Ovisnost o namirnici u porastu: Šećer bi mogao biti rješenje klimatskih problema

Ovisnost o šećeru je u porastu. Globalno gledano, unos šećera se učetvorostručio u posljednjih 60 godina i sada čini oko 8 posto svih naših kalorija.

Ovo zvuči kao da nas šećer održava, ali dodani šećeri su zapravo prazne kalorije – lišene su nutrijenata poput vitamina ili vlakana. Rezultat su ogromni zdravstveni troškovi, a šećeri su povezani s gojaznošću širom svijeta. Neke procjene govore da bi polovina svjetske populacije mogla biti gojazna do 2035. godine.

Procjenjuje se da će ograničeno smanjenje šećera od 20 posto uštedjeti 10,3 milijarde američkih dolara (oko 20 milijardi KM) zdravstvenih troškova samo u SAD-u. Ipak, uticaj šećera ide daleko dalje od samo zdravlja i novca. Potrošnja šećera raste i to je ekološki problem kao i problem javnog zdravlja. Postoje i mnogi ekološki problemi zbog uzgoja šećera, kao što su gubitak staništa i biodiverziteta i zagađenje vode đubrivima i mlinovima. Ali generalno, šećer nije dobio veliku pažnju naučne zajednice uprkos tome što je najveći kultivisani usjev po masi na planeti .

Postupnim ukidanjem šećera mogli bismo poštedjeti zemlju koja bi se mogla obnoviti i zalihe ugljika. Ovo je posebno važno u bioraznolikim tropskim regijama gdje je koncentrisana proizvodnja šećera kao što su Brazil i Indija, piše Science Alert. Ali drugačija, politički prihvatljivija opcija mogla bi biti preusmjeravanje šećera s prehrane na druge ekološki korisne upotrebe kao što su bioplastika ili biogoriva.

Studija pokazuje da je najveća prilika korištenje šećera za hranjenje mikroba koji stvaraju proteine. Korištenje sačuvanog šećera za ovaj mikrobni protein moglo bi proizvesti dovoljno prehrambenih proizvoda na biljnoj bazi, bogatih proteinima za redovno prehranu 521 miliona ljudi. A ako bi ovo zamijenilo životinjske bjelančevine, moglo bi imati i velike emisije i prednosti vode.

Procjenjuje se da bi, ako bi ovaj protein zamijenio piletinu, mogao smanjiti emisije za skoro 250 miliona tona, a vidjeli bismo još veće uštede za zamjenu govedine. S obzirom da šećer ima daleko manji uticaj na klimu od mesa, ovo ima mnogo smisla.

Druga alternativa je korištenje preusmjerenog šećera za proizvodnju bioplastike, koja bi zamijenila oko 20 posto ukupnog tržišta za polietelin, jedan od najčešćih oblika plastike i koji se koristi za proizvodnju bilo čega, od ambalaže do cijevi. Ili za proizvodnju biogoriva, proizvodeći oko 198 miliona barela etanola za transport.

Brazil već proizvodi oko 85 posto svjetskog etanola i proizvode ga iz šećera, ali umjesto da moramo uzgajati više šećera za etanol, mogli bismo umjesto toga preusmjeriti šećer iz prehrane. Ova procjena se temelji na svijetu u kojem šećer u ishrani smanjujemo na maksimum u preporukama za ishranu (5 posto dnevnih kalorija). Koristi bi bile još veće kada bismo još više smanjili potrošnju šećera.

Nacionalne politike poput poreza na šećer su od vitalnog značaja, ali međunarodna koordinacija je također važna u tako velikom lancu snabdjevanja. O održivoj poljoprivredi raspravlja se na klimatskom samitu UN-a, Cop29, u Azerbejdžanu ove sedmice. Održiva proizvodnja šećera trebala bi biti uključena u ove globalne razgovore s obzirom na mnoge ekološke probleme i mogućnosti koje proizlaze iz promjene načina na koji uzgajamo i konzumiramo šećer.

Također predlažemo da bi se grupe zemalja mogle udružiti u partnerstvima za tranziciju šećera između proizvođača i potrošača koja podstiču preusmjeravanje šećera od ishrane ljudi ka korisnijoj upotrebi. Ovo bi mogla koordinirati Svjetska zdravstvena organizacija koja je pozvala na smanjenje potrošnje šećera . Neki od novca za finansiranje ovih napora mogao bi čak doći i iz dijela zdravstvenih ušteda u nacionalnim budžetima.

Ne možemo se nadati da ćemo preko noći promijeniti način na koji proizvodimo i jedemo šećer. Ali, istražujući druge upotrebe šećera, možemo naglasiti koje ekološke prednosti propuštamo i pomoći kreatorima politike da iscrtaju resursno efikasan put ka industriji uz istovremeno poboljšanje javnog zdravlja.