Edin Subašić: Vučić i Dodik pred zidom i lošim epilogom

Međunarodna zajednica već je odlučila o smjeni i političkoj eliminaciji Dodika. SAD i NATO odlučni u zaštiti Daytona i izbacivanju Rusije sa Balkana!

Izjava Aleksandra Vučića da bi "nakon 13. jula situacija u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska (RS) mogla postati mnogo teža i komplikovanija" tumači se najviše u kontekstu očekivanja od Samita NATO-a u Viljnusu (11-12. jula) i vrlo mogućih mjera protiv predsjednika RS Milorada Dodika nakon niza odluka Narodne skupštine RS koje su od zvaničnika BiH, OHR-a, EU, ambasada… ocijenjene kao – protivustavne i podrivanje Daytonskog sporazuma.

 Piše: Edin Subašić, za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Denis Bećirović nastavlja diplomatsku ofanzivu: Evo gdje putuje sada

Nekoliko je bitnih indikatora Vučićevih bojazni i Dodikove očigledne nervoze.

Moguće sankcije: Smjene i hapšenja !?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Najprije, to je nagli aktivizam visokog predstavnika Christiana Schmidta koji je konačno upotrijebio tzv. "bonske ovlasti" za poništenje antidaytonskih odluka NSRS o nepoštivanju Ustavnog suda BiH, institucije OHR-a i Visokog predstavnika. Nakon što je u četvrtak Schmidt poslao diplomatski upozoravajuće pismo Službenom glasniku RS da se njegove odluke moraju objaviti, a Dodik ga vratio pošiljaocu te potpisao Ukaz o neobjavljivanju odluka OHR-a, Schmidt je doveden u situaciju da sada mora poduzeti oštrije mjere kako bi zaštitio autoritet OHR-a i vlada koje ga podržavaju. Prije svih to su SAD, Velika Britanija i Njemačka te još niz članica EU. Dodikovo ponašanje prelazi u fanatizam ("Ja ne mogu nazad… idem do kraja!"), ali je vidljiva i nervoza, jer više ne može računati na jalovost OHR-a i samo "zabrinutost" Zapada.

Njemački mediji koji odnedavno žustro podržavaju Schmidta otkrivaju da je međunarodna zajednica već odlučila o Dodikovoj smjeni, a osim toga Schmidt navodno razmatra i mogućnost trajne ili višegodišnje zabrane političkog djelovanja Milorada Dodika. To bi značilo njegovo uklanjanje kao političkog faktora. Pored toga Schmidt bi mogao odlučiti i o hapšenju dužnosnika RS koji ignoriraju odluke OHR-a. Za ovakvo što on je već pripremio pravni osnov izmjenama Člana 203 (a) Krivičnog zakona BiH kojima se predviđaju zatvorske kazne od šest mjeseci do pet godina za nepoštivanje odluka OHR-a.

A, što se tiče konkretnih poteza, konačno bi se sankcijama SAD i Velike Britanije mogle pridružiti i zemlje EU. Ukoliko Mađarska (očekivano) naruši konsenzus oko jedinstvene forme sankcija, a to je u Banjaluci najavio šef diplomatije Peter Szijjarto, evropske vlade bi to činile bilateralno prema RS i to ciljano prema Miloradu Dodiku i njegovim najbližim saradnicima – Nenadu Stevandiću, Radovanu Viškoviću i nekim ministrima i funkcionerima RS.

Čini se da je ovo već procurilo i u Banjaluci gdje je u posljednja dva mjeseca, zbog straha od zakonskih sankcija i pritisaka iz SNSD-a, dvoje direktora Službenog glasnika RS podnijelo ostavke!

Sigurnosni aspekt – na rubu konflikta!

Na sigurnosnom planu situacija se također komplicira nakon ponovljenih Dodikovih najava "ojačavanja granice RS, ma šta to značilo". U kontekstu novih najava referenduma o otcjepljenju to je ozbiljno shvaćeno i na Zapadu (SAD, Velika Britanija) i u NATO-u.

Ambasador SAD Michael Murphy učestalo naglašava da su "...SAD sada tu i konkretno će podržati suverenitet i integritet BiH..." dok specijalni izaslanik za Balkan Gabriel Escobar naglašava da "...ako uistinu do pokušaja otcjepljenja dođe, mi ćemo reagirati vrlo oštro. Neće biti raspada Bosne i Hercegovine. SAD neće odustati od Daytonskog mirovnog sporazuma i naših obaveza prema toj zemlji!"

Upravo na temu "ojačavanja granice RS" Dodikova najava dobila je prošle sedmice konkretan i pomalo tragikomičan oblik, ali koji ne smijemo shvatiti neozbiljno. Naime, pod okriljem noći N.N. osobe su na jednu od sporednih cesta koje vode iz Sarajeva prema Trebeviću (RS) istovarile gomilu zemlje i kamenja tj. izveli su - taktičko zaprečavanje lokalne komunikacije prema ovom entitetu! Ovo treba tumačiti kao još jedno opipavanje pulsa i spremnosti na reakciju međunarodnih snaga i "političkog Sarajeva", ali i kao element za procjenu kako bi na terenu to (ponovo) išlo, ako bi se upustio u avanturu otcjepljenja. Na ovu provokaciju nije niko nasjeo, ali je retorika posljednjih dana znatno podigla tenzije te se može reći da se radi o stvaranju atmosfere za slučajne konflikte, ali i sa elementima planskog kreiranja sukoba!

U narednim danima će i komemoracija u Srebrenici 11. jula sigurno pojačati napetost pa su sada neophodni dodatni napori sigurnosnih službi u Bosni i EUFOR-a kako bi se incidenti prevenirali.

Povratak SAD i NATO-a u Bosnu

Drugi indikator koji brine Vučića je znakovito ponovno fokusiranje američkog predsjednika Joe Bidena na Bosnu. Primajući agremane bh. ambasadora Svena Alkalaja u Washingtonu Biden je izričito naglasio efikasnu američku podršku integritetu i suverenitetu države Bosne! To se u praksi već očituje kroz vojnu pomoć upućenu OS BiH posljednjih godina i sve jači angažman NATO-a te demonstraciju sile u regionu (npr. nadlijetanje bombardera iznad BiH).

Upravo u tom kontekstu, očekivanje od Summita NATO-a je da će odlukama Alijanse biti formalizirana još konkretnija pomoć. Postoje naznake da bi snage EUFOR-a mogle biti ojačane američkim snagama kao sastavnice NATO-a, a za to već postoji pravni osnov u odredbama Daytonskog sporazuma. Vučić i Dodik se boje upravo toga, jer je očigledno da njih SAD i NATO više ništa ne pitaju. To jeste općenito ponižavajuće i za bosansku državu, koju se također malo šta pita (jer se ovdje radi o pozicioniranju Balkana u novom globalnom poretku), ali su aktuelne protektorske akcije Washingtona trenutno u interesu opstanka države i poklapaju se sa interesima i ciljevima domaćih probosanskih snaga.

Što se tiče interesa SAD, oni se prvenstveno vežu za očuvanje američkog Daytonskog projekta koji Dodik ozbiljno ugrožava. To je pitanje američkog prestiža u Evropi. Drugi bitan interes je svakako suzbijanje daljeg jačanja ruskog utjecaja na Balkanu, a poznato je da je Dodik glavni ruski igrač u regionu, ili "Putinov poštar", kako ga je nazvao Escobar.

Samit NATO-a u Litvaniji prioritetno će se baviti Ukrajinom: pitanjima bržeg naoružavanja i logisticiranja ukrajinskih snaga, definiranjem njenog puta u NATO nakon rata, ali i uspostavom efikasnijeg odbrambenog sistema NATO-a u Evropi. Međutim, očekuje se i da se na marginama Samita članice odrede i o preveniranju i saniranju kriza izazvanih malignim ruskim uticajem u Gruziji, Moldaviji i Bosni tj. o konkretnim mjerama podrške.

Predsjednica Atlantskog vijeća u BiH Dijana Gupta uoči Samita ističe:

"NATO ostaje posvećen Bosni i Hercegovini. Mi smo do sada najveći dio, onaj što je NATO tražio od nas, već ispunili. U svakom slučaju, BiH je u MAP-u već dugo i NATO na nas svakako optimalno računa. Opcija je da će cijeli zapadni Balkan uskoro biti integrisan u NATO iz razloga što je to potreba mira, a znamo da je Balkan često bio žarište međusobnih sukoba. Mislim da je sad vrijeme da se prione na ozbiljan rad kako bi se taj put ubrzao. Očekujem da će se na Samitu NATO-a u Vilnusu konkretnije odrediti ono što BiH treba da radi u ovom procesu."

Ministar odbrane BiH Zukan Helez također je optimističan u vezi sa razvojem vojne saradnje: "Slijede bolji dani za Oružane snage, za odbrambene kapacitete i širenje tih kapaciteta. Ovdje je devet projekata za odbranu BiH i tri projekta za sigurnost BiH", navodi Helez.

To se podudara i sa najavama iz NATO-a o budućoj saradnji sa OS BiH, posebno sa Američkom vojskom. Približavanje zemlje NATO-u vidi se i po razvoju operabilnosti jedinica OS BiH sa armijama NATO-a što je potvrđeno kroz zajedničke vježbe na Manjači proteklih godina.

U ovom momentu važna je i većinska politička opredjeljenost za NATO put. Pored probosanskih i građanskih stranaka deklariranih za integraciju u Savez vrlo je važan i transparentan stav čelnika hrvatskog korpusa u Bosni. Nakon nedavnog pokušaja Dodika da u opstrukciju NATO puta uvuče i Dragana Čovića, lider HDZ-a BiH je odgovorio:

"Taj put ne može biti zaustavljen, bez obzira na to što bi neko htio da zaustavi te procese, da pošalje neku drugačiju poruku oko trenutnog ambijenta na području Evrope, krvavog rata i agresije Rusije na Ukrajinu ili oko regionalnih razigravanja", rekao je Čović. Time je Dodik ostao usamljen u antinatovskoj i proruskoj politici, što je vrlo bitno.

Umjesto otcjepljenja bankrot RS

Treći razlog Vučićeve zabrinutosti je još neobjavljeni finansijski kolaps entiteta RS te Dodikova nepredvidivost u toj situaciji. RS do kraja godine mora platiti još oko 830 miliona KM vanjskog duga, a u Banjaluci nemaju ni ideju kako naći te novce, jer su međunarodnim sancijama Dodiku presječeni svi izvori finansiranja. Tako njemu sada više odgovara novi konflikt, nego rješavanje finansijske dubioze. Prostačka sabotaža sastanka sa partnerima u Konjicu bila je samo dio plana za novu blokadu državnih institucija, stepenica u pojačavanju tenzija. Kasniji manevri u NSRS, pa zaoštravanje sa OHR-om i ambasadama SAD i Velike Britanije nastavak su tog procesa ka konfliktu, kojim bi on nastojao opravdati finansijski bankrot koji slijedi i za to okriviti, naravno, strance i "izdajničku opoziciju".

Partneri iz Federacije BiH (SDP, NiP, NS) uglas pozivaju pravosuđe da procesuiraju Dodika za posljednje antiustavne poteze, međunarodnu zajednicu da podupre visokog predstavnika u korištenju "bonskih ovlasti" što je poziv na Dodikovu smjenu, a NATO da rasporedi svoje snage u BiH, posebno oko Brčkog. Sve to ukazuje da je dalji partnerski odnos sa SNSD-om na državnom nivou nemoguć i sve je to više Dodikov, nego problem FBiH i države Bosne.

Očigledno je da Vučić (Srbija), ali ni Rusija, Kina i Mađarska nisu finansijski pomogli Dodiku (ako ne računamo mađarske kombajne), da prevaziđe finansijsku krizu. Srbija logično najviše trpi Dodikov pritisak u vezi sa tim problemom, koji Vučiću u turbulentnim zbivanjima oko Kosova, postaje sve veći balast. Kako na unutrašnjem planu, tako i u odnosima sa Zapadom.

Dio taktike Zapada protiv Dodika sigurno će ići i pritiscima na Vučića kako bi se Dodik dodatno izolirao. I to je jedan od razloga duboke Vučićeve rezignacije i straha od procesa nakon 12. jula. Neke odgovore o smjeru događaja dat će već zaključci sa Samita iz Viljnusa prema kojima će se određivati i stavovi glavnih zapadnih i regionalnih balkanskih igrača u aktuelnoj igri uspostave novog svjetskog poretka.

Tako je vrlo vjerovatno da bi se floskula "naredne sedmice su ključne" mogla pokazati tačnom u vezi s raspletom kriza u dva balkanska žarišta – na Kosovu i u Bosni. Jer, i Vučić i Dodik su pred zidom (svaki u svom "filmu") i čini se pred lošim epilogom.