Edin Subašić: 9. januar - dokle će ići Dodikov separatizam i jalova „odbrana Bosne“?!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Učestalost političko-sigurnosnih provokacija i reakcija između unutrašnjih političkih faktora i  međunarodnih aktera u Bosni i Hercegovini posljednjih sedmica izvjesno nas vodi nekakvom razrješenju krize ili nekom njenom novom nivou.

Piše: Edin Subašić, Radiosarajevo.ba

Separatističke akcije Milorada Dodika, predsjednika RS te verbalni napadi na američke i britanske zvaničnike, OHR i „muslimansko Sarajevo“ otišli su preko tačke kada on ne može politički preživjeti povlačenje. Za svoju poziciju sam nedavno (na RTRS) kaže: „Došao sam do zida, ja ne mogu nazad!“

S druge strane, američka politika u Bosni je Dodikovim antidaytonskim djelovanjem toliko obesmišljena u RS-u da je Washingtonu potrebna izvjesna akcija kojom bi se obnovio njen kredibilitet na cijelom državnom prostoru. Slična ocjena važi i za poziciju Velike Britanije. Reakcije oštrim saopštenjima iz ambasada i demonstracija sile bombarderima F-16 i dalje su samo diplomatske mjere, pa će biti zanimljivo da li slijede konkretniji potezi.

Šta se zaista može dogoditi?

Opcije: od srpskog reteriranja do konflikta

Ponovo je kritični momenat – 9. januar i obilježavanja neustavnog i diskriminirajućeg „dana RS“.  Taj događaj je najočiglednija forma kršenja odluke Ustavnog suda BiH, Daytonskog sporazuma te upozorenja šefa OHR-a Christiana Schmidta, ali i politički prkos politici Zapada.

Stoga bi mogao biti i prijelomna tačka srpsko – američko/britanskog konflikta. Prijelomna jer bi se razjasnilo kojim opcijama se definitivno otvaraju i zatvaraju vrata u budućnosti Bosne i Hercegovine: klizanju u secesiju ili konkretnom suprotstavljanju separatizmu i podršci integraciji države?

U ovom političkom konfliktu tzv. probosanske snage, nažalost, nemaju nikakvu državotvornu strategiju osim oslanjanja na SAD i EU i njihovu dosad samo deklarativnu “podršku suverenitetu i integritetu BiH“.

Nekoliko je mogućih razvoja situacije nakon obilježavanja 9. januara:

(1) Proglašenje otcjepljenja RS, a zatim otvaranje šireg sukoba entitetskih policija uz učešće Oružanih snaga (OS) BiH i državnih snaga sigurnosti radi zaštite ustavnog poretka tj. ratna opcija - nije moguća te se ovdje neće ni teoretski razmatrati;

(2) Izbijanje incidenata, međuentitetskih sukoba i prekid komunikacija – jeste tzv. najopasniji mogući razvoj događaja, ali je manje vjerovatan. Ovaj scenarij uključivao bi ekstremnije ekscese radikalnih grupa u bh. entitetu RS posebno prema povratnicima, fizičke napade, ranjavanje, ubistva... To bi izazvalo reakciju entitetskih policija, državnih sigurnosnih snaga (specijalna jedinica SIPA-e), što bi stvorilo uslove za širenje konflikta. Tu bi uključenje EUFOR-a, a u nastavku krize i dodatnih jedinica NATO-a (kako je i Daytonom regulirano!), bilo neminovno.

Nakon brzog smirivanja konflikta uspostavila bi se „linija razgraničenja“ i nametnuo pregovarački proces o budućim odnosima.

Odustali od eskalacije?

Treba reći da ova opcija već neko vrijeme u javnosti figurira kao najprimamljivija za Dodika. Konačno bi uspostavio „granicu“ koju bi mu čuvao EUFOR, čime bio bilo onemogućemo bilo kakvo djelovanje OS BiH, policije iz FBiH ili eventualno samoorganiziranih patriotskih snaga u FBiH.

Ali, taj plan je „provaljen“ pa su međunarodne snage u Bosni (i druge u rezervi), kao i obavještajne agenture već spremne i preventivno djeluju. Dakle, strani faktori neće riskirati nikakav konflikt, čak ni niskog intenziteta, koji bi se mogao oteti kontroli.

Ima indicija da je taj plan zaista u RS bio spreman, ali je Dodik upozoren da ga mora obustaviti. Provokacije prema povratnicima u Podrinju na pravoslavni Božić i orgijanje četnika (Srebrenica, Vlasenica, Potočari, Zvornik) jeste bilo tipično plansko stvaranje konfliktne atmosfere.

Međutim, akcije MUP-a RS na brzom otkrivanju i hapšenju ekstremista ukazuju da je režim u bh. entitetu RS, ipak, ili barem zasad, odustao od izazivanja eskalacije. Sada se ovim policijskim akcijama zvanično ograđuje od „nekontroliranih elemenata“. No, podrška sveštenika SPC-a i načelnika Srebrenice Mladena Grujičića izgrednicima otkriva da su u provokacije bile uključene osnovne poluge režima – crkva, lokalna vlast i ekstremisti.

Uskraćivanje finansija, „crna lista“, smjena?

(3) Demonstracija sile i nove sankcije prema RS – bit će iznuđena i najvjerovatnija opcija djelovanja međunarodne zajednice, konkretno SAD i OHR-a.

Nažalost, upitan je mogući efekat tih mjera uključujući i efekte preleta borbenih F-16 aviona američkog vazduhoplovstva. Od Dodika se može očekivati samo već viđeni manevar privremenog referiranja separatističke retorike i akcije (npr. odgađanje usvajanja izbornog zakona RS), dok aktuelni pritisak ne popusti.

Iako je banjalučki establišment burno reagirao na tu „provokaciju cijelog srpskog naroda“, svima je jasno da sami preleti aviona na agresivnu srpsku politiku nemaju efekta, ako borbeno ne djeluju.

Upravo tako fingirani NATO „napadi“ avijacije u julu 1995. godine nisu spriječili srebrenički genocid! Dakle, osim zajedničke vježbe U.S. Air Force i OS BiH sposobnosti brzog razmještanja i lociranja meta te „zaglušujuće buke iznad Banje Luke“ bit će potrebne konkretnije mjere za zaustavljanje poodmaklog separatističkog projekta.

Kao dokaz da „...SAD neće stajati po strani dok Dodik podriva BiH, jer Ustav BiH ne predviđa pravo na otcjepljenje...“ kako učestalo najavljuje Michael Murphy iz Ambasade SAD.

(4) Političke i ekonomske mjere kao odgovor OHR-a, tj. Christiana Schmidta kao i bilateralne akcije SAD i pojedinih članica EU mogle bi obuhvatiti npr. preventivno (unaprijed) odbacivanje eventualnog izbornog zakona RS, dodatne ekonomske pritiske na RS, širenje „crne liste“ i dodatnu izolaciju najužeg političko-finansijskog kruga oko Dodika i možda smjenu i zabranu političkog djelovanja Milorada Dodika?!

Bonskim ovlaštenjem šefa  OHR-a ili presudom Suda BiH kroz aktuelni proces. Dakle, „modus operandi“ eliminacije Dodika i dalje je vrlo nejasan i diskutabilan.

Zapad pod pritiskom da odluči

Tek sporadično spominju se i moguće mjere državnih organa. Jedino je zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministar i  ministar odbrane BiH Zukan Helez najavio reakciju u slučaju da pripadnici OS i MO BiH prisustvuju obilježavanju neustavnog Dana RS.

„Zakon jasno propisuje rad, ponašanje i djelovanje pripadnika OS BiH i svaka radnja izvan toga podliježe disciplinskoj i krivičnoj odgovornosti,“ kaže Helez i dodaje: „Ali, ako sva ostala ministarstva puste svoje uposlenike, onda nismo ništa postigli. Ovdje je potrebna reakcija svih ministarstava, Suda i Tužilaštva i OHR-a.“

Već na samom početku obilježavanja 9. januara na prijemu u ponedjeljak uveče vidjelo se da učestvuju „srpski“ generali iz vrha OS BiH Gojko Knežević, Radovan Ilić i brigadir Nebojša Bošnjak. Već to je osnov za procesuiranje koje spominje Helez.

Sarajevski advokat Vlado Adamović upozorava da je „...obilježavanje dana RS kršenje i Ustava BiH i Krivičnog zakona BiH što je dovoljan osnov za djelovanje Tužilaštva i Suda BiH“.

„Ali, ovdje je problem masovna podrška kršenju zakona u RS i kako onda procesuirati hiljade počinilaca“, tvrdio je.

Profesor David Pettigrew sa univerziteta Southern Connecticut poručio je Visokom predstavniku da „...OHR i međunarodna zajednica moraju biti svjesni da je proglašenje 9. januara tzv. “danom RS“ možda najekstremniji slučaj negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca u RS, a i jedno i drugo predstavljaju kršenje Krivičnog zakona BiH“ te sugerira procesuiranje.

Općenito, u (pro)bosanskom javnom mnijenju vlada skepsa po pitanju kompetencija i snage bh. pravosuđa da primijeni zakon te je stoga najveći pritisak i očekivanja od predstavnika Zapada da donesu rješenje za ovu fazu bosanske krize.

„Za“ ili „protiv“ Bosne?

Na najvećoj vatri i ispitu međunarodnog legitimiteta i unutrašnjeg autoriteta ovih dana bit će svakako Christian Schmidt kako bi potkrijepio najave da „...9. januar više nikad neće biti kao prije.“

Posljednji je trenutak da demistificira te prijeteće metafore. Jer, obilježavanje neustavnog „dana RS“ proteklo je upravo po Dodikovom planu i uz sva moguća kršenja Ustava i zakona BiH.

Da bude sasvim jasno:

Izostanu li konkretne mjere OHR-a, SAD, Velike Britanije i još nekih članica EU, postaće bjelodano da su politike Zapad doživjele poraz u Bosni, a da su Dodiku sklonjene sve prepreke na putu razvaljivanja države. Ili još strašnije od toga – da je proces disolucije i podjele Bosne ustvari suština politike Zapada pri čemu je Dodik (uz domaće i susjedne saučesnike) samo izvršilac na terenu.

Naredne sedmice razjasniće mnogo toga pa možda i ovo ključno pitanje.

* Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.