EU i tortura tri stranke

Zija Dizdarević
EU i tortura tri stranke

Predsjedavajući i članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić, uputili su iz Brisela pomirljive i obećavajuće poruke. Specijalni tretman u sjedištu Evropske unije uključivao je, uz ispunjenje obaveza prema EU, zahtjev za što bržu uspostavu vlasti na svim nivoima, prestanak sa sukobljavajućom retorikom, uređenje graničnih i drugih pitanja sa susjednim državama.

Dodiku je ukazano na legitimnost protesta u Banjoj Luci. Džaferoviću «šapnuto» da se ne smatra dobrom inicijativa za promjenu imena Republike Srpske, Komšiću (tačnije, Draganu Čoviću) je poručeno da je izmjena izbornog zakonodavstva unutrašnja stvar, bez instrukcija EU. Čoviću se neće svidjeti ni što je Dodik Komšića nazvao prijateljem.

Tamo i ovdje – Tako je bilo u Briselu, a kakvo je stanje prije posjete kolektivnog šefa države sjedištu EU? Da li će briselski brifing pomoći da se BiH počne izvlačiti iz (post)izbornog blata? Glasači koji su se nadali boljitku nakon izbora izigrani su dvojako. Prvo, tačno je da su na ishod izbora više uticali stranački brojači nego birači. Drugo, dešavanja u postizbornom periodu atakuju na egzistenciju, mentalno zdravlje i budućnost najvećeg broja građana BiH. Nastavlja se tortura tri stranke nad obeznanjenom društvenom većinom i nezaštićenom bh. državom.

Najava mogućnosti da SDA uputi apelaciju Ustavnom sudu BiH zbog naziva bh. entiteta Republika Srpska, Deklaracija Hrvatskog narodnog sabora vođenog HDZ-om i reakcije tim povodom, uz ostalo, ujedinile su vlast SNSD-a i opoziciju u RS-u. Podsticanje etničke homogenizacije upozorava na ponovno snaženje nastojanja da se ratni ciljevi ostvare drugim sredstavima.

Poslije tragičnog raspada Jugoslavije teritorijalizacija nacionalnodržavnih interesa nije završena samo na liniji Srbija - Bosni i Hercegovina - Hrvatska. Nakon Slovenije i Crna Gora, Makedonija i Kosovo su na putu međunarodne stabilizacije svog statusa. Srbija i Hrvatska «ubiše se» uvjeravajući da su za suverenitet i teritorijalni integitet bh.države. Istovremeno, vršljaju po njenoj sudbini putem svojih eksponenata unutar BiH.

(Para)državice – Treba ponavljati, Republika Srpska je nastala da bi država Bosna i Hercegovina nestala. To je bila ideološko-teritorijalna platforma, utemeljena u okviru velikosrpskog projekta koji je oličavao Slobodan Milošević, i, uz oružje otuđenog, izdajničkog i moćnog dijela JNA. Sve do kraja rata tzv. Vojska RS je imala političko-vojno-obavještajno-logističko-medijsku podršku Beograda.

«Hrvatska Republika Herceg-Bosna» je putem HDZ-a oformljena kao jasan izraz pretenzija Republike Hrvatske na dio prostora BiH. U oružanom dijelu, HV i HVO bile su prožete sastavnice s komandom u Zagrebu. Istina, u prvom dijelu agresije na BiH i pod međunarodnim pritiskom pred kraj rata, HV(O) su djelovali sa Armijom RBiH protiv agresora. U međuvremenu, velehrvatski političko-vojni angažman bio je udružen s velikosrpskim i usmjeren na Armiju RBiH, dalje onemoćavanje bh. države i radikalno ograničavanje uticaja Bošnjaka.

Sredinom septembra 1993. godine, uoči Bošnjačkog sabora, sve je u vrhu SDA bilo spremno da se prihvati podjela BiH na tri republike (srpsku, hrvatsku i bosansku), unutar bh. unije. S tim što bi svaka republika nakon dvije godine imala pravo da se na referendumu izjasni da li će ostati u uniji. Republika Bosna bi imala oko 29 odsto teritorije, s nerazjašnjenim statusom Sarajeva i mandatom Evropske unije nad Mostarom. Alija Izetbegović je u Ženevi to prihvatio i bio je urađen prijedlog Ustava Republike Bosne. Na Bošnjačkom saboru odbijen je taj projekat razgradnje bh. države, za koji se zalagao i Haris Silajdžić.

Gdje smo 24-te godine poslije Dejtona? Dodik vodi politiku vraćanja RS sa dejtonskog na miloševićevsko-karadžićevski status, što je praćeno omalovažavanjem bh. države i njenih institucija, negiranjem agresije i genocida, rehabilitacijom i slavljenjem ratnih zločina iz Drugog svjetskog i posljednjeg rata, ima podršku Srbije i Rusije. Čović nastoji da reafirmiše «Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu», negira se presuda Haškog suda šestorki s vrha «HRHB» pod čijom komandom su vršeni ratni zločini, na prostoru vlasti HDZ-a odaje se počast krvnicima iz vremena tzv. NDH, u zaleđu HDZBiH je državni vrh Hrvatske. SDA je razapeta između uloge samoproglašenog graditelja i prvobranitelja bh. državnosti i nastojanja da po svaku cijenu očuva monopol na prostoru svoje vlasti i vrati izgubljeno (primjerice, Kanton Sarajevo), daje nazive ulica i škola po onima što su simpatizirali ustašku vlast, igra na panislamsku i osmansko-nostalgijsku kartu.

Dodik i Čović su udruženi u ucjenjivanju drugih stranaka i države. Prvi opstruira put u NATO, a drugi nastoji iznuditi izborna pravila po mjeri HDZ-a.

Zato u unutrašnjim pitanjima i u odnosima sa susjedima EU ne može biti po strani. Bitno je da BiH dobije kandidatski status do 1. novembra u mandatu sadašnje upravljačke strukture EU. Slijede izbori u EU i ko zna šta će donijeti.

Alternativa – Članice Bosanskohercegovačkog bloka (Socijaldemokratska partija, Demokratska fronta, Naša stranka) su pod dnevnim pritiskom međunarodnih autoriteta da budu dio federalne i državne vlasti. Bilo bi nemjerljivo korisnije da su ti vanjski kreatori naše sudbine energiju i odlučnost uložili da oktobarski izborni proces prođe što legalnije i da se isprave postizborne nepravde. Sada bi odnos stranačkih snaga za uspostavu vlasti bio drugačiji i nemjerljivo lakši za oponiranje dominaciji troetničke stranačke logike.

Šta god odlučili u Bh. bloku, bitno bi bilo da ostanu udruženi u stavu. To je danas jedino obećavajuće alternativno jezgro za uspostavu širokog respektabilnog saveza stranaka građanske orijentacije. BiH je nužna alijansa koja će biti ključni faktor za uspostavu vlasti, izraziti demokratsku narav bh. društva i postati glavni sagovornik međunarodnim autoritetima. Tom nastojanju treba širi građanski angažman, ne samo glasački.

Idealiziranje? Možda. Ne može ova priča bez izuzetnog Zdravka Grebe – prvorazrednog intelektualca, političkog zanesenjaka, mostarskog Sarajlije, bosanskog Hercegovca, kosmopolite. Grebu su odlikovali čestitost, ljudskost, plemenitost, hrabrost, hipersenzibilnost, socijalna osjetljivost, druželjubivost, beskompromisnost u borbi za pravo i pravdu, izvrsnost u profesiji, trajna intelektualna znatiželja, afinitet prema kulturi i umjetnosti. Bio je kozer, šarmer, harizmatičan, omiljen, voljen.

Uporedite njegove vrijednosti s profilom političara današnjice. Zdravko djeluje spram njih sasma egzotično. Ovovremena politika ne trpi takve. A naša rezignirajuća stvarnost vapije za entuzijastima po uzoru na Zdavka Grebu.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak