Azem Vllasi: Beograd ne zaslužuje Titov grob

Ideja četničkih političkih sljedbenika, koji od devedesetih godina dominiraju Srbijom, da se Titovo grobno mjesto izmjesti iz Beograda, logična je. Zato što Tito već odavno tu ne pripada! Ova Srbija i Beograd ga ne zaslužuju. Nije to više Beograd kojega je svijet poznavao po Titu.

Piše: Azem Vllasi, za Radiosarajevo.ba

Sjetih se, po ko zna koji put, mog posljednjeg susreta sa Titom negdje 1978.godine. Kao predsjednik Omladinske organizacija Jugoslavije (SSOJ) za te četiri godine često sam se sretao i razgovarao s njim. Pored ostalog, upamtio sam i ove Titove riječi: 

"Nama mnogi ne misle dobro. Unutar zemlje i vani. Nadam se da ćete Vi, naša omladina, znati da čuvate i unaprijedite ovo što smo postigli. To je važno radi vas, vaše budućnosti".

Ljudi koji su srušili Jugoslaviju

Gledam sada oko sebe, kao da je ovo neki drugi svijet, nažalost, po mnogo čemu gori od ondašnjeg. A moglo je biti drugačije, bolje. Naravno, da nisu u Beogradu došli na vlast - i eno ih još - sljedbenici poraženi u II svjetskom ratu, kreatori i nosioci politike u svemu suprotne od one antifašističke, iz Titovog vremena. 

Ti isti su srušili  Jugoslaviju, jer je nisu nikad prihvatili kao zajednicu ravnopravnih naroda i federalnih jedinica kakvu je Tito ostavio.  Srbe označili navodno ugroženim, preuzeli JNA, i to s 80 posto srpskog oficirskog kadra, na svoju stranu. 

Krenuli su prvo činiti zločine protiv Albanaca i Kosova pa nastavili protiv Bosne i Bošnjaka sa zločinima do razmjera genocida. Tako su sljedbenici etničke politike i ideologije nakon osvajanja vlasti uništili Titovu Jugoslaviju 1991. godine.  Srbija je uz sebe zadržala Crnu Goru, dok i ona nije pobjegla 2006. godine. U Titovu rezidenciju na Dedinju zasjeo je čovjek koji će kao ratni zločinac završiti pred Sudom za ratne zločine u Hagu zbog zločina koje je počinio.

Beograd više nije predstojnica koju posjećuju ugledni svjetski državnici kao Titovi gosti. Kao i Srbija, više je poznat kao mjesto bombardirano od NATO 1999. kako bi se zaustavio progon i genocide nad Albancima. Sada u Beograd dolaze razni emisari iz Europske unije (EU) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) da upozore da više ne ugroze mir i s ne prijete susjedima.

Zato ni Muzej Jugoslavije ne treba da nosi ime zemlje koje nema. Predlagač za izmještanje Titovog groba reče da bi tu bio muzej srpskih vojskovođa iz vremena Prvog sv. Rata. Da, to je onaj rat kada je Srbija izgubila trećinu stanovništva u ratu koji je sama izazvala Sarajevskim atentatom 1914. godine. Jedini je problem što ne mogu pronaći kosti 'đenerala', onog četničkog komandanta, Draže Mihailovića koji je cijelo vrijeme otpora Titovih partizana za oslobođenje, on sarađivao sa njemačkim okupatorima i čekao priliku da se vrati na vlast Njegov bi grob ovi sada na vlasti podižu, postavili upravo tu u muzeju srpskih vojskovođa.

Može li Tito počivati u Sarajevu

Titovo grobno mjesto treba biti u Kumrovcu gdje se rodio, odakle je krenuo, pa postao i ostao svjetska figura. To bi morala biti čast za  Hrvatsku koju je, baš kao i Srbiju, otrgao od gubitnika 1945. godine i uvrstio je među pobjednike nad fašizmom. Pri tome je Hrvatskoj, kao federalnoj jedinici SFRJ, osigurao granice od Erduta do Savudrije, od Varaždina do Konavala, pa je danas u tim granicama postala suverena država svrstana na stranu demokratskog Zapada.

Zanimljivo, prvi su se oglasili iz Bosne i Hercegovine, ustvari Bosanci, izražavajući želju da Titov grob bude u Sarajevu. Iako im je nekada i ime osporavano, Bošnjaci Titu duguju zahvalnost što su uopšte opstali pred apetitima srpskog i hrvatskog nacionalizma. Zahvaljujući njemu, imaju državu. 

Da nije bilo Tita, ne bi bilo ni Bosne, ni Bosanaca, ni Bošnjaka. Ni Makedonaca, ni Crnogoraca, ni kosovskih Albanaca. 

Ali, u BiH ne može biti Titov grob u Sarajevu, a spomenik Draži Mihajloviću u Bijeljini.

Zato bi Kumrovec, Titovo rodno mjesto, gdje su grobovi njegovih roditelja, postao turistička atrakcija i mjesto poznato širom svijeta.

Kao što je to Beograd bio za njegova života.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba