Bursać: Draško, ne možeš širiti mržnju prema Hrvatskoj i očekivati da neće biti napada na Hrvate

"Kad se Draško Stanivuković ponaša bahato pred hrvatskim carinicima, odbija pregled i onda izjavljuje da je zadržan jer je Srbin, kad na to sve Milorad Dodik, kao gazda manjeg bh. entiteta, kaže: "Ako se ovo nastavi, tražiću recipročne mjere" – bilo je samo pitanje dana i sata kad će neko s hrvatskim pasošem biti napadnut u Banjaluci. I to se, nažalost, desilo."

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

U centru Banjaluke, prije neko večer, fizički su napadnuti hrvatski konzul i njegov brat. Prema dostupnim informacijama, napala ih je grupa osoba, uz uvrede na nacionalnoj osnovi, što je incident koji je izazvao i diplomatsku reakciju, pa je čak upućena i protestna nota zbog napada na zvaničnog predstavnika jedne države.

Drugim riječima, ovo nije kafanska tuča.

Ovo nije "incident među građanima".

Ovo je napad na diplomatu.

A to znači napad na državu koju predstavlja.

Svako zašto, ima svoje zato

I sad, kad se sve to sabere, dolazimo do jedne proste, ali bolne istine: ovo nije slučajnost. A ne, nikako!

Ovo je rezultat.

Kad se Draško Stanivuković ponaša bahato pred hrvatskim carinicima, odbija pregled i onda izjavljuje da je zadržan jer je Srbin, kad na to sve Milorad Dodik, kao gazda  manjeg bh. entiteta, kaže: "Ako se ovo nastavi, tražiću recipročne mjere" – bilo je samo pitanje dana i sata kad će neko s hrvatskim pasošem biti napadnut u Banjaluci. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

I to se, nažalost, desilo.

Pa onda zvuče cinično Stanivukovićeve riječi da ovaj napad "ruši temelje suživota u Banjaluci", jer je upravo on bio taj koji je pod te temelje svojim ksenofobnim izjavama postavio TNT, a onda ih s Dodikom detonirao. Ne možete biti bahati nacionalista, ne možete raspirivati mržnju, a da neki neotesani, mlađahni testosteronac ili više njih ne shvate vaše riječi i ideje kao ozbiljan poziv na linč drugog i drugačijeg. Evo, to se desilo.

Čemu čuđenje i licemjerno zgražavanje?

I sad se svi kobiva čude.

Čude se kao da je nasilje palo s neba. Kao da nije mjesecima, godinama, sistematski uzgajano. Kao da riječi s visine političke nemaju težinu, kao da politička galama nema posljedice, kao da se mržnja može držati na lancu, pa pustiti kontrolisano samo kad treba pred izbore, a onda vratiti u natrag podrum.

Ne ide to tako.

Napad na hrvatskog konzula u Banjaluci nije izolovan incident. A ne! To je logičan epilog jedne politike. Politike koja proizvodi neprijatelje tamo gdje ih nema. Politike koja svaku kontrolu na granici tumači kao nacionalno poniženje i napad na cijeli srpski rod (sic!). Politike koja vlastite greške pretvara u kolektivnu psihotičnu ugroženost.

Jer, podsjetimo se činjenica: Stanivuković nije zadržan na hrvatskoj granici zato što je Srbin. Zadržan je jer je odbio pregled prtljage, što je prekršaj u svakoj državi na svijetu. Nije to pitanje identiteta, nego zakona. Ali kad se zakon zamijeni mitologijom, kad se pravila zamijene narativom, dobijete ono što danas gledamo.

Dodik je, naravno, dolio ulje na vatru. Optužio Hrvatsku da "uznemirava građane Republike Srpske" i agresivno zaprijetio recipročnim mjerama. Kakvim mjerama? Protiv koga? Protiv diplomata? Protiv ljudi koji dolaze s pasošem druge države?

Kad politički vrh entiteta kopira Vučića i šalje poruku da je druga država neprijatelj, da su njeni potezi neprijateljski, da su "naši" ljudi ugroženi, onda se uvijek nađe neko ko to shvati doslovno-na terenu kako se kaže. Neko ko pomisli da je njegov zadatak da "uzvrati".

I onda nevin čovjek dobije udarac na ulici.

Biva napadnut konzul.

Tako dobijete i sramotu koja prelazi granice ovog grada, ovog entiteta i ove zemlje.

A onda isti ti političari stanu pred kamere i navodno osuđuju nasilje za koje su najdirektnije odgovorni. Traže istrage. Pozivaju na mir. Govore o nekakvom suživotu. Sve sa debelim znakovima navoda. 

Stanivuković kaže da Banjaluka mora biti grad mira i tolerancije. Poziva na istragu. Govori o suživotu.

Zvuči kao loša šala.

Banalizacija zakona

Jer ne možete danima, mjesecima, godinama raspirivati vatru mržnje i onda se čuditi kad nešto izgori.

Ne možete banalizovati zakon, a onda pozivati na nekakav red.

Ne možete hraniti nacionalizam, a onda glumiti mirotvorca.

To ne ide zajedno.

I zato je ovaj napad mnogo više od incidenta.

On je ogledalo.

Ogledalo jednog društva koje se još uvijek nije odlučilo hoće li živjeti u realnosti ili u mitovima. Ogledalo politike koja opstaje na tenzijama. Ogledalo javnog prostora u kojem je normalno slagati da vas neko zadržava jer ste Srbin, iako ste samo odbili pregled.

I onda se čudimo što neko pomisli da treba "uzvratiti".

Reakcije koje su uslijedile dodatno pokazuju koliko je situacija ozbiljna. Govori se o narušavanju sigurnosti, o strahu među malobrojnim Hrvatima, o potrebi hitne i efikasne istrage. I sve je to tačno.

Ali to je gašenje požara šoljicom čaja.

A niko ne priča o piromanu.

Jer problem nije samo u onome ko je udario.

Problem je u onome ko je stvorio atmosferu u kojoj je udarac postao logičan.

U kojoj je nasilje dobilo opravdanje.

U kojoj je drugačiji postao meta.

I zato ova priča nije završena.

Neće se završiti hapšenjem počinilaca, ako do njega uopšte dođe.

Neće se završiti saopštenjima.

Neće se završiti osudama.

Završiće se tek kad se promijeni način na koji se govori.

Kad se prestane lagati.

Kad se prestane manipulirati.

Kad se prestane hraniti mržnja zarad dnevne politike.

Do tada, svaki ovakav napad biće samo nova epizoda iste priče.

Priče u kojoj riječi postaju djela.

Priče u kojoj politička neodgovornost postaje fizičko nasilje.

Priče u kojoj grad koji se kune u suživot sve češće pokazuje njegovo naličje.

I zato pitanje više nije šta se desilo.

Pitanje je ko je to omogućio.

I ko će za to ikada odgovarati.

Na prvo pitanje znamo odgovor, a na drugo je negativan. Pa vi vidite.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.