Rekreativci, oprez: Ovo su tri najčešće povrede ljeti. Znate li kako ih spriječiti?

S dolaskom toplijeg vremena a posebice morskih sportova tokom ljeti, svi smo potaknuti na veću tjelesnu aktivnost nego što je to tokom ostatka godine. Međutim, kako na to gleda naš mišićno-koštani sistem? Ne posebno blagonaklono. Zašto?

Zamislite da sjedite cijeli dan i nakon toga idete napraviti špagu (istezanje raširenih nogu) ili idete dići uteg veći od vlastite težine. Ne bi bilo ugodno. Isto se događa i s ligamentima, mišićima i tetivama koji nisu spremni na odjednom velika opterećenja i događaju se oštećenja na nitima koji ih grade. Sada ćemo prikazati do kojih povreda najčešće dolazi tokom ljetnih mjeseci baš iz navedenih razloga.

Trkačko koljeno

Svako ko se s pojavom lijepog vremena upustio u rekreativne aktivnosti na otvorenom, a do tada nije bio redovni sudionik istih, imao je priličnu šansu susresti se s jednim od najčešćih bolnih stanja koja se javljaju pri trčanju i skakanju. Kada se rekreativac uputi u program vježbanja, najprije bi trebao biti educiran o tome kako pravilno pripremiti sve mišiće i zglobove koji sudjeluju u željenoj aktivnosti.

Kao jedna od najčešćih povreda do koje dolazi radi neadekvatne pripreme za sport je upravo ova - radi se naime o skakačkom koljenu koji je zapravo sinonim za istegnuće i moguće rupture ligamenata i tetiva prednjeg dijela koljena.

U prednjem dijelu koljena nalazi se ligamentarno-tetivni aparat kao nastavak cijelog mišića s prednje strane natkoljenice, i kao takav prima veliku silu koju mora podnositi sa svakim novim korakom ili skokom.

Koljeno je najkompleksniji zglob u ljudskom tijelu i svako malo veće opterećenje jedne strukture (primjerice ligament ili tetiva) dovest će do većeg opterećenja druge strukture (primjerice mišića sa suprotne strane koljena).

Prema tome, kada se pojavi bol s prednje strane koljena, smanjite na minimum aktivnosti koje opterećuju koljeno. Nakon što bol i upala splasnu, osobi se savjetuje odgovarajuća fizikalna terapija kako bi povratila opseg pokreta i ojačala mišiće koji omeđuju koljeno. Prije propisivanja fizikalne terapije potrebno je potražiti pomoć stručnjaka za probleme bolnih koljena - fizioterapeuta s iskustvom u sportskoj rehabilitaciji.

Fizioterapeut će tada napraviti evaluacijski ultrazvučni pregled koljena te utvrditi koja je struktura koljena i u kojoj mjeri oštećena ili pod upalnim procesom. Procijenit će se da li je potrebno uputiti osobu na daljnje pretrage poput rentgena ili magnetske rezonance (što je rjeđi slučaj!). Time će se riješiti nedoumica oko oštećenja svih struktura koljena te će se otkriti što uzrokuje bol.

Kako se ovakve ozljede ne bi u budućnosti događale, svakom pacijentu s kojim se provede fizikalna terapija daje se uputa i edukacija za provođenje ciljanih vježbi istezanja i jačanja koljena. Za vrijeme terapije preporučuje se ne provoditi treninge koji uključuju trčanja niti skakanja. Bitno je provesti fizikalnu terapiju kojom se tetive i ligamenti obnavljaju a upalni proces smanjuje dok se vježbe izvode isključivo pod kontrolom fizioterapeuta.

U poliklinikama se ovakva stanja liječe tako da se provode procedure poput laserske terapije, magnetoterapije, elektroterapije, termoterapije kao intenzivnog zagrijavanja koljena (TECAR terapija) uz zaključno specifične vježbe istezanja i jačanja (ekscentrične kontrakcije) koje pacijent treba i nakon terapije nastaviti raditi.

Ozljede tetiva ramena

Ako ste zaljubljenik u plivanje, ali samo tokom ljeta i toplijeg vremena, velika je šansa da ćete odjednom krenuti plivati veće dužine bez da ste prije toga obratili pažnju na jačanje mišića stabilizatora ramena. S druge strane, ako ste ljubitelj tenisa lijepo vrijeme je idealno za početak turnirske sezone kod rekreativaca. Međutim, moramo znati da nas i tu čekaju određene "zamke".

Prema iskustvima, ono što povezuje sportove plivanje i tenis, a posebice kada se naglo uđe u jači ritam je veliko opterećenje tetiva stabilizatora ramenog zgloba. Te se tetive zovu još i tetive rotatorne manžete. Njihova je glavna uloga povezivanje kostiju lopatice s nadlaktičnom kosti (lat. humerus) te tako pokretanje ruke u ramenom zglobu.

Kako bi se rame i ruka pri navedenim sportskim aktivnostima neometano i kontrolirano pokretali u svim smjerovima potrebna je određena snaga tetiva rotatorne manžete te njihovih mišića. S obzirom na to da su te tetive prve opterećene kada se provodi bilo koja aktivnost ruke, logično je za očekivati da će prve biti i bolne kada dođe do ozljeda u području ramena jer se najviše "troše".

Pacijenti se u tim slučajevima žale na bol u području ramena koja se projicira prema nadlaktičnoj kosti. Detaljnim ultrazvučnim pregledom u utvrđuje se koliko su tetive ramena oštećene te koliki je upalni proces struktura ramenog zgloba i prema tome se određuje daljnji tok fizikalne terapije.

Uz stručni tim i posvećenost u radu te najmodernije opremljenu fizikalnu terapiju postižu se maksimalno brzi i dugoročni rezultati oporavka tetiva ramena. Bitno je uvijek napomenuti koliko je važno da pacijent samostalno nastavi provoditi zadane ciljane vježbe jačanja ramenog zgloba.

Uganuće (izvrtanje) gležnja

Kod sportova poput trčanja, posebice po neravnim podlogama ili intenzivnog planinarenja, kod nespremnih rekreativaca dolazi do opasnosti od uganuća gležnja. Razlog je prilično jednostavan: ligamenti i tetive koji stabiliziraju gležanj tokom godine su navikli ne podnositi velika opterećenja s obzirom na to da cijelo vrijeme hodamo po ravnoj i stabilnoj podlozi.

Kada se opterećenja na ligamente gležnja (posebice s vanjske strane gležnja) povećaju za više od 10 puta, dolazi do velikog stresa na iste strukture što one mogu podnositi vrlo kratki period.

To je razlog zašto se pacijent žale na bol u gležnju i na uganuće već nakon nekoliko puta planinarenja ili manje od mjesec dana trčanja. Ligamente, koji postanu "istrošeni", često uspoređujemo sa starom iznošenom majicom. Ta majica više nema gustoću njenih niti kakvu je imala prije i prilično je razvučena, a tada lako dolazi do oštećenja na majci. Upravo se to događa na tetivama i ligamentima koji se pretjerano troše a ne obnavljaju.

Nakon što se utvrdi stanje ligamenata dijagnostičkim ultrazvukom odmah kreće terapija kako bi oporavak počeo što ranije. Fizikalna je terapija tada usmjerena na reorganizaciju niti ligamenata, smanjenje upale i njihovu obnovu, dok se jačanje istih provodi kroz ciljane vježbe s elastičnim trakama i kroz vježbe u hodu, piše Centar zdravlja.

Stoga, ako imate ste se susreli s nekim od ovih ozljeda s početkom toplijeg vremena i većeg boravka na otvorenom, reagirajte brzo i javite se stručnjacima kako bi ozljede bile sanirane u najkraćem roku!

Jer, zapamtite, zdravlje nije sve – ali sve bez zdravlja je ništa!