Pametni ljudi izgovaraju jednu rečenicu češće od drugih. Ima samo dvije riječi

Inteligentni ljudi su skloniji priznati svoj nedostatak znanja i upravo je to ono što ih čini uspješnijima u razmišljanju, učenju i komunikaciji.

U svijetu punom stručnih mišljenja i brzih odgovora, priznavanje neznanja djeluje gotovo hrabro. Pa ipak, visoko inteligentni ljudi upravo to rade izuzetno često, i to s dobrim razlogom.

Psihološke studije pokazuju da su ljudi s visokim kognitivnim sposobnostima spremniji otvoreno priznati nesigurnosti.

Studija Univerziteta u Essexu, objavljena u časopisu Royal Society Open Science, pokazuje da takozvana intelektualna poniznost, kultura uvažavanja i rasprave potiče bolju komunikaciju i smatra se mjerljivom osobinom ličnosti, piše Focus.de.

Još jedna karakteristika inteligentnih ljudi je njihova metakognitivna svjesnost. To znači da razmišljaju o svom razmišljanju i prepoznaju šta znaju, a šta ne. Dunning-Krugerov efekat opisuje kako manje kompetentni ljudi često precjenjuju svoje sposobnosti, dok kompetentni ljudi realnije procjenjuju svoja ograničenja.

Ljudi s takozvanim načinom razmišljanja usmjerenim na rast, što znači uvjerenje da se vještine razvijaju kroz praksu, opušteniji su po pitanju grešaka i nedostatka znanja.

Psihologinja Carol Dweck sa Univerziteta Stanford pokazala je da je ovaj stav povezan s većom spremnošću za učenje i otvorenošću za nove perspektive.

"Iluzija dubine objašnjenja" također igra ulogu: mnogi ljudi vjeruju da razumiju složene teme sve dok ne pokušaju da ih objasne. Studija Univerziteta u Kielu pokazuje da samoprocjena značajno opada nakon pokušaja objašnjenja, što ukazuje na ograničenja našeg svakodnevnog znanja.

Za istinski inteligentne ljude, znanje nije sredstvo samopromocije. Oni ga koriste kao alat za rješavanje problema.

Studija Univerziteta Bielefeld pokazuje da se skromna samoprocjena doživljava kao kooperativnija i kompetentnija, dok težnja za statusom može biti prepreka.