Dragan Bursać: "Helezova blamaža - ministar bez vojske i država bez zakona"

Radiosarajevo.ba
Dragan Bursać: "Helezova blamaža - ministar bez vojske i država bez zakona"

"Niko Dodika i ekipu nije zaustavio. Niko ih nije pitao zašto su tu. Niko ih nije priveo. A najmanje ministar Zukan Helez, koji se juče busao u prsa zakonima, naredbama i Ustavom, a danas izgleda kao islužena, loša karikatura pravne države koju niko ne zarezuje ni dva posto".

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Pa da, naravno da su došli. Bjegunci Dodik, Višković, Stevandić. Na proslavu Dana Trećeg pješadijskog RS puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ušli su, prošli kroz kapiju kasarne Kozara u Banjaluci, čestitali, pozdravili, nasmijali se kamerama. I šta bi, pitate?

Zbog nesreće kod Vijećnice, saobraćaj bio u kolapsu: Stvorile se gužve, ali tramvaji opet voze

Ništa.

Niko ih nije zaustavio. Niko ih nije pitao zašto su tu. Niko ih nije priveo. A najmanje ministar Zukan Helez, koji se juče busao u prsa zakonima, naredbama i Ustavom, a danas izgleda kao loša karikatura pravne države.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Jer, pogađate, u ovoj zemlji možete biti optuženi za rušenje ustavnog poretka, i svejedno vam otvore kapiju kasarne. Još vam salutiraju.

Ova sramotna farsa, ovaj poraz države u direktnom prenosu, neodoljivo podsjeća na onaj vic o seljaku koji se dere na medvjeda s drugog brijega: "Drž’ ga, ne daj!", a kad medvjed dođe – seljak se pravi da je medvjed najdrži gost.

Zukan Helez je juče bio taj seljak. A vojska? Pa vojska se ponijela kao domaćin – iznijela salatu, prostirala crveni tepih i servirala državni suverenitet na pladnju.

I sad? Šta ćemo sad?

Bursać: "12. maj – dan kada vojska bira: BiH ili Dodik, Oružana pobuna u najavi – sad i zvanično!"

Hoće li neko konačno reći da imamo dva sistema unutar Oružanih snaga? Jedan koji se zaklinje državi i zakonima – i drugi koji se klanja Dodiku? Jer ovo danas nije bio incident. Ovo je bio dokaz da dio vojske više ne priznaje državu koju navodno brani.

Da se razumijemo – Dodik, Višković i Stevandić nisu samo simboli političke destrukcije. Oni su opipljivi dokazi da zakon u BiH ne vrijedi jednako za sve.
Za običnog čovjeka vrijedi.
Za mladog vojnika vrijedi.
Za novinara, nastavnika, penzionera – vrijedi.

Ali za njih trojicu? Za njih je BiH all-inclusive buffet. Uzmi pasoš kad ti treba, uđi u kasarnu kad ti se ćefne, ruši državu kad god stigneš – niko ti ništa ne može.

A šta je s NATO-om?

Šta je s EUFOR-om, OHR-om, sa tim međunarodnim turistima koji već deceniju sjede na buretu baruta i piju espreso? Osim što onaj britanski aviončić danima kao komarac zvrnda iznad Banjaluke, imamo jedno veliko NIŠTA! Je li to ta stabilnost koju hvalite u izvještajima? Stabilnost kojom se bjegunci šetaju kroz vojne objekte kao kroz sopstveni kabinet?

I da, gospodo generali – čestitam.

Vaše prijeteće pismo je uspjelo.

Niko više i ne pita za naredbu ministra. Niko se ne usuđuje da provede zakon. Zakon u BiH sada ima fusnotu: Ne važi za Milorada, Radovana i Nenada.

Koliko li će generala otpustiti zbog ovoga ministar Zukan Helez? Da vam odmah kažem – ni jednog.
Jer pravne države – nema ni na vidiku.

Šta slijedi?

Sljedeće je da će se isti ti pojaviti i na proslavi "neustavnog dana RS", i u sjedištu EUFOR-a ako zatreba. Sljedeće je da će ministar odbrane izdati novu naredbu koju niko neće poslušati.
I onda ćemo se svi pitati kad je tačno država umrla?

Odgovor je jednostavan – umrla je onda kad joj se vojska prestane pokoravati odlukama države.
Kada se komandna linija ne završava u Ministarstvu odbrane, već na relaciji Laktaši–kasarna.

I zato neka se niko ne zavarava – 12. maj je dan kada su Oružane snage BiH pale na ispitu.

Ne zbog tri politička zombija koji su ušetali u kasarnu.
Nego zbog stotina onih u uniformama koji su ih pustili da uđu.
Koji su gledali u pod.
Koji su okretali glavu.
Koji su rekli sebi: "Ma nije moje da razmišljam".

A jeste.
Ako ne razmišljate vi, razmišljaće historija.
I u toj historiji, 12. maj 2025. neće biti nikakav "dan slave puka", nego dan sramote, dan kapitulacije, dan kad je vojska kapiju otvorila – a savjest zaključala.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak