Slet na stadionu Koševo 1975.

Uvijek gledam da branim svoje kolege muzičare i kada mi neko spomene da su današnji pjevači po zanimanju uglavnom narko-dileri, a pjevačice-elitne prostitutke... otprilike, nešto promrmljam da se eto izgleda i danas, loše zarađuje od muzike kao u moje vrijeme.

A, nas starih pjevača sjete se još jedino novinari onih sedmičnih TV vodiča. Penzioneri i ostali stariji ljudi, koji još kupuju novine petkom zbog TV programa, rado pročitaju šta njima poznata stara lica vole pogledati na TV. Evo šta sam ja odabrao od emisija za TV vodič Dnevnog Avaza i koje glumce i voditelje volim:

Koja je Vaša omiljena serija?
Omiljena mi je serija novčanica Europa,a posebno iz te serije volim novčanice od 100 i 200 EU.
Koji je vaš omiljeni glumac?
Branislav Glumac, iako je on književnik.
Koja je vaša omiljena glumica ?
Ita Rina. Pomogla mi je da rješim mnoge križaljke.
Omiljeni film?
Ima ih više. AGFA, Kodak , Fotokemika...
Omiljeni TV voditelj ili voditeljica?
Otkako su se Milojko Pantić i Milka Babović posvađali dok su prenosili atletiku izgubio sam ljubav prema voditeljima i komentatorima.
"Stalno mi upadate u riječ!"
"Ali postavljen je dobar rezultat u disciplini koju ja pratim, morao sam vas prekinuti!"
"To nije kolegijalno!..."

Ozbiljno - nije kolegijalno da ja govorim o voditeljima - jer se još nadam da će me zovnuti da budem voditelj nekog festivala ili izbora za miss. Pa ne mogu o kolegama.

Spominjanje Fotokemike podsjeti me na kolor dijapozitive koje sam kao osnovac snimao sa svojim foto aparatom Smena 8, idealnim za početnika. Dijapozitivi su mi bilo jedino dostupni jer je izrada kolor fotografija bila preskupa za tadašnje klince. Danas je dijapozitive moguće digitalizirati pa sam našem čitateljstvu odlučio pokazati kako je davne 1975. izgledao "republički" slet povodom Titovog rođendana i Dana mladosti. Vježbači su bili motivisani jer su najbolje izvedbe išle na "savezni" slet, gdje će ih gledati drug Tito!!!

Ne vidjeh nešto u zadnjih 30-40 godina slike sa ovih sletova, pogotovu u boji, pa odlučih za dobrobit sadašnjih i budućih generacija uložiti 2 KM na prebacivanje dijapozitiva na USB stick kod profi-fotografa.

Nevjerovatan je osjećaj gledati ove boje i razmišljati o Koševu kroz vrijeme...Predlažem vam da izdvojite nešto vremena i pogledati jedinstvene fotografije Rikarda Larme s njegove izložbe iz 2009. Nama s Koševa posebno su interesantne slike koje se pojavljuju na 8.35-8.49 ovog videa:

Svaka Rikijeva fotografija je kao neka priča, neki film...hm...upetljavam se u nešto što se ne bih mogao opisati riječima.Fotografija se jednostavno...treba gledati!

A, vrijednost starih fotografija najbolje opisuju riječi ljudi koji su u ratu izgubili sve. Mnogi od njih na pitanje za čim najviše žale odgovarali su da im je najviše žao izgubljenih fotografija.
U zrelijim godinama svoju ljubav prema fotografiji ispunjavam pomoću slika koje prilažem u kolumni. Obično su to opet motivi sa Koševa - cvjetanje japanske trešnje, ruža ili aleja kestenova na Koševu.

Nažalost situacija sa kestenovima u gradu, pa i u našoj aleji je tužna. Oni su teško oboljeli, pa su i fotografije iz današnje kolumnice tužne...

Svakako da su fotografije Rikarda Larme ključne u današnjoj kolumni i da se o svakoj "slici može ispričati priča". No, da bi upoznao sve vježbače i prisutne na stadionu Koševo tog maja 1975. i da postoji na netu i kolor fotografija sa ove manifestacije stavit ću "googlabilan" naslov "Slet na stadionu Koševo 1975"!

Ako nekom iz generacija koje još kupuju novine petkom zbog TV vodiča bude drago kada vidi ovu staru sliku u boji, neće mi biti žao što sam neki dan dao 2 KM za digitalizaciju starog Fotokemikinog dijapozitiva.