Alen Zečević: 120 godina od rođenja Bahrije Nuri Hadžić - primadona evropske opere

Kada se govori o bosanskoj, jugoslavenskoj, uopće evropskoj umjetnosti i kulturi 20. stoljeća, nezaobilazno je ime Bahrije Nuri Hadžić, koja je svojim impresivnim umjetničkim djelom pisala najslavnija poglavlja evropske i svjetske opere.

Piše: Alen Zečević, za Radiosarajevo.ba

Rođena je 4. marta 1904. godine u Sarajevu, koje je bila njena polazišna tačka za zvjezdanu karijeru nenadmašne interpretatorke, vokalne solistice i operne pjevačice neponovljivog umjetničkog izraza.

Porodica: ljubav prema muzici

Očev rodni kraj bio je mjesto u kojem je Bahrija provodila najviše vremena. Premda nije rođena u njemu, Mostar je cijelim bićem osjećala svojim zavičajem. I na vrhuncu svoje kasnije slave, pa do smrti, sa ponosom je naglašavala da je Mostarka. Njezin otac, Osman Nuri Hadžić, u povijesti je ovog grada ostao upisan kao vrsni intelektualac, islamski mislilac, doktor prava i prvi bošnjački romanopisac čije je djelo u bošnjačkoj i uopće bosanskohercegovačkoj kulturi obilježilo posljednje decenije 19. i početak 20. stoljeća.

Ugled koji je njen otac uživao u društvu, osobito njegova reputacija priznatog književnika, bili su od presudnog značaja za oblikovanje života mlade Bahrije. Odrastajući u okruženju koje joj je davalo poticaje za kulturno uzdizanje, veoma rano pokazivala je ljubav prema umjetnosti. Naročit interes imala je prema domaćoj i stranoj literaturi o povijesti evropske muzike, koju je pronalazila na policama bogate porodične biblioteke. Bahrijina sklonost prema muzici nije bila slučajnost jer su i njeni roditelji, posebno majka Almasa, prema muzičkom izrazu dijelili istu strast. Završetkom mektebskog obrazovanja, ponajviše očevim zaslugama, upisala se Školu časnih sestara u Sarajevu gdje je, sa svoje tri mlađe sestre Nedžidom, Rabijom i Šemsom, pohađala sate klavira i violine.

Obrazovanje u Sarajevu, Beogradu i Beču

U Sarajevu, gdje je stekla velika iskustva i znanja, Bahrija se preselila u Beograd gdje je svoje temeljno muzičko obrazovanje stjecala u Srpskoj muzičkoj školi. U Beograd je stigla 1921. godine sa ocem, koji je imenovan za predstojnika Ministarstva vanjskih poslova u vladi. Bogat kulturni život, finansijska sigurnost koju je garantirao očev dobro plaćen posao i prilike za razvoj, vezale su Bahriju za ovaj grad. Prve nastupe imala je u ženskom učeničkom horu, gdje je prepoznat njen nesvakidašnji talenat i milozvučni vokal. Na jednom od njenih samostalnih nastupa primijetila ju je ugledna beogradska profesorica pjevanja Ivanka Milojević, ponudivši joj mjesto u svojoj klasi. Nakon nekoliko mjeseci rada ubijedila je Bahrijine roditelje da ˝vanserijski talenat˝ koji posjeduje njihova kćerka treba njegovati i usavršavati u jednom od najvećih muzičkih centara Evrope. Bio je to, kako će se pokazati, prijelomni trenutak u životu mlade umjetnice. Pripremajući se za izazov koji će zauvijek promijeniti tok njene profesionalne karijere, sa izuzetnim rezultatima položila je prijemni ispit za prestižnu Državnu visoku akademiju za muziku i umjetnost u Beču. Za potrebe studija u austrijskoj prijestolnici dobila je finansijsku podršku Ministarstva prosvete.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

U Beč, na studije pjevanja, Bahrija je 1923. godine, gdje se upisala u klasu uglednog pedagoga i profesora pjevanja Theodora Lierhammera, koji je ranije, od 1904. do 1914. godine, kao profesor rado i na čuvenoj Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu. Za pet godina studija, koje je 1928. završila sa najboljim ocjenama i kritikama profesorskog kadra, postigla je je izvanrednu vokalnu tehniku koja ju je izdvajala od drugih polaznika njene klase. Lierhammerovo mentorstvo otvorilo joj je vrata u svijet evropske umjetnosti, a po završetku studija dobila je i prve ponude da nastupa pod svjetlima najvećih opernih dvorana i pozorišta. Buduća diva potpis na svoj prvi profesionalni ugovor stavila je u Švicarskoj, sa Stadttheater u Bernu, koji je njen potencijal primijetio u vrijeme  dok je polagala završne ispite u teatru Akademije u Beču. U jednom od takvih, pojavljujući se u drugom činu opera Tosca i La fannciulla del West autora Pucccinija, izazvala je velike ovacije. Od 1928. do 1931. godine Bahrija Nuri Hadžić je odigrala više od 40 glavnih pjevačkih uloga.

Zvijezda je rođena

Još jedan rani susret imao je poseban značaj u Bahrijinoj karijeri. U Bernu je upoznala dirigenta Waltera Herberta, čija je preporuka imala veliku težinu u svijetu opere. U Beograd se vratila 1931. godine, na poziv kompozitora i direktora beogradske opere Stevana Hristića. Prvi njen nastup bila je uloga u Strausovoj Salomi premijerno održana 25. novembra 1931. godine. Operna dvorana bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a nezapamćeno oduševljenje izazvao je Bahrijin nastup u Plesu sedam valova izveden bez pomoći dublera. Sa karizmatičnom intelektualnom pojavom plijenila je pažnju jugoslavenske kulturne kritike, a interes za njenim angažmanima bio je sve veći u zemljama centralne Evrope. Nakon Beograda Salomu je igrala u Bernu, Pragu, Zürichu i drugim gradovima. Najdužu saradnju imala je sa Beogradskom operom koja je, kako je zabilježila Mirka Pavlović, sa Bahrijom Nuri Hadžić ˝doživljavala prve zvezdane trenutke i ostvarila neke od najvećih dometa u svojoj istoriji˝. Od tridesetih godina 20. stoljeća Bahrija je bila stalni gost opere u Pragu, gdje je 1934. godine publiku zadivila sjajnom izvedbom Verdijeve opere Aida. Od tada na pozornici ove institucije operu Aidu pjevala je čak 24 puta. Izuzetno zahtjevna umjetnička kritika za pjevačicu bosanskih korijena imala je samo riječi hvale. Kao umjetnička, ali i prijatna fizička pojava, pažnju je plijenila svojim autentičnim i osebujnim stilom pjevanja koji je gotovo do savršenstva donosila na sceni suptilnim dramskim pokretom. Izrasla iz jugoslavenskog kulturnog podneblja Bahrija je svojim repertoarom osigurala za sebe nesumnjivo priznanje i mjesto u savremenoj evropskoj operi. Njene izvanredne nastupe gledala je publika u Zagrebu, Beču, Bernu, Pragu, Varšavi, Bratislavi, Krakovu, Grazu, Münchenu, Frankfurtu, Sofiji, Aleksandriji, Kairu i Istanbulu.

Primadona opere svjetskog glasa

Godine 1937. Bahrija Nuri Hadžić, na poziv menadžera iz Beča, prihvatila je ponudu karijere i nastupila u naslovnoj ulozi premijere opere Lulu austrijskog kompozitora Albana Berga. Nastupila je 2. juna u okviru Zürcher Juni Festspiele u Stadtheater Zürich premda, kako je tvrdila, o Bergovoj muzici nije znala mnogo i smatrala je velikim izazovom. Za izvedbu opere pripremala se apsolutno posvećeno. Premijeri su nazočile zvanice iz svijeta muzike, kako Evrope tako i Amerike, najbolji kompozitori, operni autori i drugi veliki umjetnici svijeta. Nastup Bahrije Nuri Hadžić došao je da prati i proslavljeni književnik Thomas Mann. Izvedbu opere Lulu obilježio je Bahrijin umjetnički besprijekoran izraz, sugestivan scenski pokret i intimizacija sa publikom, zbog čega je umjetnička kritika s pravom ocijenila njenu interpretaciju opere Lulu neponovoljivom.

Dvije godine kasnije Bahrija Nuri Hadžić proživjela je najslavnije godine svoje operne karijere. Izvedba Lulu, koja je dospjela na naslovnice svih najvažnijih evropskih listova, bila je najvažniji razlog da njemački autor Richard Strauss zahtijeva isključivo nju kao vokalnu solisticu naslovne uloge u izvedbi opere Saloma. Zbilo se to 1939. godine u povodu proslave autorovog sedamdeset i petog rođendana, u Zürichu, pod dirigentskom palicom slavljenika. Izvedba je bila tako efektna, interpretatorski gotovo savršena, da je Strauss konstatovao: ˝Ovu sam Salomu čekao 35 godina!˝. U trenutku kada je ovjenčana svjetskom slavom Bahrija Nuri Hadžić imala je trideset i pet godina.

Suton veličanstvene karijere

Bahrija Nuri Hadžić se iz Varšave u Beograd vratila neposredno pred njemačku okupaciju. Od tada nije pjevala punih šest godina. U međuvremenu, 1943. godine, udala se za slovenskog hirurga i univerzitetskog profesora sa beogradskom adresom dr. Kuralta, zbog čijih je stavova privremeno odustala od bavljenja operom. Pjevačica je prolazila kroz vrlo težak period života. Brojni pozivi kompozitora da se vrati na veliku evropsku scenu, nisu pomogli.

Nakon deset godina, najviše po želji svojih najbližih prijatelja, Bahrija Nuri Hadžić se vratila svijetu umjetnosti. Bio je to iznuđeni povratak koji pjevačicu nije ispunjavao onom strašću kojom su se odlikovali njeni raniji nastupi. U Beogradskoj areni ostvarila je niz zapaženih uloga, ali je to za pjevačicu opere njenog renomea bilo suviše uskih interpretatorskih okvira. Posljednju operu je odigrala 1960. godine, sa ulogom Maddalene iz Giordanove opere Andrea Chenier.

Bahrija Nuri Hadžić, osim svoje impozantne karijere u evropskim pijestolnicama, dio je svoga repertoara ostvarila svakako u zemlji iz koje je sve počelo. Sa Beogradskom operom nastupala je u Sarajevu sa dvije opere Saloma i Die Toten Augen, a često i kao specijalan gost Muslimanskog kulturno-prosvjetnog društva Gajret. Njeno pojavljivanje na zabavama i programima Gajreta, kao uspješne i svjetski tada već poznate Bosanske i Bošnjakinje, doprinosilo je približavanju Bošnjaka modernim tokovima u umjetnosti. Na Gajretovim zabavama nastupila je u Narodnom pozorištu u Sarajevu u dva navrata, 1934. i 1936. godine. U Mostaru, sa kojim su je vezivale zavičajne niti, na poziv Muslimanske narodne biblioteke nastupila je 1941. godine. Mostarska publika, muslimanski bošnjački narod pozdravio je dugotrajnim aplauzom djevojku koju je osjećao izdankom Mostara, a ona ih je pokazala da glamurozna svjetla grandioznih opernih dvorana Evrope nisu promijenila njenu skromnu, ljudsku i jednostavnu bosansku prirodu.

Preminula je 24. oktobra 1993. godine u Beogradu, u jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu, a sahranjena je u Aleji velikana na beogradskom Novom groblju. Ono što je posebeno tragično jeste da iza Bahrije Nuri Hadžić, njenog nesporno sjajnog i bogatog umjetničkog djela, do danas nije sačuvan niti jedan zvučni zapis od njenih nebrojenih opernih nastupa. Bila je i ostala najuspješnija žena sa jugoslavenskih prostora u 20. stoljeću, koja se izdigla iz sopstvene i trajno preoblikovala savremenu evropsku kulturu i umjetnost, kao slavna primadona jugoslavenske i evropske opere.

*Autor je magistar historije. Autor je brojnih naučnih radova objavljenih u stručnim časopisima u regiji, novinama i drugim publikacijama. Učesnik je nekoliko naučnih skupova i konferencija.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.