Četnik Bursać i partizan Komšić

”Velika je ovo i moćna zemlja, prebitna, istorijom i kulturom bremenita i premrežena, e da joj sudbinu može štemati jedan Bursać ili jedan Komšić. Suviše je ljudi dalo sve svoje za ovu zemlju, e da bi se podala i prodala za par kurvanjskih političkih poteza.”

Zastrašujuća politička paranoja promajno drma društvene mreže i determinira odnose u Sarajevu.

Vrijeme je za najnovije smotre u kojima je mahalska supismena raja željna unce pažnje odlučila da se razvrsta na krvna zrnca namjesto na ljude i neljude.

Jebi ga!

Potpisnik ovih tedova, tako je završio u Karadžićevoj vojsci po (najmanje) drugi put, jer nije dostojan analize propasti Komšićevog Zlatnog ljiljana i viskijem natopljenog šinjela.

Tako kažu ujedinjeni SBB-SDA-DF botovi, lišeni pameti, ali obogaćeni željom za vlašću.

Jebi ga, Bursać - reći će iskreni taksista, tako ti je to kad ne znaš izabrati pravu stranu.

Jebi ga Bursać, ko te jebe, kad ne podržavaš našeg Ljiljana u njegovoj bjesomučnoj potrazi za uhljeb-besmislom, reći će elokventniji DF-ovac, opijen pragmatizmom i strahom za kokošarsko mjesto u kakvoj kakvoj Kantonalnoj vladi.

Jebi ga, Karadžićev vojniče, reći će SDA bojovnik, dok mu se brk smije na nebulastične pingvine mahalaše, koji su nekakvu lijevu demagogiju zamijenili instant-bošnjačkim nacionalizmom za kusur od para, pa su onda sa haustorčadima ukopali BiH u bezumlje kakvo se ne pamti.

Reći će na koncu i Bursać, jebi ga, ali, jebi ga indid, četnici su mu pobili pola familije, majku u logor kanili otjerati i zbog antičetničke ideologije je nepoželjan u najmanju ruku u “manjem BiH entitetu”. Reći će “četnik” Bursać da ima 11 prijetnji smrću od, gle čuda, četnika, ali koga to boli briga u kakofoniji pljuvanja u dalj patriota na baterije iz centra Sarajeva.

Ništa lično, samo pos’o

Mogao bi taj Bursać nesrećni reći, nije stvar ovdje u Bursaću, zapravo je ponajmanje stvar u Bursaću koji između ostalog demaskira genocidne namjere RS-a od njenog nastanka do danas. Nije čak, s druge strane, stvar u Komšićevom poratnom skrivanju guzice, naprosto, pos’o jebi ga. Politički pos’o napljuvavanja neistomišljenika. A taj pos’o zahtijeva demarkaciju i prokuženje, javno i tajno svih onih koji se u prigradskim naseljima Sarajeva i resto Federacije ne vesele crno-narandžasto-zelenoj koaliciji SDA. I taj pos’o će da traje!

A sva je istina da ta i takva koalicija udara muhur na gotovo pa pravnu nezavisnist pola, ili preciznije 49 posto tetitorije moje zemlje, koja se odaziva na dejtonski dogovoreno ime Republika Srpska. Pa je ta novonastala koalicija, baš sa Ljiljanovim plajvazom na dobrom putu da odradi ono što Dodik ni u najluđim snovima nije mogao zamisliti, a to je ojačavanje tranšea i rovove na međuentitetskoj liniji.

Infantilni desperados Komšić

Gledam prije neko veče intervju Komšića na TV-u. Sramota od Boga i do Boga. Za narod niko i ne pita.

A gledajući Komšića u Centralnom dnevniku, osjećam samo i jedino duboki stid, sram i prezir. Kao da se desetogodišnjak obraća petogodišnjacima ništeći i ono malo zdravog razuma. Bez srama i razuma sopstvenog, dabome!

I ne znam da li ste svjesni da je ovo što radi Željko Komšić direktno podrivanje Bosne i Hercegovine. Da, da.

Naime, on s pozicije prvog čovjeka Predsjedništva, rastura jednu od najstabilnijih i najboljih vlada na lokalu, kantonu i dijelu države.

Dakle, kažem vam - sa iste pozicije s koje je Milorad Dodik pokušao da ruši ono malo valjanih institucija u Bosni i Hercegovini koje rade svoj posao, to identično radi gospodin Željko Komšić.

Neka mu je na čast!

A ljudi, opet, Bursaća, potpisnika ovih redova, kao marioneticu gurkaju iz četnika u ustaše, iz ustaša u balije, iz balija u četnike, pa ukrug. Jer, pos’o - ništa lično!

Velika je ovo i moćna zemlja, prebitna, istorijom i kulturom bremenita i premrežena, e da joj sudbinu može štemati jedan Bursać ili jedan Komšić. Suviše je ljudi dalo sve svoje za ovu zemlju, e da bi se podala i prodala za par kurvanjskih političkih poteza.

A opet, na koncu, ubijeđen sam da je taj Komšić blizak mišljenju ovog Bursaća o jednoj, nedjeljivoj i jedinstvenoj Bosni i Hercegovini, više i jače nego što voli i želi tajkunski polupašaluk u sarajevskoj kotlini.

Vampirske muke

I da, otvoreno treba reći, hulje i štetočine, koje prodaju zemlju za uncu interesa i malo topline u anusu nacionalista, nisu niakave patriote. To su parapatriote, vampiri koji žive od sukrvice negdanje krvi iskrenih ratnika.

Potpisnik ovih redova, potpuni je analfabeta po pitanju vampirizma, ali zato daje sebi za pravo da citira pisca Selvedina Avdića, koji jasno i glasno titulare i ekskluzivne egzemplare tobože patrije i njenih dobara sjajno raskrinkava, pa veli:

“Ako je patriotizam ljubav prema domovini, parapatriotizam je ljubav prema vlastitoj poziciji u toj domovini. Patriotizam može biti koristan u doba društvenih kriza, kada može postati pokretačka snaga svih građana, da budu odgovorniji i vrijedniji. Parapatriotizam buja u doba društvenih kriza, uglavnom u vidu parazita koji se kače na budžet”

Prepoznajte li nekog parapatriotu, hodajuću mjernu jedinicu paračovjeka?

Dabome da poznajete - eno ga gore u prvom safu, podučava Radončića i Izetbegovića juniora osnovama sjedinjenja u molitvi za Allahom.

I vidite, to je sjajno, presjajno na razini duhovnosti muslimanskog svijeta, ali to nema nikakve veze sa državom i zemljom Bosnom i Hercegovinom.

Na koncu konoca, niko se na svijetu više kajati više neće, od Željka Komšića. Za sve!

Od postupaka sadašnjih do izgubljenih izbora budućih.

Ukoliko se ne kaje, e pa onda i jeste ono što mu zluradi pripisuju, kvazilijeva, prevarantska opcija onih koji vole SDA, a stide se da to javno priznaju.

I još nešto, lako će zemlja bez “četnika” Bursaća, ali sve mi se čini da će pooteški sa previše “i” bez partizana na svim stranama. Mislite o tome intenzivno i mislite o tome jako brzo. Za desetak mjeseci su nam lokalni izbori pa da se na ljude i neljude razbrojimo.

Samo da ne lupamo glavama o zid uz povike, za koga glasah, majku mu, dok poparana članska kartica DF-a ispada iz razačarane ruke. Jednom vas mogu prevariti. Dva ili tri puta, toleriše se u ovim našim vukojebinama, ali pazite - čovjek koji pred milionskim auditorijem, bez da trepne izjavi, “JA OVDJE NISAM ZBOG GLASOVA, JA SAM OVDJE DA RADIM!", a da je do sada imao nula diskusija i nula inicijativa u četiri godine parlamentarnog mandata, e pa to je dno dna. I to je do nas.

Ništa Željko nije kriv, vjerujte mi. Sve je do nas! Samo, ne vidim Željka partizana, a to me malo buni.