Šejtanizacija Bošnjaka

Svako malo neko nađe za shodno da optuži bh. Bošnjake i muslimane za vjerski radikalizam, majorizaciju, težnju za unitarizacijom države ili za sve to zajedno. To čine i ličnosti - koje bi morale imati posebnu odgovornost za javnu riječ - bez osjećanja potrebe za argumentima i stavljajući Bošnjake generalno u taj tendenciozni okvir. To je konstanta u velikosrpskim i velehrvatskim eskapadama unutar i susjedstvu Bosne i Hercegovine. Takve objede dolaze i sa daljih prostora.

Predsjednica svih Hrvata Kolinda Grabar Kitarović tvrdila je da se iz tzv. Islamske države u BiH vraća hiljade boraca. State department je izvjestio o oko 300 građana iz BiH koji su ideološki motivirani otišli u Irak i Siriju na stranu ISIL-a. Prema bh. zakonu, svakom za koga se utvrdi da je bio u takvom poslu slijedi proces pa i sudska kazna.

U konstantnom sugerisanju sumnje u Bošnjake, u čijem okrilju su susjedima prijeteći «islamski ekstremisti», šefica hrvatske države slijedi priču na kojoj istrajava i notorni Milorad Dodik u strategiji osporavanja države BiH i satanizacijom najbrojnijeg bh. naroda.

Riječi i brojke - Ostavimo po strani to preveć znano. Osnov za ovaj napis je rečenica: «Danas srpski dio se sve više ponaša kao nezavisna država, dok u muslimanskom Sarajevu napreduje islamizacija, o čemu svjedoči činjenica da je, osim drugih stvari, u restoranima i barovima sve teže dobiti pivo». U jednu rečenicu Slavoj Žižek je uspio uključiti više kontraverzi i neistina.

S bezobzirnom nonšalancijom govori o «srpskom dijelu» BiH. Hoće reći da je Republika Srpska «srpski dio» - što ni historijski ni ustavno nije tačno. Tačno je da je taj «srpski dio» gotovo sada dominantno naseljen Srbima, ali nije samo srpski. Tačno je i da se RS sve više ponaša kao nezavisna država, preciznije, hoće da izgleda tako.

Filozof «svjetskog ranga» na to nadovezuje kvalifikaciju «muslimansko Sarajevo». Nije nevažno, za «srpski dio» koristi narodonosnu odrednicu, a za Sarajevo samo vjersku. Neosporno je da je u Sarajevu, prema popisu iz 2013. u odnosu na onaj iz 1991., povećan broj Bošnjaka za gotovo 40.000 (sa 182.503 na 222.457), a bitno smanjen broj Srba (od 92.271 na 10.422, s tim da ih je u Istočnom Sarajevu, kao odvojenog dijela od predratne gradske teritorije, oko 25.000). Hrvata je bilo 24.241, a po posljednjem popisu 13.607. Da li se to desilo jer su to htjeli sarajevski Bošnjaci i muslimani kao sada dominantna većina?

Današnji sastav stanovništa Sarajeva (opštine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad) je rezultat učinka agresije na BiH, ratnih okolnosti uključivši i opsadu glavnog grada tri i po godine. Jedni su napuštali grad bježeći od ratnih strahota. Drugi su izašli jer im je obećano sa agresorske strane da će sve biti gotovo za desetak dana i da će se moći vratiti. Zna se ko bi tada bio većina. Treći su otišli jer su bili pod većinskim pritiskom. Četvrti, i to masovni odlazak Srba bio je na poziv haškog osuđenika Momčila Krajišnika da napuste svoja ognjišta nakon Dejtonskog sporazuma. Odlazeći Srbi su po Sarajevskom polju palili imovinu i, čak, neki od tih nevoljnika iskopali kovčege sa svojim mrtvima i ponijeli ih sa sobom. U Sarajevo su se slegli izbjegli Bošnjaci iz genocidno počišćene istočne BiH.

Ni jedan Sarajlija, ni jedan Bosanac i Hercegovac, koji je pri sebi, i koji cijeni kosmopolitsku historiju i civilizacijske vrijednosti BiH i Sarajeva, nije sretan zbog tog iznuđenog stanja. Drastično je izmjenjen etnički sastav diljem BiH i mnogoljudnim gradovima, posebice u Banjoj Luci a značajno i u Mostaru.

Pitanja i odgovori - Žižek je kazivao kako nije zadaća filozofije da daje odgovore već da postavlja prava pitanja. Teza protiv koje on sam ustaje. Daje odgovore i kvalifikacije ne postavljajući prava pitanja (zašto je to tako ili da li je to tako?). Ako je u ovoj prilici i bio puki «politički analitičar», onda je i tu demonstrirao nepodnošljivu lakoću površnosti.

Stavljanjem u istu ravan ocjenu da se «srpski dio sve više ponaša kao nezavisna država, dok u muslimanskom Sarajevu napreduje islamizacija», Žižek nudi argument velikosrpskim separatistima da su u pravu u svojoj nakani. Nije nevažno što je svoje umovanje o BiH estradni filozof plasirao za globalni propagandni medijski mehanizam Kremlja Russia today. Nije dotični mislilac mogao naći blesaviji argument da bi ukazao na «napredovanje islamizacije» u «muslimanskom Sarajevu», od tvrdnje da je u Sarajevu sve teže dobiti pivo u restoranima i barovima. Ne znam u kojim je to ugostiteljski objektima u Sarajevu tražio, a nije dobio pivo Žižek, ali, ako je tome riječ, «islamizacija» nazaduje a ne napreduje. Nemjerljivo je lakše nabrojati ugostiteljske prostore u glavnom gradu BiH u kojima ne možete dobiti alkoholna pića od onih u kojima je to normalno.

Ovdašnji uživaoci piva nisu baš kao Česi ili Nijemci, ali u Sarajevu je, maltene, tokom cijele godine Oktobarfest, sa svjetskom ponudom. Lako je na internetu naći dokaze o uživanju irskih navijača uz pivo u Sarajevu, baš, u vrijeme Žižekovog oglašavanja. Da se malo raspitao, doznao bi da brojni ovdašnji muslimani nisu odustali od vjekovnog akšamluka, meze i rakije u predvečerje. Popiju i mimo toga. I ostaju vjerni vjeri.

Šta znači «islamizacija» u Žižekovoj konstelaciji? Da li je to samo po sebi opasnije od «hrišćanizacije» ili «pravoslavizacije» Srbije i «Srpske». Srpska pravoslavna crkva je bila uz velikosrpski hegemonizam praćen najstrašnijim ratnim zločinima i vaskrsavanjem četništva kao čestitog pokreta? Ili od «krišćanizacije» ili «katolizacije» Hrvatske, unutar koje «Crkva u Hrvata» podupire sentiment prema «Nezavisnoj državi Hrvatskoj» i reafirmaciju ustašstva? Šta je s «kristijanizacijom» u Sloveniji, da li je donijela kakvo demokratsko dobro?

Islamizacija i demokratizacija - Da se razumijemo, još od pobjede nacionalnih stranaka na izborima 1990. godine traje težnja da se - među drugim djelujućim retrogradnim ideologijama - tzv. politički islam nametne Bošnjacima kao nazovidemokratska opcija. Za negativno konotiranje Bošnjaka i bh.muslimana najoodgovonija je Stranka demokratske akcije. Za to su odlučujući ideološki afiniteti osnivača SDA Alije Izetbegovića i sina mu Bakira, političkog nasljednika.

Izetbegović otac ostao je do kraja vjeran svom ideološkom kredu, obrazloženom u knjigama «Islamska deklaracija» i «Islam između Istoka i Zapada». Autor se zalaže za doislamizaciju muslimana, smatrajući islam ne samo superirornim ostalim religijama, već ideološkim i političkim obrascem uređenja društva i države. Izetbegović sin sa zanosom govori o očevim idejama i oduševljeno hvali Recepa Tayyipa Erdoğana, što je njegovo viđenje turske države i društva istovjetno s političkom filozofijom njegovog oca.

Izetbegovići su pokušali bar nešto od te vizije da provedu na prostoru vlasti SDA. Bila je faza nametanja pozdravljanja važećeg među muslimanima u svedruštvenoj komunikaciji. Bilo je uspješnog otpora tome i tada. Danas je, opet, uobičajeno «Dobar dan» i «Zdravo». Jedno vrijeme u Sarajevu niste mogli kupiti svinjetinu, srušen je i taj tabu.

Po sokacima i na ulicama možete vidjeti žene sasma pokrivene i sa marama koje zakrivaju kosu. Pa šta? U Sarajevu je neuporedivo veći broj djevojaka i žena odjevenih kao bilo gdje u Evropi.

U ratu su stigli tzv. mudžahedini, bila je i njihova jedinica samovoljne komande i djelovanja. I Alija Izetbegović je rekao da je od njih bilo više štete nego koristi. Činili su zlodjela, koja su zlonamjernici koristili i koriste da time šejtaniziraju sve ovdašnje muslimane i Bošnjake. Velika šteta je nanesena i nastojanjem da se islamizira Armija RBiH.

Panislamistički afiniteti Izetbegovića omogućili su infiltraciju militantnog vehabizma i radikalnih selefija. Oni prvim neprijateljima smatraju ovdašnje muslimane, jer drugačije vide i praktikuju vjeru. To je bio pokušaj reislamizacije bh. muslimana rigidnom manipulacijom religijom. Utjecaj tih grupa i širenje njihovih ideja je amortizovano domaćim i međunarodnim angažmanom, te djelovanjem vrha Islamske zajednice u BiH. Ta vrsta radikalizma je i dalje prijetnja, naročito u mogućim vanrednim okolnostima.

Tako je i sa ekstremizmima druge vokacije kojima su glavni cilj Bošnjaci muslimani radi rasturanja bh. države. Posljednjih godina domaći svijet iritira stvaranje posebnih zatvorenih naselja u okolini Sarajeva za ljude iz arapskih zemalja. To je praćeno olakšicama za otvaranje firmi i sticanje prava na stalni boravak u BiH, a omogućeno autoritetetom Bakira Izetbegovića. Otud i nesluženje alkohola u nekim frekventnim trgovačkim centrima i ugostiteljskim objektima. Uostalom, zašto baš svaki ugostiteljski lokal mora imati alkoholna pića? I da li je to ključno pitanje otvorenosti jednog društva i provjera demokratičnosti?

Žižekovoj tvrdnji o napredovanju islamizacije u Sarajevu valja sučeliti rezultate glasanja na posljednjim izborima. Da nije bošnjačkih i muslimanskih glasova ne bi bilo uticajne građanske političke alternative u BiH – Socijaldemokratska partija, Demokratska fronta, Naša stranka... Sve su multietničke. Toga nema na prostoru RS-a i u zapadnoj Hercegovini, mada navedene građanske stranke imaju tamo pristalice.

Za ozdravljenje bh. društva i države bitna je dalja (samo)demokratizacija većinskog naroda i njegovanje odgovornosti prema svima onima koji su brojčano manji. Bošnjake i muslimane treba podržati u tome, a ne demonizirati ih lažima, uz ostalo, o pivu.