Šta je djelotvornije u zaštiti od COVID-a: Sapun ili antivirusni gel

Pored izolacije, nošenja maske i socijalnog distanciranja, sapun i voda igraju važnu ulogu u borbi protiv COVID-19 koja lako može da se zaboravi.

To je nešto što mnogi od nas rade instinktivno, gotovo kao da je mišićna memorija, više puta dnevno. Ali ranije je to rijetko kad bilo toliko važno kao u posljednjih šest mjeseci.

Među arsenalom oružja protiv koronavirusa – maske, samoizolacija i socijalno distanciranje – postoji jedno koje je posebno lako previdjeti: pranje ruku.

Kad se koronavirus pojavio u februaru kao globalna zdravstvena prijetnja, zdravstvene agencije požurile su da posavjetuju ljude kako da se zaštite od tog novog virusa.

Jedna sugestija – ponavljana dan za danom, u vijestima, oglasima i intervjuima sa stručnjacima – bila je da se ruke peru sapunom, toplom vodom, najmanje 20 sekundi.

Svjetska zdravstvena organizacija objavila je grafikon – koji je od tada naširoko pretvaran u mimove – pokazujući pravilan način pranja ruku: uputstvo za upotrebu poznato svakom ko je ikad radio u kafiću ili restoranu.

Pranje ruku skrajnuto na marginu

Šest mjeseci kasnije, konfuzna globalna slika u vezi sa naglim skokovima broja zaraženih i lokalizovanih izolacija – poput policijskog časa nedavno uvedenog u Melburnu, u Australiji – skrajnula je savjete o pranju ruku na marginu.

Među bijesnim reakcijama u nekim krugovima protiv nošenja maski, ovaj drugi srebrni metak protiv zaraze korona virusa ispao je iz centra pažnje.

Jedna etiopska opservaciona studija, koju tek treba da potvrde kolege naučnici, pokazala je da manje od 1 odsto od više od 1.000 ljudi koji posjećuju bolnice pere ruke pravilno.

Ali da li se savjet promijenio?

Nimalo, kažu eksperti. Ako išta, dvostruko je manje prisutan, piše BBC.

„Ovi virusi imaju membrane koje okružuju njihove genetske čestice zvane lipidne membrane, zato što imaju uljanu, masnu strukturu”, kaže on.

„Ta vrsta strukture može da se neutrališe sapunom i vodom.”

Rastvaranje tog spoljnog „omotača” razbija ćeliju virusa, a genetski materijal – RNK koji otima ljudske ćelije kako bi pravio kopije virusa – ispira se i uništava.

„Nisam još čuo ni za šta što bi uspješno smanjilo vrijeme pranja ruku”, kaže Gilbert.

„Vi želite dobro da pokvasite ruke, nasapunate ih i stvorite pravu količinu pjene a potom trljate ruke dobrih 20 sekundi zalazeći u sve kutke i prevoje.”

To daje dovoljno vremena, kaže Gilbert, da se dogodi hemijska reakcija između lipidne membrane i sapuna.

„Tu su i druge prednosti – sapun dobija dovoljno vremena da se ratosilja tog materijala.” A uz toplu vodu, dodaje Gilbert, sva ta borba protiv virusa „dešava se malko brže”.

“Treba vam sapun”

Martin Mikelis, profesor molekularne nauke na Univerzitetu u Kentu, u Velikoj Britaniji, kaže da voda sama za sebe nije dovoljna da onesposobi virus.

“Kad umažete prste maslinovim uljem dok kuvate, veoma je teško oprati ga samo vodom”, kaže on.

“Treba vam sapun.”

Kad je u pitanju korona virus, sapun je neophodan na identičan način, „kako bi uklonio taj lipidni omotač i deaktivirao čitav virus.”

Efikasnost pranja ruku možda je donekle skrajnuta zbog široke upotrebe gelova za ruke.

„Nije loša ideja imati tako nešto u automobilu ili negdje pri ruci čim uđete u kuću”, kaže Gilbert.

„Te stvari su dobre kad nemate pristup česmama i sapunu i vodi. Ali uvijek bih prije koristio sapun i vodu nego gelove za ruke.”

Koliko često, dakle, i dalje moramo da peremo ruke?

U ranim stadijumima pandemije, naučni savjet britanske vlade bio je da ljudi peru ruke svakih nekoliko sati – uprkos činjenici da je većina stanovništva bila zatvorena u vlastitim domovima.

Gilbert kaže da to stvarno nije neophodno za one koji tokom dana uglavnom ostaju kod kuće – mada bi trebalo, naravno, da peru ruke normalno poslije korišćenja toaleta, prije spremanja hrane ili hranjenja.

Oni koji se staraju o nekom ko boluje od Kovida-19 – i mnogih drugih virusa, ako ćemo pravo – vjerovatno će željeti da peru ruke češće, naročito ako dolaze u kontakt sa predmetima ili površinama koje je dodirivao ili na koje je kašljao zaraženi pacijent.

„Ukoliko ste čitav dan kod kuće i kroz kuću vam ne protutnji 20 neznanaca, onda pranje ruku samo radi pranja ruku nije neophodno”, kaže on.

Jedna druga studija, koju je predvodio doktorant Ti Mui Fam sa Univerziteta u Utrehtu, pokazala je da je pranje ruku neposredno posle kontakta sa moguće zaraženom osobom ili kontaminiranom površinom mnogo efikasnije nego pranje u pravilnim vremenskim intervalima.

Sapun – ne antivirusni gelovi za ruke

Neki ljudi se potpuno pouzdaju u antivirusne gelove za ruke, vjerujući da su oni efikasniji od normalnog sapuna – ali to nije tako, kaže Mikelis.

„Takve stvari vam uopšte nisu potrebne”, kaže on.

„Većina antimikroba na tržištu su zapravo antibakterijskih svojstava.”

Pretjerivanje s njima moglo bi samo da vam nagomila probleme u budućnosti, upozorava on.

„Ukoliko u otpadnim vodama završi suviše antibakterijskih sredstava, koja ne rade na virusima, onda postoje veće šanse za nastanak otpornosti bakterija”, kaže on.

„Sva druga sredstva za dezinfekciju koja koristite mimo sapuna mogu da izazovu više ekoloških problema ako bakterije postanu otpornije u budućnosti.”

Pranje ruku je, naravno, mnogo lakše kad imate pouzdani izvor vode pri ruci.

U manje razvijenim djelovima svijeta, voda je mnogo nepouzdaniji resurs – i na mnogim od tih mjesta, standardi javnog zdravlja i uslovi života često nisu baš idealni.

Štaviše, ovog mjeseca Svjetska zdravstvena organizacija je saopštila da su samo dvije od pet škola širom svijeta imalo odgovarajuće uslove za pranje ruku prije nego što je izbila pandemija korona virusa.

I Gilbert i Mikelis saglasni su da voda ne mora da bude pijaćeg kvaliteta da bi bila efikasno oružje protiv korona virusa.

„Dok god imate sapun ili nešto slično, to je u redu. Vi možete da plivate u vodi koju ne smijete da pijete zbog barijere od vaše kože”, kaže Mikelis.

Čini se da je pandemija korona virusa imala preneseni efekat na sezonu gripa u prvoj polovini 2020. godine, sugerišu dokazi.

Bez uobičajenog normalnog ljudskog društvenog kontakta u prvih nekoliko mjeseci ove godine, stope influence drastično su opale, a sa njima i smrt od gripa.

Na primjer, Nacionalni institut za prenosive bolesti Južne Afrike (NCID) obično bi imao posla sa 700 teških slučajeva gripa između kraja marta i avgusta; ove godine imao je samo jedan.

Vjerovatno je zatvaranje klinika dovelo do velikog broja neprijavljenih slučajeva, ali mali broj slučajeva gripa ukazuje i na mogući drugi aspekt pandemije: češće pranje ruku moglo bi da pomogne da nas zaštiti i od drugih bolesti.

Manje teške zimske epidemije gripa – što predstavlja tradicionalni pritisak na zdravstvene službe u hladnijim mjesecima – mogle bi da postanu redovne ukoliko se naš običaj pranja ruku zapati.

“Ovo bi mogla da bude jedna stvarno dobra promjena na bolje”, kaže Mikelis.