Edin Subašić: Dodiku prijeti 5 godina zatvora... sad je najopasniji!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nakon niza očigledno koordiniranih poteza stranih obavještajno-diplomatskih struktura i faktora, koji utiču na situaciju u Bosni i Hercegovini te domaćeg pravosuđa Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, doveden je (konačno!?) na teren zakonskog procesuiranja zbog antiustavnog djelovanja, antidejtonskih poteza i suprotstavljanja OHR-u.

Suština njegove pozicije poslije podizanja optužnice u Tužilaštvu BiH jeste – dodatna izolacija, sužavanje prostora političkog djelovanja i kao najvažnije – kriminalizacija njegove secesionističke politike. Sve to je uvod u političku eliminaciju. Takva njegova lična pozicija nosi mnoge rizike sigurnosne i političke prirode jer je on, kako se pritisak pojačava, sve više spreman na radikalne poteze. Međutim, najbitnije u svemu je Dodik iz dana u dan gubi podršku i rijetkih saveznika za bilo kakvu separatističku akciju, koja bi najviše koštala entitet RS.

 Piše: Edin Subašić, za portal Radiosarajevo.ba

Prešao „crvenu liniju“

Ima nekoliko jasnih indikatora da je na Zapadu, ovaj put pod vodstvom SAD, već odlučeno da se Milorad Dodik izolira, onemogući da dalje djeluje destruktivno te da mu se raznim mehanizmima (mjere OHR-a, procesuiranje, ekonomska blokada, sužavanje podrške izvana itd.) onemogući političko djelovanje. Planirani epilog je dovođenje Dodika u poziciju da podnese ostavku ili da bude smijenjen, zatvoren...!

Dakle, kriza koja je prelila čašu i kod Dodika, a zatim u OHR-u, Briselu i Washingtonu bio je njegov konflikt sa Ustavnim sudom BiH oko državne imovine i izmjena principa djelovanja ovog suda (da može raditi i bez predstavnika RS) i na koncu oko odbacivanja nadležnosti OHR-a u RS. Kako je poznato Dodik je koristeći Narodnu skupštinu RS progurao zakone i donio ukaz kojim se odbacuju ingerencije Ustavnog suda BiH u RS, a odluke Visokog predstavnika „protjeruje“ čak i iz Službenog glasnika RS!

Bila je to provokacija preko koje OHR i Zapad, posebno SAD, nisu mogli preći jer bi prešućivanje ove ekstremne političke bahatosti i protivustavnog bezakonja bilo ravno porazu svih zapadnih projekata u BiH pa i Daytona. Čini se da je to bila „crvena linija“ i upravo zato operacija discipliniranja „Putinovog poštara“ sada nije samo jalova prijetnja.

Nadalje, ovaj put uz očitu snažnu podršku SAD, Velike Britanije i vodećih zemalja EU Christian Schmidt poništava zakone donesene u NSRS i dopunjava Krivični zakon BiH tako da kriminalizira neprovođenje odluka OHR-a. Danas se vidi da je upravo to bila zamka za Dodika kojom je Schmidt početkom jula zaprijetio riječima:

„Ovo je ozbiljan napad, budite spremni bit će ozbiljna i reakcija!“

Nepoželjni za komunikaciju

Na odluke OHR-a vrlo koordinirano nadovezalo se novo širenje američke „crne liste“ osobama iz vrha establišmenta RS: Željka Cvijanović, Radovan Višković, Nenad Stevandić i Miloš Bukejlović, a svi povezani sa posljednjim antidejtonskim odlukama NSRS. Pa iako ovaj „status“ zasad ne proizvodi konkretne posljedice po njih, odaslana je  poruka da je kompletno rukovodstvo RS etiketirano kao nepoželjno u međunarodnoj komunikaciji na destinacijama gdje SAD imaju bitan uticaj.

Nova faza operacije je u petak, 11. augusta, podizanje optužnice u Tužilaštvu BiH protiv Dodika i Miloša Lukića, v. d. direktora Službenog glasnika RS. Optužnica ih tereti za (novopropisano) krivično djelo “neizvršavanje odluka Visokog predstavnika“ iz člana 203.a  stav 1. Krivičnog zakona BiH sa zaprijećenom kaznom do 5 (pet) godina zatvora. Lukić je osumnjičen i što je Dodikov nezakoniti ukaz o nepoštivanju odluka visokog predstavnika u RS objavio u Službenom glasniku RS.

Podsjetimo, omča u ovom pravcu počela se stezati time što su istražitelji Državne agencije za zaštitu i istrage (SIPA) obojicu ispitali 19. jula u Banjoj Luci. Bio je to tada povod za Dodikovo šegačenje sa državnim službama, ali reakcije zvaničnika RS otkrivaju da im ništa više nije smiješno. Sad je razumljivija i ostavka Lukićeve mnogo mudrije prethodnice Milke Devušić, koja se nije htjela upustiti u Dodikovu avanturu.

Ekonomska i diplomatska blokada

Zatim, tokom sedmice Njemačka vlada objavila je da će obustaviti četiri infrastrukturna projekta u Republici Srpskoj zbog „secesionističke politike tog entiteta i njegovog predsjednika Milorada Dodika.“ RS je ostala „kraća“ za objekte i komunalne sisteme u vrijednosti od 105 miliona eura. No, od ovog gubitka veći efekat ima poruka – da je RS upravo zbog Dodika u sve većoj ekonomskoj izolaciji i pred sve izvjesnijim ekonomskim kolapsom. I sam Schmidt je nedavno, opet zbog Dodikove politike, upozorio strane investitore da „ne ulažu u RS jer bi mogli ostati bez kapitala!“

Sve ove poruke sad mnogo jače odjekuju u situaciji kada u zdravstvu i još nekim budžetskim potrošačima kasne plate, a od osoblja entitetskih organa curi informacija da „...penzije u RS već mjesecima finansira Srbija!“ Ako je to tačno, jasno je da ni to ne može dugo trajati. I povrh svega, iz entitetskog vrha još se ne oglašavaju kako će do konca fiskalne godine prikupiti cca 830 miliona KM za dospjeli dug na Bečkoj i Londonskoj berzi!

U opisanoj situaciji tragikomično zvuče Dodikovi komentari o tome kako su „...američke sankcije izraz nemoći SAD...“ a da je „...njemačka blokada projekata u RS posljedica finansijskih problema Njemačke pa se vade na RS...!“

Dakle, ovakav niz udaraca u vitalne funkcije entiteta RS svakako je koordiniran i ukazuje da se specijalni tretman Dodika nastavlja. Tešku situaciju priznali su i on, i Aleksandar Vučić 5. augusta na obilježavanju godišnjice „Oluje“ u Prijedoru.

„Plašim se da su stranci doneli odluku da idu veoma žestoko, i protiv Srbije i RS. Čeka nas period teških izazova i pritisaka... videćemo”, kazao je Vučić.

Fokus na Dodiku kao krivcu za krah

Međutim, ako pažljivo sagledamo sadržaj, poruke i efekte pobrojanih poteza, vidjeće se da su ovaj puta vrlo suptilno kreirani tako da se jasno osvijetli krivac (Dodik), razlog (separatistička politika) i efekti poduzetih poteza (egzistencijalna ugroženost stanovništva i entiteta RS). Opisana taktika ciljana je na podrivanje široke podrške koju je Dodik imao i pojačavao nakon dosadašnjih mjera Zapada, kada ih je uspjevao u javnosti predstaviti kao „napad na cijeli srpski narod.“ Ovaj put sasvim je jasno da je cilj sankcija samo Dodik i najuži krug već kompromitiranih istomišljenika, i da kolateralnu štetu po građane izazivaju upravo oni.

Tako da ovaj puta vjerovatno neće uspjeti sakrivanje iza „volje naroda“ obzirom da su posljednje „alibi odluke“ u NSRS očito već proizvele štetu po narod mimo njegove volje. Dodikov jastreb Staša Košarac, ministar vanjske trgovine BiH, optužnicu je odmah nazvao „političkim progonom“ i histerično pokušao šefa sakriti iza naroda javno prizivajući:

„Pozivam Tužilaštvo BiH da podigne optužnicu protiv svih nas!“ ali nije uslijedila nikakva euforija podrške.

Mogući epilozi

Neuobičajeno za Dodika, umjesto bahatog javnog nastupa, uslijedila su priopćenja iz Kabineta predsjednika RS u kojima se nastoji objasniti da je Dodik „samo postupao po zakonu i Ustavu RS“, a zatim se optužuju SAD, političko Sarajevo i Zapad da je „...cilj optužnice da se poništi srpski narod...“ te da je ona „...akt klasičnog ugnjetavanja srpskog naroda...“ itd. On vjerovatno neće stati na saopštenjima pa je u narednom periodu moguće nekoliko pravaca razvoja situacije.

Prvo, Dodik može opet posegnuti za vanrednom sjednicom NSRS kako bi preko svoje većine isposlovao novi npr. zakon o odbijanju ingerencija Tužilaštva i Suda BiH u RS, a u paketu vjerovatno bi poništio i nadležnost SIPA-e i OSA-e BiH. Ovo bi bila nova rukavica u lice Zapada odakle bi bili prinuđeni, a imali bi i povod, za radikalnije mjere (smjenu putem OHR-a).

U drugoj opciji Dodik bi mogao pokušati balansirati, javiti se na saslušanje u Tužilaštvo BiH, kako bi pravno dokazao nevinost. Ali, pri tome riskira hapšenje i zadržavanje u pritvoru. Ovo bi bio rizičan potez zbog mogućnosti da četničke, radikalne, paravojne i proruske grupe u RS u znak odmazde izazovu nerede, napadnu na povratnike itd. Agresivna reakcija MUP-a RS malo je vjerovatna, uzdržali bi se kako ne bi izazvali reakciju NATO-a koja bi sigurno uslijedila. No, ako su strane agenture procijenile da postojećim snagama EUFOR-a i brzim pojačanjima mogu kontrolirati situaciju, opcija hapšenja prilikom saslušanja sasvim je moguća. Tim prije što Dodik kao predsjednik RS nije zaštićen imunitetom u krivičnim postupcima!

Određenu poruku odaslala je Ambasada SAD u Sarajevu u reakciji na optužnicu. „Zakoni BiH vrijede za sve građane. Nijedan pojedinac ne stoji iznad zakona,“ američka je poruka koja se može tumačiti kao snažna podrška Tužilaštvu i Sudu BiH da procesuiranje izguraju do kraja. Dodikovog.

Treća opcija je najradikalnija, ali i najmanje vjerovatna. Obzirom da Dodik shvata da je pri kraju vladavine, mogao bi se odlučiti da korištenjem upravo pomenutih grupa izazove niz incidenata na međuentitetskoj liniji i tako prekine sve političke procese i komunikaciju sa organima BiH. To uključuje povlačenje kadrova RS iz državnih organa i vojnika iz OS BiH te promptno proglašenje nezavisnosti. Uslijedila bi samo deklarativna podrška Rusije, ali vjerovatno ne i Srbije. Ovakav potez bi i bio po instrukciji iz Moskve, a stvaranje haosa u dubokoj pozadini NATO-a, bilo bi Dodikova ulaznica za azil u Rusiji. No, kako je jasno da bez konkretne finansijske i vojne pomoći Srbije i Rusije on nema šansi uspješno ni započeti ovu avanturu, ova opcija u osnovi je utopijska. Tek teoretsko razigravanje.

U svakom slučaju, kakav god da bude red poteza,očekuje nas turbulentna jesen sa velikom izvjesnošću da će nakon Bakira Izetbegovića iz političkog života biti eliminiran i drugi destruktivni faktor u Bosni.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba