Može li vitamin D zaustaviti proces starenja?

Vitamin D već dugo vrijeme figurira kao povoljan kandidat jer je važan za izgradnju mišića i kostiju, koje obično slabe ili oslabljuju kako starimo. Studije pokazuju da bez dovoljno vitamina D, povećava se rizik od gubitka mišića i padova povezanih sa starenjem.

Dakle, da li uzimanje dodatka vitamina D može pomoći usporiti taj pad, ili čak preokrenuti?

To je komplikovano, baš kao i samo starenje. Nova istraživanja italijanskih naučnika pregledao je dokaze da sažmu ono što znamo. Počevši sa onim kako starenje izgleda na biološkom nivou. Znakovi starenja čine duga lista celularnih promjena, uključujući kraće telomere, nestabilne gene, molekularne oznake na našoj DNA, i hroničnu upalu.

Ali kako objašnjava Carmelinda Ruggiero, specijalistica za gerijatriju sa Univerziteta u Perugiji u Italiji, i kolege u svom radu, ovi znakovi su "izuzetno složeni i visoko povezani" procesi koji nisu tako lako otkrivaju kao općeniti pad fizičke snage i pokretljivosti - prva klinička karakteristika koju obično prepoznaju doktori u starenju.

Medicinari već decenijama preporučuju dodatke vitamina D osobama sa osteoporozom i kako bi pomogli u prevenciji fraktura kostiju jer je nedostatak vitamina D povezan sa tim stanjima.

To ima smisla jer vitamin D pomaže u apsorpciji kalcija. Iako se vitamin D nalazi u određenim namirnicama, može biti teško dobiti dovoljno iz ishrane samu ili ako nemate dovoljno izlaganja suncu. Ali nedavni medicinski eksperimenti su otkrili da dodaci vitamina D ne nužno pomažu u sprječavanju gubitka kostiju povezanog sa starenjem i fraktura kod inače zdravih ljudi.

Slično tome, Ruggiero i kolege su pregledali opservacijske studije i medicinske eksperimente koji istražuju potencijalne efekte vitamina D na biološke znakove starenja, i zaključili da su dokazi oskudni: "Do sada, dokazi su rijetki kod ljudi i uglavnom se oslanjaju na životinjske modele".

Neke studije sugeriraju da vitamin D može usporiti epigenetsko starenje jer ljudi sa niskim nivoima vitamina D su biološki stariji od onih sa adekvatnim nivoima. Suplementacija vitaminom D također može pomoći u smanjenju oštećenja DNA, ali se ne čini da ima uticaj na dužinu telomera.

Također, ima vrlo malo dokaza o tome koja doza ili u kojoj dobi dodaci vitamina D mogu imati efekat, jer ima vrlo malo ljudskih studija, i nalazi su bili protivurečni.

Neki pokusi sugeriraju da uzimanje određene doze vitamina D bi bilo sigurno za opću populaciju, ali to možda nije istina za svakoga. Istraživanja pokazuju da uzimanje visokih doza vitamina D može biti štetno. Dodaci vitamina D također mogu interaktovati sa receptima lijekova, poput statina za smanjenje holesterola.

I dok bi se moglo činiti logičnim nadoknaditi niske nivoe vitamina D, stručnjaci kažu da konzumiranje više vitamina u obliku dodataka nije nužno bolje za zdravlje. To bi moglo dovesti ljude da zanemare druge stvari koje mogu učiniti za poboljšanje zdravlja i živjeti duže, poput konzumiranja uravnotežene ishrane ili boravka na otvorenom.

"Uprkos interesu za suplementaciju vitaminom D kao strategijom podrške ljudskom dugovječnosti i nekim dokazima o njegovom potencijalu u moduliranju znakova starenja, još uvijek smo daleko od tačke prijenosa sa klupe na krevet", zaključuje Ruggiero i kolege.