Menstruacija - tabu ili dio života za pola čovječanstva

Ovako započinje tekst pod nazivom "Čija je menstruacija"  autorice na portalu muf.com.hr.

Umjesto o tome da menstruiramo, govorimo o “onim danima u mjesecu”, “tetkama iz Rusije”, “vješticama” i šifriramo krv u područje metafore. I premda nam se čini da pripada prostoru osobnog i intimnog, menstruacija je – baš kao i mnoge druge “osobne” stvari – prvoklasno političko pitanje. Pokazat ću da je način na koji razmišljamo o njoj rezultat zajedničkog djelovanja patrijarhata, koji menstruaciju konstruira kao društveni tabu, i kapitalizma, koji pronalazi načine da na tom tabuu profitira.  Ta je suradnja najočitija analiziramo li industriju jednokratnih menstrualnih proizvoda iz ekonomske, ekološke i zdravstvene perspektive, feminističkim očima.

Jednokratni menstrualni proizvodi na tržištu postoje relativno kratko: ulošci od 1920-ih, a tamponi od 1930-ih godina.

Lara Freidenfelds u knjizi The Modern Period: Menstruation in 20th Century America tvrdi da su razlozi tome kulturološke i financijske prirode: prije toga o menstruaciji se jednostavno nije govorilo pa je bilo neisplativo komercijalno proizvoditi i prodavati proizvode za njezinu kontrolu.

Osim toga, većini žena koncept jednokratnog proizvoda bio je ekonomski nelogičan: kućni budžet nije dopuštao ciklično kupovanje i bacanje menstrualnih proizvoda pa su žene uloške izrađivale same. Ta kućna rješenja (lišće, spužve, krpe vezane remenom) nisu bila najsretnija ni najudobnija jer su ograničavala kretanje, bavljenje sportom i druge aktivnosti. Masovnim ulaskom žena na tržište rada pojavila se potreba za praktičnijom, dugotrajnijom i pouzdanijom menstrualnom zaštitom.

Procvat konzumerizma i masovne proizvodnje učinio je jednokratne proizvode dostupnijima i jeftinijima, posebno jer su štedjeli vrijeme i povećavali efikasnost na radnom mjestu, što je odgovaralo novom kapitalističkom društvu. Napokon, žene su dobile financijsku moć odlučivanja o proizvodima koje žele koristiti za kontrolu menstruacije. 

Inicijalni problem kapitalističkog marketinga bio je kako reklamirati proizvod kojem je uloga upijati menstrualnu krv. Kako zarađivati na proizvodu koji eksplicira društveni tabu?

Žene su prve jednokratne uloške kupovale ubacujući novac u za to predviđenu kutijicu, što je značilo da se ne trebaju osramotiti tražeći ih na blagajni i tako nužno otkriti svoj menstrualni status. Kotex je u SAD-u sve do 60-ih prodavao svoje uloške zapakirane u smeđu papirnatu vrećicu kako se ne bi vidjelo što je unutra: pakiranje su morali mijenjati svakih nekoliko mjeseci jer je veoma brzo postalo sinonimom za menstrualne uloške. Ta je koreografija bila skupa i neisplativa i industrija jednokratnih uložaka i tampona morala je smekšati tabu oko menstruacije kako bi mogla uspješno poslovati.

Opširnije čitajte na ovom  linku.