Dragan Bursać: Ko Domovinskom pokretu iz Hrvatske daje pravo da prekraja Bosnu i Hercegovinu???

"Dakle, zvanično treća politička snaga Republike Hrvatske danas predlaže rezoluciju koja traži teritorijalnu autonomiju Hrvata u Bosni i Hercegovini, poseban izborni prostor, institucionalno povezivanje Zagreba sa HNS-om, reviziju državljanstava građana BiH i, kao vrhunac političke drskosti, korištenje prava veta za blokadu evropskog puta jedne susjedne države. Otvaraju se samo dva pitanja-Gdje je tu država Bosna i Hercegovina i šta radi hrvatska ljevica glede osuda ovog varvarskog čina? Ili su svi na raspustu?!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Dvjesto dvije hiljade šeststo sedamdeset birača glasalo je za Domovinski pokret u Hrvatskoj. Tuzla i Banjaluka zajedno bezmalo. Četrnaest saborskih mandata pretvorilo je jednu radikalnu, desničarsku, neoustašku ideju u službeni politički dokument. Zašto vam sve ovo nba početku pišem? Zato što se ne radi o par krezavih neoustaša iz kakve zapadnoheregovačke kafane kojima je loša bevanda udarila na plus 40.

Kad zazivanje Herceg-Bosne postane oficjelni dokument

Dakle, zvanično treća politička snaga Republike Hrvatske danas predlaže rezoluciju koja traži teritorijalnu autonomiju Hrvata u Bosni i Hercegovini, poseban izborni prostor, institucionalno povezivanje Zagreba sa HNS-om, reviziju državljanstava građana BiH i, kao vrhunac političke drskosti, korištenje prava veta za blokadu evropskog puta jedne susjedne države.

Kažem, to više nije ispijanje kafe po hercegovačkim kafanama uz nostalgiju za Herceg-Bosnom. To je oficijelni tekst predat Hrvatskom saboru.

I zato priča odjednom postaje ozbiljna.

Jer svaki pokušaj teritorijalnog prekrajanja Bosne i Hercegovine nosi težinu devedesetih godina, zločine i etnička čišćenja, miris zgarišta i zvuk granata. Svaki papir na kome se crtaju nove etničke granice otvara stare rane. Svaka politička fantazija o "trećem entitetu" priziva projekat koji je završio u haškim presudama i međunarodnim dokumentima kao udruženi zločinački poduhvat.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

To nije privatni san nekoliko desničarskih tribuna. To je službeni prijedlog parlamentarne stranke koja učestvuje u vlasti države članice Evropske unije.

Pitanje prvo: Ima li koga živog u Sarajevu?

I zato slijedi pitanje koje odzvanja mnogo glasnije od same rezolucije.

Gdje je tu Bosna i Hercegovina?

Gdje je Predsjedništvo?

Gdje je Ministarstvo vanjskih poslova?

Gdje su ambasadori, parlamentarne komisije, diplomatske note, protesti, razgovori sa evropskim partnerima, objašnjenja da se suverenitet jedne države ne rastavlja na komade prema dnevnim potrebama koalicionih partnera u Zagrebu?

Koliko još puta će Sarajevo glumiti iznenađenje dok susjedna politika iz Hrvatske piše nacrte budućeg ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine?

Jer rezolucija Domovinskog pokreta ne završava na priči o "legitimnom predstavljanju". A ne! Ona ulazi duboko u srce bosanskohercegovačkog ustavnog poretka. Ona predlaže teritorijalnu autonomiju, posebnu izbornu jedinicu, institucionalnu vezu sa HNS-om, sankcionisanje političara iz BiH, reviziju hrvatskih državljanstava i evropski veto prema BiH kao sredstvo političke prisile.

To predstavlja direktno miješanje u unutrašnje poslove druge države.

I svako ko tvrdi drugačije vrijeđa inteligenciju građana.

Još jedno pitanje traži odgovor.

Gdje je sad hrvatska ljevica-ako postoji?

Gdje je hrvatska politička scena?

Gdje su socijaldemokrate, liberali, građanske stranke, centristi, evropski federalisti, svi oni koji godinama govore o zajedničkim vrijednostima, otvorenim granicama i modernoj Evropi kojoj treba BiH?

Koliko glasova treba jedna ovakva rezolucija da bi izazvala ozbiljnu raspravu i (ili) osudu?

Dvije stotine hiljada?

Tri stotine?

Pola miliona?

Ili će se čekati trenutak kada ideja o trećem entitetu postane sastavni dio nekog budućeg koalicionog sporazuma?

Šutnja ponekad govori više od govora.

Posebno kada dolazi iz političkog centra i sa ljevice.

Posebno kada dolazi iz stranaka koje sebe predstavljaju kao nasljednike evropske demokratske tradicije.

Jer danas je na stolu Bosna i Hercegovina. Sutra će neka druga država postati predmet nekog novog nacionalističkog eksperimenta. Evropska unija nije nastala na ideji etničkih teritorija nego na njihovom prevazilaženju.

Paradoks postaje gotovo groteskan.

Šta je sa Evropom, je l’ im to OK?

Ista Evropa koja od Bosne i Hercegovine traži građanski napredak, funkcionalne institucije i poštovanje presuda Evropskog suda za ljudska prava, mirno posmatra kako jedna parlamentarna stranka članice Unije predlaže dodatnu etničku teritorijalizaciju, dodatne podjele i dodatne blokade.

Dok Sarajevo dobija lekcije o reformama, Zagrebu se toleriše politika koja prijeti vetom i uslovljavanjem.

Dvostruki standard postaje zvanična valuta evropske politike prema Balkanu.

Još jedna tačka rezolucije zaslužuje posebnu pažnju.

Revizija državljanstava kao poluga za podobnost ili ko su "pravi" Hrvati?

Revizija hrvatskih državljanstava građana Bosne i Hercegovine prema političkoj podobnosti.

Ko danas određuje ko je "dobar" Hrvat?

Ko sutra određuje ko je "loš" Bosanac?

Ko prekosutra određuje ko smije glasati, putovati ili posjedovati pasoš?

Historija ovog prostora prepuna je popisa, provjera krvnih zrnaca i administrativnih čistki. Svaka nova verzija takvih ideja dolazi umotana u birokratski jezik, evropske formulacije i navodnu zaštitu nacionalnih interesa.

Suština zla ostaje ista.

Podjela ljudi prema etničkoj korisnosti. Baš korisnosti.

Na kraju ostaje najveća odgovornost na zvaničnoj Bosni i Hercegovini.

Diplomatija ne služi za protokolarna fotografisanja, koktele i kurtoazne osmijehe. Država koja šuti dok drugi crtaju njene granice polako pristaje da neko drugi piše njenu budućnost.

Sarajevo mora otvoriti pitanje ove rezolucije pred institucijama Evropske unije, u Brisleu i Strazburu, pred državama članicama, pred međunarodnim partnerima i pred hrvatskom javnošću. Mora jasno reći da evropski put Bosne i Hercegovine ne može postati talac unutrašnjih koalicionih potreba jedne susjedne države i njenih desničara. Ili možda ne može i ne smije?

A hrvatska ljevica i centar imaju priliku pokazati da evropske vrijednosti predstavljaju više od predizbornog slogana. Šutnja bi u ovom slučaju značila saučesništvo. Hoće li?

Na kraju cijele priče ostaje jednostavna slika.

Dvije stotine hiljada glasova iz Hrvatske pokušava napisati novu mapu Bosne i Hercegovine.

Milioni građana Bosne i Hercegovine čekaju da vide ima li njihova država glas i bilo kakvu šansu.

I cijela Evropa dobija priliku pokazati da li još vjeruje u granice koje čuvaju pravo ili u granice koje crtaju nacionalisti.

Hajde da vidimo!