Ovi simptomi mogu otkriti da imate opasnu bolest: Česti napadi gladi, umor, smetnje vida, svrbež

Dugotrajan osjećaj žeđi, učestali napadi gladi, potreba za čestim mokrenjem, umor, smetnje vida, suha koža, svrbež kože, usporeno zarastanje rana te nagli gubitak do 10 posto tjelesne mase - ovo su ključni simptomi šećerne bolesti, kako tipa 1, tako i tipa 2.

Međutim, kod dijabetesa tipa 2, simptomi su često blagi i godinama prolaze neprimijećeni. Čak i pojava utrnulosti i žarenja u rukama i nogama, te problemi vezani uz seksualni život, mogu ukazivati na prisutnost dijabetesa. Važno je napomenuti da dijabetes tipa 2 može tinjati godinama s relativno blago povišenim vrijednostima šećera u krvi, ponekad čak i bez ikakvih simptoma, što otežava rano prepoznavanje bolesti.

Stručnjaci ističu nužnost redovitog mjerenja šećera u krvi, posebno kod ljudi s povećanim rizikom od dijabetesa. Uz to, roditelji bi trebali biti svjesni da pojačana žeđ ili česti napadi gladi kod djece nisu uvijek rezultat školskih ili sportskih aktivnosti, već mogu biti simptomi ozbiljnog stanja poput dijabetičke ketoacidoze, koja može biti opasna po život. Stoga, redoviti medicinski pregledi i praćenje tjelesnih simptoma od ključne su važnosti za rano otkrivanje i kontrolu dijabetesa.

Dijabetes kod djece

Kad su u pitanju djeca, dijabetes tip 1 je još uvijek prevladavajući oblik bolesti, pri čemu se ona najčešće javlja u tinejdžerskoj dobi. No, u posljednje vrijeme bilježi se rast broja oboljelih u dobi do 5 godina i to po stopi od pet posto godišnje. Pretpostavlja se da to uglavnom utječu različiti hemijski otrovi iz okoliša kojima smo izloženi od najranije dobi.

Dijabetes tipa 1 kod djece može se otkriti čak i u dojenačkoj dobi, no često ne pokazuje specifične simptome sve do pojave infekcije dišnih puteva ili viroze s proljevom, što dovodi do iscrpljenosti i umora djeteta. Osim toga, prisutnost dijabetesa tipa 1 može se manifestirati dugotrajnim osipom u pelenskoj regiji, što upućuje na gljivičnu infekciju.

Pedijatar u mirovini, prof. dr. Milivoj Jovančević, naglašava važnost rane dijagnoze i praćenja djece kojoj je dijagnosticiran dijabetes. Djeca obično završe u bolnici radi dijagnostičkih postupaka, a roditelji prolaze kroz edukaciju o prirodi bolesti, promjenama u prehrani te primjeni inzulina. Kontrola razine šećera, pravilna prehrana i tjelesna aktivnost ključni su elementi liječenja.

Period adolescencije predstavlja izazov, budući da hormonalne promjene zahtijevaju posebnu pažnju u kontroli razine šećera. Dodatno, bolesti poput gripe mogu poremetiti kontrolu dijabetesa, pa je važno izbjegavati bolesti koje se mogu spriječiti, primjerice, cijepljenjem protiv gripe.

Iako dijabetes tipa 1 prevladava, dijabetes tipa 2 kod djece postaje sve prisutniji, povezan s epidemijom gojaznosti među djecom. Rijedak je slučaj da dijete stabilizira šećer bez potrebe za inzulinom, u što se ubraja "medeni mjesec" – razdoblje kada dijabetes izgleda stabilno, ali nakon kojega je primjena inzulina ponovno nužna, piše 24Sata.