Edin Subašić | Kritičan period: Dodiku su potrebni incidenti da opravda secesionističku politiku!

Bez zaoštravanja krize padaju u vodu rusko-srpske teorije o ugrožavanju sigurnosti zbog rezolucije UN i velikosrpski politički koncept. Ali, nema uvjeta za sukobe, kriza pod kontrolom!

Piše: Edin Subašić*, za Radiosarajevo.ba

Nesumnjivo da oružanog sukoba u Bosni neće biti! Kako zbog rasporeda i pojačanja stranih snaga u zemlji (EUFOR) i regionu (NATO na Kosovu), pojačanog obavještajnog nadzora, tako i zbog političke i oružane inferiornosti bh. entiteta RS. Jednostavno, nema uvjeta za to.

Ali, razmjerno tome raste rizik od incidenata niskog intenziteta. Upravo to je sada neophodno Miloradu Dodiku, predsjedniku bh. entiteta RS kako se njegova secesionistička retorika ne bi razotkrila kao isprazna tlapnja. Stoga ulazimo u kritičan sigurnosni period koji će trajati u danima prije i poslije izglasavanja Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici. Šta ustvari možemo očekivati?

Kreiranje konfliktne atmosfere

Prethodna procjena o mogućim incidentima utemeljena je na nizu indikatora iz domena specijalnog rata, a radi se o planskom kreiranju atmosfere za konflikt. Glavni akteri su upravo Dodik, uski krug njegovih saradnika (Cvijanović, Stevandić, Vulić, Banjac...), službe i mediji pod kontrolom SNSD-a.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dakle, još u februaru na društvenim mrežama pojavio se audio snimak „razgovora dvojice Bošnjaka iz Podrinja“ u kojem se upozorava da je „...neki čovjek koji posluje sa Srbima dojavio kako se Srbima opet dijeli oružje i municija po kućama i da oni samo čekaju signal da krenu...“ Snimak su dobile i nadležne službe pa je provjerom utvrđeno da se radi o čistoj konstrukciji. Međutim, priča je očito pažljivo kreirana kako bi se uznemirili povratnici u istočnoj Bosni te podstakli ili na odlazak, ili na samoorganiziranje (i naoružavanje). To bi bilo stvaranje uvjeta za lokalne konflikte, što je bio vjerovatni cilj. No, taj scenarij je propao.

Nedavno „otkriće“ da se priprema rezolucija UN o genocidu u Srebrenici pokrenulo je lavinu propagande iz Srbije i RS. Tipični narativi kojima se emotivno razdražuje, homogenizira i huška stanovništvo bili su tipa: „nećemo živjeti sa onima koji nam lijepe genocidnu etiketu“, „nećemo disati ni isti zrak sa Bošnjacima“, „cijeli srpski narod se naziva genocidnim“, „oni žele da ukinu RS i da nestanu Srbi sa ovih prostora“ „jedino rješenje je mirni razlaz... itd.

Zatim dolazi do incidenta (30.04.) kod Gacka gdje je mecima propucano staklo na praznoj povratničkoj kući u izgradnji. Slijedi (03.05.) „informacija“ banjalučke ATV, bliske Dodiku, da „na Vaskrs i u danima krsnih slava Bošnjaci namjeravaju da izazovu incidente u mezarju u Potočarima, da oštete nekoliko nišana kako bi poslije optužili Srbe  (...) te da se uoči razmatranja rezolucije u GS UN Srbi predstave kao nasilni!“

Dodik ne može nazad

Iako je evidentna huškačka namjera retorike iz SNSD-a, incident kod Gacka više liči na planirani napad, nego je posljedica huškanja u izvedbi lokalnih ekstrema. Naime, vidljivo je pažljivo doziranje nivoa nasilja - pucanj u praznu kuću, minimalna šteta bez rizika za ljude, kuća na osami tj. bez svjedoka i mogućnosti identificiranja počinioca. Ovdje je bila bitna samo poruka povratnicima... „nemoguć je suživot,“ a nije se željelo izazvati opsežniju reakciju stranih faktora niti otežati političku poziciju rukovodstva bh. Srba.  

(Za razliku od ovog slučaja, mnogo drastičniji incident u gatačkom kraju dogodio se 2008. godine u Fazlagića Kuli kada su ekstremisti najprije prijetili Bošnjacima klanjem, da bi zatim zapalili mjesnu džamiju. Sada je agresivnost tih istih ekstrema bila bitno manja!)

Objava ATV-a, očigledno kreirana u sigurnosnim strukturama, bazirana je na već korištenoj konstrukciji da „...Bošnjaci sami sebe napadaju i granatiraju kako bi okrivili Srbe!“ Pokušava se unaprijed denuncirati Bošnjake („evo šta su spremni sami sebi uraditi“) i amnestirati potencijalne počinioce podstaknute politikom SNSD-a. Šta više, vlasti entiteta, posebno MUP RS, nastoje se ograditi od svog posla pa su depeše o postojanju prijetnje u Potočarima poslane državnim policijskim agencijama (DKPT, SIPA) da se one bave ovom fabrikovanim „problemom“. Poruka je to da MUP RS i dalje ne namjerava obuzdati ekstremiste. Šta je u pozadini?

Već dugo stoji ocjena da je Dodik otišao predaleko u politici antidejtonske destrukcije države, antizapadnom i proruskom djelovanju te da – ne može nazad. Data obećanja biračima o „nezavisnoj RS“, partnerstvo u velikosrpskom projektu te određene obaveze nastale kao cijena podrške ruskog predsjednika Aleksandra Putina - Dodik jednostavno ne može ispoštovati. Kako zbog aktuelnih geopolitičkih okolnosti tako i zbog promjene odnosa snaga u Bosni tj. jakog američko-evropskog angažmana.

Iako je on forsira, opcija otcjepljenja trenutno ima najmanju moguću međunarodnu podršku. Čak ni u Beogradu ne može očekivati otvorenu podršku budući da je Aleksandar Vučić osim predstojećom rezolucijom UN pritisnut i skorim glasanjem o statusu Republike Kosovo u Vijeću Evrope. Podrška Dodikovom separatizmu bila bi mu dodatni teret. Ovdje se sada doslovno radi o Dodikovom političkom... pa i fizičkom opstanku.

Ruska i američka kontrola krize

Vidljivi su i potezi stranih faktora koji također žele kontrolirati krizu. Interes Moskve je samo u tome da se destabilizira Balkan i da se otvaranjem žarišta u Bosni, Crnoj Gori ili na Kosovu oteža djelovanja Zapada, prevashodno NATO-a na ukrajinskom ratištu. Posebno u narednim suhim mjesecima tj. povoljnom periodu za ofanzivne kopnene operacije. To nije uspjelo diverzantskim upadom kod manastira Banjska na Kosovu te se sada traži drugo rovito mjesto.

Sljedbenicima destruktivne politike srpskih elita i narodu moralo bi biti konačno jasno da se ovdje radi o ruskom iskorištavanju Srba radi vlastitih interesa, a preko iracionalne podrške srpskim interesima na Kosovu i u UN. Jasno je da Rusija ne može imati konkretan vojni uticaj (osim podstrekavanja pobune), ekonomski doprinos ulaganjima u Srbiji i RS je minoran, a politički je potvrđen kao „maligni uticaj“.

No, bilo kakvi incidenti u Bosni trenutno su potrebni i Moskvi kako bi opravdali tezu da će “rezolucija o genocidu pogoršati međunacionalne odnose i ugroziti sigurnost,“ što je bio formalni razlog sazivanja vanredne sjednice Vijeća sigurnosti UN (30.04.). Tada su Rusija i Srbija tražile povlačenje rezolucije iz sigurnosnih razloga! Za očekivati je da će taj aspekt dominirati i na redovnoj sjednici VS UN o BiH (15.05.) pa bi neki incident bio kao poručen za srpsko-rusku teoriju o povezanosti rezolucije UN o genocidu i stanja u Bosni.

S druge strane, odgađanje termina glasanja o rezoluciji očigledno je poremetilo eventualne planove djelovanja subverzivnih snaga. Odgođen je svesrpski vaskršnji sabor na kojem bi vlasti Srbije trebale „podržati buduće odluke rukovodstva RS.“ Dodik to očajnički traži, dok je Beograd zasad suzdržan.

U međuvremenu došlo je do ojačavanja EUFOR-a dodatnim snagama iz vojski Francuske, Italije i Rumunije. Britanski parlament razmatra slanje čitavog bataljona. EUFOR konstantno obavlja vježbe, a dogovorena je i zajednička obuka sa jedinicama OS BiH. Nadalje, EUFOR kroz saopštenja naglašeno podsjeća na obaveze misije „Althea“ i NATO-a na očuvanju mira i Daytonskog sporazuma, pokreti teških vojnih vozila po Bosni su svakodnevni...itd. Sve to na terenu izgleda kao demonstracija sile i spremnosti za odgovor na sigurnosnu krizu.

Taktika provokacija

Ukratko, odnos snaga u Bosni već je takav da se incidentne situacije ne mogu razviti u širi sukob. Sužen je prostor za prisustvo i djelovanje proruskih, desničarskih i četničkih grupa u Bosni. Ali, to ne znači da su srpske elite spremne za katarzu... priznanje, izvinjenje te zaokret i smirivanje. Za trenutne političke potrebe i Vučiću, i Dodiku ipak trebaju incidenti. Jer, ako se ništa ne desi, tvrdnje o nemogućnosti suživota padaju u vodu kao i čitav politički koncept i njihov politički rejting.  Sada je pitanje taktike na terenu.

Najava održavanja sjednice Vlade RS u Srebrenici na dan glasanja o rezoluciji samo po sebi je provokacija. Namjera polaganja cvijeća u mezarju u Potočarima gdje, prema Dodiku, „nije bio genocid“ nego „...to tamo muslimani nosaju prazne sanduke,“ dok „'odža arlauče“... vrhunsko je licemjerstvo, politički bezobrazluk i opasna provokacija Bošnjaka koji bi se zatekli na licu mjesta pa i to sadrži izvjesni rizik.

Naravno, najranjiviji su povratnici. Posljednji incidenti već su imali efekta pa je ovih dana zabilježeno povlačenje nekih povratnika na lokacije u FBiH. Treba zabrinuti i mogućnost da dio scenarija bude napad na srpske povratnike u FBiH, što bi bio pogodan materijal za medijsko stvaranje privida „međunacionalnog sukoba“.

Upravo zbog svih otvorenih opcija naredni se period može smatrati kritičnim u sigurnosnom smislu. Zato je puna pripravnost državnih sigurnosnih službi (OSA BiH, SIPA, Granična policija, DKPT) i budnost na lokacijama OS BiH trenutni preventivni imperativ.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.