Nepoželjni
Deklaracija Skupštine Kantona Sarajeva kojom se osuđuje dodjela Nobelove nagrade Peteru Handkeu, a njega se proglašava nepoželjnim, očekivano, naišla je na različite i suprotstavljene reakcije, sve do ekstremno nacionalističkih. Taj akt zaslužuje pažnju, kako zbog onog što sadrži, a više zbog onog čega nema u tom dokumentu.
Deklaracija je, na neki način, politička iznudica Stranke demokratske akcije. Jednoglasno je donesena, nije ni moglo drugačije. Ali, začuđujuća je pasivnost vladajuće šestorke povodom te, baš, ozbiljne teme. Prođimo stoga kroz ono što jeste bitno u Deklaraciji, šta bi bilo dobro da tamo jeste i ono na što asociraju njene poruke.
Šta ima - Skupština KS-a osudila je dodjelu Nobelove nagrade austrijskom književniku Peteru Handkeu, a čin dodjele smatra novom uvredom za žrtve i sve slobodnomisleće ljude cijelog svijeta. To je, dakako, sasma na mjestu.
Međutim, ono što slijediti traži pozornost. Ključne su dvije rečenice: Njegova eventualna posjeta našoj domovini i KS-u bi dodatno izazvala bijes i poniženje svih žrtava protekle agresije. U tom smislu vas molimo da na vrijeme spriječimo ovakav mogući scenario na način da navedenog proglasimo nepoželjnom osobom u KS-u.
Iz šture informacije na zvaničnoj stranici Kantona Sarajevo nije jasno koga se to moli. Ono što je neprikladno u Deklaraciji jeste implicitno sumnjičenje građana da bi u izazvanom bijesu mogli napraviti neku nepodopštinu Handkeu, uzeti pravdu u svoje ruke. Mislim da tako ne bi bilo. Svaki građanin koji imalo drži do sebe ignorisao bi tu ništariju od čovjeka. Bilo bi začuđujućih pogleda, možda bi mu i poneka riječ bila upućena, ali bi prevladavao prezir. Mada sumnjam da taj mračnjak ima na umu dolazak u Sarajevo.
Proglašenje bilo koga personom non grata trebalo bi da je pravo samo države. To je delikatan potez. U ovom slučaju ta odluka traži propitivanje odnosa Kantona prema Ustavu, demokratskoj baštini Evropske unije, moralu i običajnom pravu na ovom prostoru. Uz ostalo, i najteži zločinac nakon odsluženja kazne ima pravo na slobodu kretanja.
Kad nekog proglasite nepoželjnim to govori i o vama, o vašem poimanju svog habitusa, o poznavanju historije sredine u kojoj živite i djelujete, o svijesti i civilizacijskoj naravi Grada i Države.
Proglašenje nepoželjnim je politička gesta koju treba staviti spram kosmopolitske baštine područja kojim vlada Kanton Sarajevo. Sarajevo kao (četverostruki) glavni grad (kantona, dva entiteta i države) mora biti Otvoreni grad, pa i za one koji nam nisu baš dragi.
Ne bi bilo dobro da proglašenje ljudi nepoželjnim postane manir na nižim razinama vlasti. Sjetimo se sramotne kampanje proglašenja nepoželjnim Željka Komšića na prostorima hadezeovske vlasti. Jednom od tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine se ne dopušta slobodno kretanje po dijelovima države kojoj je na čelu?! Ta huljiva proglašenja sadrže i fizičku prijetnju. I nikom ništa. Ko je reagovao? Komšić je dostojanstveno prešao preko toga.
Ko je opasniji po stanje i odnose u BiH i državu- Peter Handke ili negatori genocida kao što su Milorad Dodik (koji je čestitao Handkeu ali će i dalje biti politički partner Bakiru Izetbegovću), Aleksandar Vučić, Aleksandar Vulin..., kao što je negativan odnos prema ovoj državi koji oličava Kolinda Grabar Kitarović?
Šta nema - Jedan od umnika koji oblikuju savjest našeg dekomponovanog društva, neuporedivi Dino Mustafić, odmah je reagovao na kantonalnu deklaraciju.
Upitao je nije li važnije povodom te skandalozne nagrade misli okrenuti ka Potočarima i vidjeti kako podržati Memorijalni centar. Mustafić još kaže: Ono što bih volio, a čega nema u odluci Skupštine, da se razgovaralo uopće, kako obavezati institucije i organizacije koje se bave kulturom sjećanja. Da pokažemo da to nisu brojke i statistike, nego da se tu radi o genocidu i da su to bolno traumatizirane tačke i da su direktno razaranje suživota.
Uz to, bilo bi logično da je Deklaracija podsjetila da u ovoj zemlji i najviši državni dužnosnici nekažnjeno negiraju genocid, jer zbog opstrukcije iz Republike Srpske to zlodjelo nije u Krivičnom zakonu BiH. Bila je prilika i da se podrži amandmanska inicijativa delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Zlatka Miletića iz DF-a za dopunu Krivičnog zakona BiH kojom se predviđa zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina za poricanje ili opravdavanje genocida, kao i za imenovanje javnih objekata po osobama koje su pravomoćno osuđene za ratne zločine, genocid ili zločin protiv čovječnosti.
Bila je to prilika da se od novog vođstva Evropske unije i Vijeća za provedbu mira u BiH traži podrška toj inicijativi, a ako ne prođe, da takvu dopunu donese visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko. Negiranje genocida je direktan atak na Mirovni sporazum.
Šta još - Ovako, suhoparna Deklaracija je izraz ideolološkog populizma, političke demagogije, stranačkog konformizma, skupštinske površnosti. I licemjerja SDA s obzirom na relaciju Dodik -Handke.
Pa, ako ćemo demagoški, idemo. Ko se sve u KS-u osjeća nepoželjnim i bez odluka vlasti? Postoji li popis o stanju branilaca i njihovih porodica i program njihovog zbrinjavanja? Kakvo je stanje sa ratnim vojnim invalidima i civilinim žrtvama rata? Šta je urađeno za one koji su prošli logore, šta je sa silovanim tada djevojčicama, djevojkama i ženama, muškarcima? Šta je sa svim drugim socijalno skrajnutim i zanemarenim od vlasti, zašto su otišli i odlaze ljudi?
Ima i drugih nepoželjnih stranaca. Vidno je kakav je odnos vladajućih prema izbjeglicama i migrantima iz bijela svijeta? Sramotan!
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.