi već ima nekoliko imena talijanskih lovaca na ljudske glave, a na dohvatu i arhivu obavještajne službe SISMI, gdje postoji dokumentacija o ovom fenomenu. Zna se da je SISMI  istraživao "safari" još od 1993. godine po zahtjevu Vojne obavještajne službe ARBiH. Taj dokazni materijal mogao bi voditi do organizatora "safarija" na Grbavici. Do Aleksića i Vučića...?

Aktuelno medijsko istraživanje u Italiji dovelo je do otkrića da je u organizaciju "safarija" bio uključen i airsoft klub iz Trsta koji je okupljao bogate "igrače" i nudio im "vikend u Sarajevu sa pucanjem na ljude". To je tada prijavljeno policiji koja nikad nije provela istragu!?

Istovremeno, i ovaj autor gotovo svakodnevno od novih izvora iz Trsta dobija potvrde toga i nova svjedočenja da je "safari" i tada (1993 - 1995.) u Trstu bio javna tajna te da je medijska kampanja poslije 30 godina skrenula pažnju na sada vremešne i bogate nekadašnje "lovce". Nesumnjivo da je upravo istraga koju je inicirao talijanski pisac Ezio Gavazzeni (podnosilac krivične prijave u Milanu), pokrenula podsjećanja na te događaje i neka svjedočenja.

Istraga Tužilaštva BiH, već je obuhvatila aktere filma "Sarajevo safari", koje će saslušati i milanski tužitelj. Postupajućoj tužiteljici u Sarajevu dostupna je duga lista mogućih svjedoka - aktera opsade Sarajeva, posebno onih sa Grbavice.

Nadalje, osim sređene arhive 1. korpusa ARBiH, obavještajne i sigurnosne službe ARBiH te dokumentacije VRS na raspolaganju istražiteljima je i obimna arhiva ICTY-ja koja je iz Haga dopremljena u Sarajevo još 2004. godine. Radi se o oko 300 dosijea A kategorije tj. spisa sa poznatim imenima počinilaca, opisom zločina i dokazima među kojima se mnogi odnose na srpske snajperista koji su "lovce"uvodili na vlastite položaje. Te predmete još niko nije ni otvorio! Ili sada jeste? Dakle, problem bosanskog tužilaštva nije u "nedostatku dokaza", nego u poznatom političkom pritisku da se ne procesuiraju pojedine vrste zločina, gdje svakako spada i "safari".

Mračno lice Zapada

I na koncu, međunarodna pravna pomoć i saradnja sarajevskog i milanskog tužilaštva mogla bi u dobroj mjeri kompletirati sliku o zločinima "Sarajevo safarija". Dodatni impuls mogla bi dati i pravosuđa nekoliko zemalja koje su zainteresirane za svoje državljane, učesnike u safariju (SAD, Kanada, Francuska, Njemačka...). Realno, nije za očekivati konstruktivan odnos pravosuđa Srbije, iako je (i baš zato što jeste) optužen srbijanski predsjednik, ali i bez Beograda slučaj bi se mogao u dobroj mjeri rasvijetliti te procesuirati bar neki počinioci i pomagači u izvršenju zločina.

Odgovor na vrlo često pitanje - zašto slučaj nije procesuiran mnogo ranije - krije se u njegovoj političkoj, civilizacijskoj i kulturološkoj dimenziji. Naime, radi se o tome da se na tlu (navodno) demokratskih, civiliziranih, pravno uređenih i u ljudka prava zakletih režima organizirala "igra" koja poništava sve te vrijednosti na kojima počiva Zapad. Omogućeno je eliti tih društava da se prema jednom balkanskom narodu odnosi krajnje dehumanizirano, kao prema divljači.

Čak je i očekivano od srpskih snaga da to iskoriste protiv svojih neprijatelja pa još i zarade naplaćujući "odstrel". Međutim, misija jednog dijela zapadnih elita udruženih u zločinu i zataškavanju otkriva jedno sasvim novo, licemjerno i okrutno lice Zapada i bilo je normalno da se to desetljećima pokušalo sistemski i uporno sakritimogao biti i svjedok u istrazi koja se vodi u Milanu. Ako se potvrdi da svoj udio u svemu imaju i vjerske organizacije, očekuje nas neslućeno i skandalozno razotkrivanje...

Tako da u čitavoj priči stvarna ili navodna smrt jednog vojvode ogrezlog u krvi i mržnji sigurno ne može spriječiti razotkrivanje, niti posebno doprinijeti zataškavanju.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (12)

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak