Imali smo, nismo znali

Pjesma koju sam odabrao eklatantan je primjer refleksivne poezije, jer poet ima dobre reflekse za promišljanje skrivenih opasnosti u koje ga njegova čulna ushićenja mogu odvesti:

Nakon što smo pjesmom Pokaži mi ličnu kartu odradili "obavezu" da budemo kulturni u oktobru, idemo na našu staru dobru rubriku Elvis podvaljuje sadržaje iz starih kolumni.

Kako je ovih dana zaista čarobna jesen danas ću vam podvaliti spot za pjesmu Čarobna jesen koji sam montirao za svoju kolumnu od prije dvije godine:

Ono što bih htio zapisati dok me još sjećanje služi (i postoji iko ko me još želi čitati i slušati!), to je osjećaj čovjeka koji tek kad nešto izgubiti postane svjestan gubitka.

Zato se okrenimo neiscrpnoj temi Nekad i sad (obično se mali književnici uhvate velikih tema - zašto bi Elvis bio izuzetak?)

Dakle, nekad niste mogli izgubiti posao, naravno ako ste ga imali. To je davalo sigurnost ljudima i, kakvu god plaću da su imali, mogli su planirati budućnost i porodicu. Naravno, u svakoj firmi bilo je problematičnih likova, neradnika itd, ali zbog djece koju su imali – ne bi dobivali otkaz!

Ako bi neko bio alkoholičar pokušavali su da ga urazume kritikama na sastancima ("drug Mujo griješi, puno pije", onda još jedan član radničkog savjeta uzme riječ i kaže isto, sve dok se u raspravu ne uključi drug Suljo i kaže: "drug Mujo griješi... pije a ne mezi!").

Kako su djeca i porodica bili u prvom planu – onog ko je bio nepopravljiv nisu izbacivali s posla, nego bi ga slali na bolovanje, a alkoholizam je bio priznat kao bolest s kojom su neki izganjali... invalidske penzije!

Ne znam ima li ovo negdje zapisano, istinito je, zaista poznajem dvojicu koji su se tako penzionisali.

Mnogo toga iz prošlosti ostalo je nezapisano, a na mnoge stvari koje su ljudi tada govorili sada drugačije gledamo.

Recimo, hardcore fanovi grupe Bijelo dugme, koji su jedva podnijeli Tifu nakon Bebeka, pojavu Alena, trećeg pjevača, vidjeli su kao najavu sumornih vremena za našu zemlju!

"Alen pjevač Dugmeta?" govorili su, a mi nismo kontali na šta su mislili najavljujući "Au... ne piše nam se dobro!"

Ni vama se ne piše dobro jer sad dolazi...

Solo dio

Kao i obično, sad ide solo dionica u kolumni, jer je autor bivši muzičar koji je nekad na koncertima znao publiku zadaviti svojim "solažama".

Dok ostali kolumnisti konzistentno razlažu svoju temu, on zapuca da solira s idejama koje veze nemaju sa temom kolumne (podsjećam, danas je Imali smo nismo znali), pa ćemo u našoj staroj dobroj rubrici Elvisova solo dionica danas komentarati komentare kako su naša reprezentacija, Nogometni savez i šira zajednica IZGUBILI možda i 20 miliona eura zato što nećemo učestvovati na Svjetskom fudbalskom prvenstvu u Rusiji.

Po toj logici ja sam izgubio milion-dva eura jer NISAM napisao pjesmu Angie.

Mogao bih sada da uzdišem da sam izgubio i više jer nisam napisao pjesmu Yesterday, no treba biti realan i priznati da nisam bio čudo od djeteta poput Mozarta da s tri godine napišem Yesterday. Ali s 11 sam mogao napisati Angie, ali nisam... I tako IZGUBIH silne pare...

Evo, prilažem misao otkrivenu na internetu, uz ljubaznu molbu da se malo stišate na pojačalu, jer ja još soliram:

"Ako vi koji živite u inostranstvu imate SVE - zašto onda zadnjih dana tražite da vam pošaljemo ajvar? Imate SVE - a nemate ajvar?"

Nastavak nakon sola

Udavih ja opet sa solom.

Kajem se, neću više...

Tako sam isto obećavao da neću kolumne naslovljavati samo po pjesmama Šemse Suljaković i Miroslava Ilića (Prođi sa mnom ispod duge, Što me pitaš, Stjuardesa Vesna, Sreli smo se u aprilu) jer ima i drugih pjevača.

I opet sam "neparlamentaran" – jer sam previše krenuo forsirati pjesme koje pjeva Indira Radić (a ima i drugih pjevačica!).

Kolumna: Vesele su moje depresije

No, šta ću... Svaki put kada vidim današnji život – zapjevam ovaj njen duet s pjevačem za kojim sada žale hardcore fanovi Bijelog Dugmeta sa početka kolumne. Nisu cijenili ono što su imali...