Dragan Bursać: A ko će Dodika kažnjavati za klevetu i uvrede?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

“Hoće li Dodik odgovarati što je rekao da hodža arlauče? Hoće li odgovarati što je kazao da su tabuti sa ljudskim kostima u Srebrenici lagani i prazni? Hoće li odgovarati što negira genocid? Ili to nisu dovoljne uvrede za svaku majku koja i danas traži kosti svog ubijenog djeteta?“

Bh. entitet RS, kako sada stvari stoje, zvanično uvodi klevetu u Krivični zakon. Povreda časti, ugleda i kleveta biće sankcionisani iznosom do 30 hiljada maraka.

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Tišina koja je urlikala dvije godine, kad je patriotizam bio važniji od profesionalizma

Veselo bogme u manjem entitetu, koji sigurno korača koracima od sedam milja u nešto što možemo nazvati balkanski putinizam.

Mislim da ste svi pročitali sve o ovome i da su se oni kojih se tiče ovo uvođenje verbalnog delikta, da ne tepam uvredi i kleveti, upoznali i više nego dobro sa sankcijama koje ih čekaju ako ne uključe (auto)cenzuru u svoj rad.

Ali, prije nego se pozabavim temom, hajde da se prisjetimo jula 2021. Kada su skupštinari u RS-u i to na prijedlog tzv. opozicije “potrudili“ pa nakaradno i sramno izmijenili Krivični zakon i to tako da se sankcioniše svako onaj ko uvrijedi ili izvrgne poruzi, “ime, čast, grb, zastavu, amblem i himnu RS-a“, biće kažnjen zatvorski do tri godine.

Tako je, podsjetiću vas, tadašnji prvi čovjek SDS-a, Mirko Šarović u duhu zločinca Radovana Karadžića ponosno kazao:

“Mi smo čak i bili kreatori ideje sjednice Narodne skupštine RS-a. Na našu inicijativu je odlučeno da se mijenja Krivični zakon Republike Srpske u odredbama da se kažnjavaju povrede ugleda RS-a. Sankcionisat ćemo sve one koji udaraju na integritet Republike Srpske, omalovažavajući je i ponižavajući je. “

Tada sam napisao, zamislite kada bi Njemačka uvela zakon kojim bi se kažnjavali svi neistomišljenici? Ili Amerika? Ili Francuska? Ne možete? E pa, entitet Republika Srpska će se uvođenjem baš takvog jednog zakona za koji dan pretvoriti u orvelovski zatvor u kome je zarobljeno milion ljudi, a najslobodniji od njih biće iza rešetaka. Na sramotu i svijeta i entiteta.

I niko ništa!

Doslovno, nikome nije smetalo što se RS i pravno pretvara u jedan veliki politički zatvor.

E baš tada se porađao pobočni Zakon o kleveti i uvredama koji zaživljava ovih dana, a koji će u konačnici pogoditi novinare. Pogađate, gotovo niko iz novinarske zajednice RS-a nije se bunio i nije shvatao ili nije želio da shvati prije dvije godine, kako smo svi mi sljedeći. Očigledno je patriotizam bio ispred profesionalizma, pa je tada bilo moguće glatko uvesti zakon koji danas na svojoj koži osjećaju, na primjer, imami Štulanović i Mahić iz Bihaća i Kozarca.

A onda silna i opravdana vreva kad se esnafu pokucalo na vrata?!

I kako ono kažu, nisu se bunili kad je verbalni delikt pravljen za druge i bojim se da je danas malo kasno buniti se za svoju kožu.

Toliko o licemjerstvu ogromnog dijela novinarskog esnafa u RS-u.

U Evropi je novinar službeno lice, a u BiH socijalni slučaj

Vratimo se mi na Dodika, koji kao nesporni suveren entiteta uvodi putinistički zakon u RS, a kojim se i ono malo slobodnomislećih glasova i pratećih redakcija planiraju ugušiti. I da, da se razumijemo, plava koverta da sudskim pozivom će stići bilo kojem mediju ili pojedincu, bilo gdje ne teritoriji BiH, za koga Dodikov sud, jer ga drugačije ne mogu zvati, procjeni da je klevetao ili povrijedio nekome ugled i čast.

Tako da to nije samo pitanje “onih tamo“ preko entitetske granice, nego svih nas i o tome razmišljajte ama baš svi!

Kad smo kod klevete, Dodikovi zakonodavci kažu da je ona predviđena i u mnogim zapadnim demokratijama, i to je (donekle) istinito, ali je i tamo taj represivni mehanizam zastario i vode se brojne kampanje za dekriminalizaciju klevete kao kaznenog djela. Ali ima nešto još važnije-u većini evropskih država novinar ima status službenog lica i svaki napad na novinara, pa tako i od strane države reguliše se na posve drugi način. Jednom riječju, novinar je itekako zaštićeno lice, a pogotovo je zaštićen od instrumenata prisile države u kojoj radi.

U nas je novinar, znate to, na tešku žalost i sramotu najbliži socijalnom slučaju.

S druge strane, uvrede i povreda časti su doslovno prepuštene kao takve interpretaciji i tumačenju tužilaca pa će tako po proizvoljnim- čitaj po direktivama vlasti - redakcije i novinari biti kažnjavani i brisani iz javnog prostora.

Ali, hajmo još konkretnije na Dodika, da tek ovlaš vidimo šta je taj čovjek radio u zadnjoj dekadi. Pa se pitam tek onako za sebe:

Hoće li krivično odgovarati što je rekao da hodža arlauče u Banjaluci? Hoće li odgovarati što je kazao da su Potočari vojno groblje, da su tabuti sa ljudskim kostima u Srebrenici lagani ili prazni? Hoće li odgovarati što konstantno negira genocid? Hoće li biti kažnjen što govori da novinari treba da umru, što kaže da smo izdajnici i strani plaćenici, da smo ljudi koji dižemo obojene revolucije... ?

Eto pitam vas samo jedno, a pitam ponajprije sudski sistem moje zemlje (ako postoji) hoće li predlagač zakona odgovarati po tom istom zakonu ili ćemo nastaviti da se ponašamo kako su on i slični njemu iznad zakona i sistema???

Moguće da mi više nećemo moći napisati niti jednu riječ, niti jedan tekst, ali onda Milorad Dodik po tom istom zakonu, ne bi smio da se pojavi u javnosti, a kamo li da nešto kaže ili da se obrati sa pozicije moći.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba