Bursać: Monstrum Pavković na slobodi - kad Sunce Srbije sija samo za ratne zločince!

"Kakva je to sloboda u kojoj zločinci uživaju na suncu, a preko 900 ubijenih Albanaca s Kosova leži u masovnim grobnicama Batajnice, Petrovog Sela, Rudnice…sve s albanskom djecom? Hoće li neko pitati oslobođenog generala Pavkovića za ubijenog dječaka Genca Berišu koji je imao samo 4 godine kad je ubijen sa 48 članova svoje šire porodice po Pavkovićevom naređenju?"

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, isti onaj koji je kao šegrt Vojislava Šešelja koji je vikao da će za jednog ubijenog Srbina ubiti sto muslimana, u New Yorku je izgovorio sramnu rečenicu koja para uši i dušu:

"I onda možemo ići po generala Pavkovića (ratnog zločinca op. aut.), da ugleda sunce slobodne Srbije za koju se toliko borio, junački te 1999. godine. Ne znam i nisam doktor, ali želim mu dug život, bolje zdravlje, i sretan sam što je dočekao dan da slobodno nebo svoje zemlje gleda baš sa slobodnog tla svoje Srbije."

Ovo nije gaf, nije lapsus. Ovo je srž politike jednog režima: ratni zločinac je junak, progon je borba, ubistvo civila je "junački čin", a sloboda Srbije mjeri se krvlju drugih i time koliko ratnih zločinaca može da kroči na njeno tlo.

Pavković – krv i pljačka

Podsjetimo, Pavković je 2009. osuđen na 22 godine zatvora po svim tačkama optužnice: deportacije, prisilna premještanja, ubistva, progoni albanskih civila sa Kosova u prvoj polovini 1999. godine. Nije bio sam – uz njega su optuženi i Ojdanić, Lazarević, Lukić, Šainović. Svi dio istog aparata Miloševićeve politike smrti.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Kad smo kod podsjećanja, valja kazati i ovo:

Sjetite se ubijene porodice Beriša. Sjetite se ubijene djece.

Kratka priča o Gencu Beriši koja trijezni ljudske duše

Davno sam napisao tekst za druge zločince na Kosovu, kazavši da treba pitati malenog Genca Berišu, kakvo je lice zločinca. A taj Genc Beriša bi najbolje kazao ko je i kakav je Nebojša Pavković sa ostalim generalima zla u srbijanskoj vojsci. Jer Genc zna. Genc je to osjetio. I to je zadnje što je osjetio u svom prekratkom životu.

Evo vam kratka priča o malenom Gencu:

Genc ima četiri godine. Ima brata Granita od dvije godine. Njih dvojica stoje pored mlade, trudne žene Lirije. Granit u ustima drži cuclu, dok Genc u desnoj ruci ima par klikera…

A onda je Vojska Jugoslavije, tog 26. oktobra 1999. u Suvoj Reci na Kosovu pucala i pucala… u živo ljudsko meso, koje se povijalo pod baražnom paljbom. 48 članova familije Beriša, među njima i Genc od četiri godine, među njima Granit od dvije godine, među njima Eron od devet mjeseci. I svi su ubijeni. Svih 48 članova porodice i 18 dječaka i djevojčica među njima. Preživjele su nekim čudom, sakrivene među leševima, Shyhreta i Vjolca Beriša, e kako bi svijetu svojim bolnim svjedočenjem kazale istinu.

A Genc i Granit nisu našli tu smiraj. Nemojte misliti da je za ubijenu albansku djecu bilo mira nakon smrti, jer nije. Kosti su im razvlačene, da bi na koncu famoznim hladnjačama poluraspadnuta tijela bila prebačena u Batajnicu, tu pod nosom Beograda. Pa su ta ubijena djeca ugledala svjetlost dana u junu 2001. I da bio je Genc, bila je Lirija, bio je Granit, bila je nerođeni fetus u Lirijnom stomaku, bilo je Eron of devet mjeseci…

Pored Genca su pronađene dvije cucle, grickalica za nokte, nekoliko drvenih bojica i češalj. Genca, brata mu i trudnicu Liriju uz stotine drugih, ubila je regularna vojska Srbije, tada vojska Jugoslavije, a onda ga je u hladnjači, kao životinjsko meso, sve kako bi zataškala tragove i prevezla u Srbiju užu, ne dajući Gencu niti u smrti smiraj.

A jedan od komandanata, koji je povezan sa zločinom po komandnoj odgovornosti bio je "predavač" iz finskog zatvora, general Nebojša Pavković.

Kad smo kod sjećanja, hajmo u malo bližu povijest. Sjetite se da se Ratni zločinac Nebojša Pavković, obratio  20. aprila 2023. godine putem videolinka prisutnima u osnovnoj školi "Đura Jakšić" u vojvođanskom Kaću nadomak Novog Sada. I ne da se obratio nego je onako "profesorski" na javnom času koji je bio otvoren za javnost održao predavanje svima koji su ga slušali, a među njima su bila i djeca sa roditeljima. Tema je bilo Kosovo i kako stoji u naslovu "Priče heroja".

Možete li shvatiti tu perverziju?

Profesor za deportacije, progon i ubistva

Ali Pavković nije samo krvnik. On je i drumokradica. U njegovom vlasništvu su i stanovi na Vračaru, vila u Užičkoj i ostale nekretnine.

To je taj "junak" kojem Vučić želi dug život i dobro zdravlje.

Vučićeva rečenica – politički testament Srbije

Kad Vučić kaže da Pavković treba da "ugleda sunce slobodne Srbije", on zapravo kaže da Srbija nema namjeru da ikada prizna žrtve, niti da se suoči s prošlošću. Srbija koju on vodi nije država sjećanja, empatije i katarze, ona je rezervat i sigurna kuća dželata.

Jer kakva je to sloboda u kojoj zločinci uživaju u suncu, a hiljade protjeranih Albanaca s Kosova nemaju ni krov nad glavom? Kakva je to sloboda u kojoj Pavković može gledati "slobodno nebo", a pod tim nebom leže masovne grobnice Batajnice, Petrovog Sela, Rudnice…sve s albanskom djecom?

Vučićeva rečenica ipak jeste politički testament: Srbija ne priznaje žrtve, ona priznaje samo svoje zločince.

Ćacilend – zemlja ratnih zločinaca

Nema slučajnosti što Pavković, kao i Lazarević, dobija mjesto u javnom prostoru. Ratni zločinac Lazarević predaje na vojnoj akademiji, Šainović drži predavanja o geopolitici, Šešelj je sveprisutno TV lice, a Pavković će uskoro biti "specijalni gost" Marića i Mitrovića. To je Ćacilend in vivo– groteskna država u kojoj se ratni zločinci tretiraju kao akademici i patriote, a žrtve se brišu iz memorije.

Informer će vrištati naslovima: "GENERAL JUNAK U OTADŽBINI!", Pink će puštati patriotske pjesme, a Vučić će se smješkati i govoriti da je Srbija "slobodna". Slobodna – ali samo za svoje zločince.

Sunce tame koje spaljuje budućnost

Vučićeva Srbija je moralna pustinja. Pavkovićev povratak je još jedan dokaz da ova zemlja ne želi ni pravdu, ni istinu, ni budućnost. Ona želi mit o junacima, čak i kada su ti junaci dokazani ratni zločinci i ljudski ološ.

I zato, da, Pavković će ugledati sunce. Ali to nije sunce slobodne Srbije. To je sunce pod kojim su gorjele kuće civila na Kosovu, sunce pod kojim su kolone ljudi protjerivane, sunce pod kojim su ubijani nenaoružani.

Ako je to sloboda Srbije – onda to nije sloboda. To je samo nova etapa jedne te iste tame.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.