Odoh i ja u komercijalu!

Opkolili su me, lajali na mene i nisam mogao ni naprijed ni nazad!

Skontao sam da mašem torbom s laptopom i malo-pomalo, uz viku i galamu, pokušavam da se izvučem iz neprijatne situacije. Laptop mi je poslužio i da amortiziram eventualni ugriz, kao u onom davno opisanom slučaju s otvaranjem kišobrana.

I tako...

Kad sam ih se konačno riješio, stavio opet torbu na rame, zaključih kako me je davno mama dobro savjetovala:

"Uči sine kompjutere - trebat će ti u životu!"

Late November

Vraćam staru rubriku "Pjesma za čitanje kolumne" jer osjećam da će današnja kolumna biti još lošija nego obično - pa nek' vam lijepa pjesma popravi gorak osjećaj prevarenosti koji ćete imati nakon čitanja...

Ko o čemu - vojska o skraćenju,  kurva o poštenju, a ja o muzičarima.

Kad sam bio mali, volio sam fudbalere i pjevače, a kako starim uviđam da mi fudbaleri sa svojim frizurama "fudbalerkama" ne mogu biti idoli. 

Znači - samo pjevači i njihove neukusne frizure!

Samo me veliki muzičari i njihove biografije zanimaju, a Tito i Bruce Lee će me razumjeti i oprostiti mi jer su i oni maštali o muzičkoj karijeri.

Tako se Ivo Robić prisjetio da su ga jednom nakon svirke u Opatiji "ljudi u kožnim mantilima" zamolili da pođe s njima.

Nije mogao odbiti, i tek kad su ga ukrcali u brzi policijski čamac i krenuli prema Brionima, skontao je šta je bilo.

Tito je imao goste, malko je popio, i rekao potčinjenima: "Dovedite mi Ivu Robića!"

I onda je Tito svirao klavir, a i Ivo se raspjevao rasterećen briga da bi i on "mogao malo zasvirati klavir" kako se učinilo u momentu kada su mu prišli ljudi u kožnim mantilima.

Za danas sam vam iz stare zaboravljene knjige o Ivu Robiću pripremio dio u kome se sjeća kako u to doba pojma nije imao da mu je pjesma hit u SAD-u.

No kad su u pitanju biografije, malo sam na oprezu.

Postoje profesionalni "pisci biografija" koji gledaju da "unesu dramatiku" u biografiju koja poslije možda i nije tačna ALI JE INTERESANTNA ZA ČITANJE.

Jedan od dvojice novinara koji su otkrili zavjeru nakon koje je izbila afera Watergate i predsjednik Nixon dao ostavku, napisao je dosta nakon toga i biografiju prerano preminulog komičara Johna Belushija, mojoj generaciji najpoznatijeg po filmu Braća Blues.

I ta biografija u kojoj je popularni glumac prikazan kao narkoman, kreten itd. toliko je iznervirala njegovog brata, također poznatog komičara Jamesa Belushija da je izjavio: "Kad čitam kako je Woodward predstavio mog brata, počinjem da razmišljam o tome kako je vjerovatno NIXON BIO NEVIN!"

Slično mi se čini da je predstavljen i Jim Morrison u filmu The Doors, koji doduše nisam gledao do kraja jer me iznervirao. Siguran sam da je Jim bio divna ličnost, upravo onakav kako ga je njegov otac opisao u kolumni

Tata od Jima Morrisona,

i da su preostali članovi malo sebe nahvalili, a njega "otračali" autorima filma.

Dokaz mi je da su imali od Jimove smrti dosta vremena da naprave nove pjesme na nivou starih, a trenutno se ne mogu sjetiti nijedne...

Eto mene zanimaju životi muzičara, ali volim i književnike, slikare.

Slikari, posebno avangardni, su uvijek loše živjeli i davno jednom sam prijateljima, koji su bili ugledni slikari, imali izložbe, dobivali nagrade itd. ali loše zarađivali, rekao kako mi je tužno gledati umjetnike kako u Dubrovniku portretiraju turiste, kako to nije neki njihov nivo itd...

Oni su se samo značajno pogledali i rekli: "Elvise, dobro je da ne dolaziš na Hvar!"

Pojma nisam imao, a i oni nisu o tome pričali, kako svake godine tamo idu da malo zarade para za teške zimske sarajevske dane...

Misao za kraj

Za one koji nisu iz Sarajeva:

Naš gradski prijevoz je u velikim gubicima, problemima, a Sarajevo ima i jednu specifičnost - autobuske linije gdje ne važe mjesečne karte, gdje nema "šveranja" i gdje se plaća kešom. Te linije se zovu "komercijala" što je samo po sebi šega jer implicira da ono ostalo nije komercijalno i da bi linije u kojima se voze đaci, radnici i penzioneri trebale da se zovu "socijala".

I neki dan, uđoh u tu "komercijalu", pa pomislih kako cijeli život sviram rock i ostale vrste alternativnih muzika, i eto stjecajem nesretnih okolnosti pod stare dane, ni kriv ni dužan "odoh i ja u komercijalu"...