Dragan Bursać: Dodik je pobijedio zato što opozicija u RS-u ne postoji!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Uvod: “Umjesto da opozicija ponudi narodu nešto drugo, ponudila mu je srbovanje za manje para i četničanje za ekonomsku nesigurnost. Prosječan neočetnik u RS-u sasvim sigurno će u Dodiku vidjeti glavnog baju, što mu neće pružiti Jelena Trivić. A četništvo je ionako identično.“

Milorad Dodik je pobjednik predsjedničkih izbora u entitetu Republika Srpska. Sad i zvanično, od strane CIK potvrđeno je ono što se znalo još od izborne noći. Čovjek koji u šaci gruntovno drži entitet sve sa pratećim stanovništvom, bjelodano je najmoćniji političar u srpskim nacionalnom korpusu zapadno od Drine.

Kult vođe i Dodik kao glavni lik u RS-u 

O Dodiku, njegovoj samovolji, tiraniji, prijetvornosti, lažima, o njegovom načinu vladavine, koji je doveo entitet do ekonomskog kolapsa, a svakog nesrbina u potpunu egzistencijalnu zebnju mogli bi danima da pišemo i pričamo kao što radi i potpisnik ovih redova. I ništa se tu ne bi promijenilo, jer su oni koji glasaju, a to je narod, a ne građani, jer građana skoro da i nema u RS-u, kažem jer oni žele Dodika.

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba 

Zašto ga žele?

Zbog naučenog nacionalizma kojeg žive svaki dan punim plućima, zbog ekonomske ucijenjenosti, zbog ispiranja mozgova kultom jednog, velikog vođe koji traje u Srba vjekovima,....da, zbog svega toga zajedno je Dodik na vlasti.

I srpski narod je u velikom problemu, prvo zbog sebe, a onda zbog Dodika, jer srpski narod (većinski) zapadno od Drine neće i ne želi bilo koga drugog.

Ali.

Interesne organizacije umjesto ozbiljnih partija

Ali da li je sve to baš tako crno-bijelo?

Stvar je u tome što Dodik pobjeđuje ideološki identične ljude ili ljude koji nastoje ličiti na njega. To je tzv. opozicija. Zapravo grupa diletanata okupljenih oko interesne organizacije znane kao PDP sa počasnim predsjednikom Mladenom Ivanićem i ne tako počasnim Crnadkom i Borenovićem, koji su upregli Jelenu Trivić na krilima četništva da pobijedi Dodika. Sa druge strane tu je i SDS, koji se koleba hoće li nastaviti tradiciju ratnog zločinca Radovana Karadžića (i) ili će se uključiti u tajkunska opoziciona krila slična onima u Dodikovom SNSD-u.

Pa vam je jasno da glasači zapravo i nemaju ideološkog izbora sve i da ga žele, a ne žele ga u RS-u. A kad nemate izbora i kad ga ne želite, onda je sasvim logično da glasate za najjačeg kandidata, koji vam daje makar prividnu sigurnost, a to je Milorad Dodik i njegov SNSD, kao najozbiljnija partija u entitetu. Jer, osim toga, koja je suštinska razlika ako glasate za Dodikove tajkune koji bi da budu neočetnici li za neočetnike Jelen Trivić koji bi da budu tajkuni? Pa prvi imaju ekonomsku, političku i svaku drugu moć u svojim rukama, zahvaljujući svojim polugama vlasti, a drugi tek trebaju krenuti tim putem.

Zato i jeste ovaj tekst o nepostojećoj opoziciji u RS-u, koja Dodiku na pladnju isporučuje pobjedu iz godine u godinu, a biće i iz decenije u deceniju.

Objektivno gledajući, nakon (ponovnog) prebrojavanja glasova CIK-a Dodik i njegov SNSD su apsolutni pobjednici u manjem BiH entitetu. Željka Cvijanović je član Predsjedništva BiH, SNSD uvjerljivo najmoćnija stranka u Skupštini RS-a, a sad je i Dodik predsjednik entiteta.

On je za razliku od tzv. opozicije nešto naučio iz poraza na lokalnim izborima u Banjaluci prije dvije godine. Opozicija, tzv. opozicija nije naučila ništa.

Umjesto da indoktriniranom narodu ponude nešto drugo, ponudili su mu istu ili veću količinu srbovanja, za manje para, istu ili veću količinu četničanja za jeftinije ulaznice i ekonomsku nesigurnost. I ništa drugo.

Prosječan neočetnik u RS-u sasvim sigurno će u Dodiku vidjeti sigurnost koji mu neće pružiti Jelena Trivić. A četništvo je ionako identično.

Dodik opet preveslao Vučića i njegove

Ipak ima tu još jedna, možda najvažnija stvar:

Moramo se zapitati, ko je ili šta je nahuškalo tzv. opoziciju u RS-u da proslavlja pobjedu u noći izbora; da izvodi trubače na ulice, da se raduje nečemu od čega je bila miljama daleko? Ipak je 30 hiljada glasova u korist Dodika golemo, e da bi se sa nekakvom sigurnošću proglasila opoziciona pobjeda. Da, Dodikovi ljudi su krali, ali ne toliko da bi to utcalo na rezultate i nije da druga strana nije krala. Nakaradno zvuči ali je to realnost.

Dakle, ostaje nam samo jedna opcija, iza tzv. opozicije je stajao neko dovoljno snažan i uticajan, da joj da zeleno svjetlo za proslavu lažne pobjede Taj neko je na čelu partije koja se zove SNS i čije zastave je nosila tzv. opozicija na protestnim skupovima nakon izbora. Taj neko je Aleksandar Vučić i taj neko je htio da instalira direktne gaulajtere na terenu, što mu Dodik nije olako isporučivao.

Objektivno i Dodik je poslušnik Vučićev, ali je taj komandni lanac predugačak od Andrićevog venca u Beogradu do Banjaluke. I ne samo to, zna se da Milorad Dodik odavno svojm građevinskim firmama, pogotovo u Vojvodini mrsi konce i Vučiću i njegovom bratu Andreju glede monopola u autonomnoj pokrajini.

Pa je podrška srbijanskih tabloida Trivićevoj i kompaniji zapravo dio napada na Dodika i rukavicama od strane Vučićevih ljudi.

Završilo se kako se završilo, porazom tzv. opozicije, a Vučiću valja da da minimum naredne 4 godine sarađuje sa “rođakom iz unutrašnjosti“, koji se odaziva na ime Milorad. I ne samo to, Vučiću su ovi (predsjednički) izbori u RS-u pokazali da je narod toliko putiniziran da više vjeruje Dodiku i njegovim dvjema fotografijama sa ruskim diktatorom, nego šarenim lažama iz Srbije.

Na koncu, Dodik se spasio voljom naroda ispranih mozgova, ali je pravo pitanje šta sa ovakvom “opozicijom“ u Banjaluci?

Početak raspada PDP-a i odlazak Draška Stanivukovića?

Oni se neće izviniti niti svom glasačkom tijelu niti javnosti, ali je velika šansa sa će u svom samoljublju propasti. 

Istina je da Draško Stanivuković, kao samostalan politički entitet i gradonačelnik Banjaluke, nema gotovo nikakvih veza sa matičnim PDP-om i da će može biti i napraviti svoju interesnu organizaciju ili stranku, koja bi prije koalirala sa ovakvim Dodikom, nego sa mlohavom opozicijom. Istina je da je Jelena Trivić odavno desnija od matičnog PDP-a i da je po svojoj vokaciji bliža devastrianom SDS-u, nego Borenoviću i Crnadku, pa je i tu moguće cijepanje. Kako god, partija koja je bila “druga po snazi u RS-u“ mogla bi slavno propasti. 

Sa druge strane, Dodik nošen putinofilijom i rusifikacijom entiteta, nema se čega bojati.

Ako znamo da mu i OHR i međunarodna zajednica svojim neradom idu na ruku dovodeći Orbanove ljude u Banjaluku na čelo svojih podružnica, ako znamo da se Christian Schmidt ponaša kao da Dodik uništitelj BiH ne postoji, onda je ovo velika Dodikova pobjeda.

Treći put koga nema

Rekli bi, na žalost ali ne postoji treći put, koji bi pobijedio srpske nacionaliste i ova dva bloka.

Neko će ponoviti a stvarno gdje je treći put?

Vojin Mijatović je sa koalicijom BiH patriotskih stranaka, čitaj sa dijasporom i ono malo savjesnih građana uspio uvesti ljude od digniteta u Skupštinu RS-a ali to je nedovoljno.

Kako god, Dodikov politički život odrediće svjetska geopolitička dešavanja. Nadati se da će ga smijeniti narod, građani, opozicija, visoki predstavnik poprilično su jalova.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba