Izetbegovićeva nudistička farsa

A mrtvi, a protjerani, spaljeni, silovani, a djeca žrtve rata, genocid, urbicid, elitocid, zločini, ubistva Bošnjaka čak i na teritoriji i Srbije, a sve to u režiji Srbije-hoće li Srbija za to ikada odgovarati?. Pravno gledano neće, jer pravno gledano Srbija NIKADA nije učestvovala u agresiji na BiH, a koju je u realnosti izvela (sic!).

Kad je otkrivena Tomašica, kad je potvrđen genocid u Srebrenici, kad su potvrđena masovna silovanja, spaljivanje živih ljudi, velika većina, ogromna većina javnosti i medija bavila se ili negiranjem istine ili infantilnom analizom Netflixovih serija namjesto svoga posla. Jer “nije politički trenutak”. Ćutali su.

Kad je ćutanje važnije od istine

A šta mislite, da li bi bilo i genocida u Srebrenici i Tomašice i zločina masovnih da nije bilo aktivne uloge Srbije? Naravno da ne bi.

I kad je prije 20 mjeseci Bakir Izetbegović sa svojim tzv. Pravnim timom u diletantskom nastupu oborio reviziju presude i kad je spasio Srbiju bilo kakve odgovornosti i to ovih dana i potvrdio, šta radi većinska javnost u Federaciji BiH? Pa ignoriše ovu istinu i bavi se infantilijama tipa da li se kaže burek ili pita sa mesom-na sramotu hiljada i hiljada ubijenih. Jer “nije politički trenutak”. Ćute!

I tako propada zadnja nada ljudska da će Srbija ikada biti optužena za nešto u čemu je učestvovala. Ali, budimo do kraja iskreni, nije to (jedino) medijska krivica, niti krivica javnosti. U omerti-zavjeri ćutanja učestvuje dobar dio političkih glavaša iz Sarajeva koji jedu mrvice moći sa stola i ispod stola famiije Izetbegović. Jer, koliko god to narod ne zna, ili se pravi da ne zna, tzv. pravni tim Bakirov je prije dvadeset mjeseci u potpunosti omanuo (kako blaga riječ). I tada su časni ljudi, od Benjamina Butkovića do poštenih pravnih eksperata pisali šta bi značla i šta znači odbačena revizija presude. 

Najčešće su se pominjali izrazi poput “diletantizam”, “pravni debakl”, “politička avantura”. S punim pravom. Ponovimo, Bosna i Hercegovina je u ovoj pravnoj avanturi jednom za svagda zatvorila vrta za punu pravnu odgvornost države Srbije u Udruženom zločinačkom poduhvatu. To i vrapci na grani znaju - da nije bilo JNA, njenog oružja, logistike i vojne supremacije, gore narečeni genocid i masovni zločini se jednostavno ne bi desili.

Ko priznaje, pola mu se političkih poena dodaje

Budimo jasni, ne, Bakir Izetbegović NIKADA nije bio kriv za zločine, ali za pravni debakl revizije presude koja tuži zemlju kriva itekako jeste. I to, toliko je bio kriv da je poslije dvedeset mjeseci mučke ćutnje i sam priznao kako je bio okružen diletantima i kako je ZNAO da sa diletantima od te revizije presude (ne tužbe, kako je nazivaju isti ti pravni diletatnti, nego presude) nema ništa.

Priznao i njemu ništa. Nema odgovornosti niti pravne, niti političke, niti ljudske. Za sve to vrijeme, SDA botovi su mučki napadali s svakog onoga ko je ustao protiv “mudre familije Izetbegović” i tako valjda pod tim mnoštvom i množinom krili nesposobnost provorođenog sina prestolonasljednika Bakira. Za svo to vrijeme, svako onaj ko je upro prst i reko - Bakir je makar pravno potpuno go - bio je izdajica, a tu su se našla i mejnstrim etiketiranja, svaki iskreni kritičar Bakirov postao je ili četnik ili ustaša. I na koncu, kad Bakir kaže, da bio sam go k’o pištolj, svi smo bili goli, a ja sam ne samo znao za našu nagost, nego sam i učestvovao u nudističkoj farsi, onda je on dobar, moćan, pravedan i pošten, jer ko prizna, pola mu se prašta?! Nije nego!

Ma može li licemjernije?

Naravno da može, uvijek može!

Zašto si ćutao, Željko?

Nije vrh licemjerstva Bakir i njegova SDA, o ne! On samo radi to što radi, jer mu se može i jer ima neizmjerno jak muhur obogaćen strahom, partokratijom i tiranijom, muhur koji plebs izuzetno štuje.

Pazite sad ovo: “Svi koji napadaju Bakira javno, svi su se javili u Vijećnici da mu daju podršku. Svi smo sve znali. Ja jedini nisam izašao za govornicu da tada pričam. Mnogi su licemjerni danas.”

Ovo kaže Željko Komšić braneći valjda Bakira, ali tako jadno, tužno i licemjerno da se od ovoga može jeftina poema sastaviti.

Pa bolan Željko, pošteni i prepošteni, što ne obavijesti narod da od kilavog posla sa par prevaranata - pravnika nema ništa? Što ne reče, narode dragi ili građanstvo drago, od volje ti, evo mi ne znamo, nećemo ili ne možemo valjano niti zahtjev za reviziju uputiti, to je naša sve odgovornost???

Licemjerni su oni koji brane diletantizam Bakirov i SDA, još veći licemjer je Bakir i njegov tim, koji ništa ne radi, a najveći licmejri su saučesnici u šutnji koji optužuju druge za licemjerstvo, dakle u ovom slučaju drug Komšić.

Ili ovo treba čitati u nekom drugom ključu? Možda ovu Komšićevu izjavu treba isčitavati kao obračun sa prisutnim u Vijećnici i ultimativnu odbranu SDA? Čini se da je i jedno i drugo na stolu.

A mrtvi, a protjerani, spaljeni, silovani, a djeca žrtve rata, genocid, urbicid, elitocid, zločini, ubistva Bošnjaka čak i na teritoriji i Srbije, a sve to u režiji Srbije - ko će za to odgovarati?. Pravno gledano niko, jer pravno gledano Srbija NIKADA nije učestvovala u agresiji na BiH, a koju je u realnosti izvela (sic!). I nema tog suda koji bi pobio sve pobrojane argumente, da se samo strana koja revidira u ovom slučaju BiH, nije sjetila da ih na vrijeme i u prihvatljivoj formi dostavi, kao što nije.

Potpisnik ovoh redova, davno je napisao da bi i Dodik i Vučić, a naročito pređašnji srBski lideri trebali podići spomenik Bakiru Izetbegoviću i njegovom pravnom timu još za života.

Za to vrijeme srbijanski ratni veterani hoće svoje ministarstvo

Ovako imamo apsurdnu situaciju, da ne može biti apsurdnija - u Srbiji, u Beogradu ratni vojni veterani protestuju tražeći potpuno legalno i legitimno osnivanje “boračkog ministartva”, valjda za sve uspjehe od Hrvatske preko Bosne do Kosova, dok zemlja na čijoj teritoriji su počinili zločine i genocid pravno nije uspjela dokazati čak ni ovu očevidnost.

E, ako je i od nas Bosanaca i Hercegovaca, previše je!

Ono čega, izgleda, nije previše i čega nikada biti neće previše to je sado-mazohistički odnos vlasti prema svojim građanima, a uz pomoć apatičnih medija. To je odnos neprirodnog bluda, koji je u nas postao posve prirodan i kao takav opstao zadnje tri decenije. To je odnos u kome smo spremni gaziti svoje žrtve u ime politike i političara, koji te žrtve (pravno) nipodaštavaju. U vom slučaju, odnos prema žrtvi, tačnije izostanak bilo kakvog zrelog pravnog odnosa, pokazalo je bošnjačko rukovodstvo na čelu sa Bakirom Izetbegovićem i baš, apsurdno, baš zato će isti sa svojom partijom biti nagrađen od strane birača na narednim lokalnim izborima.

Ne vjerujete? Strpite se 11 mjeseci, pa ćete vidjeti. Jer, draži je uhljebu Bakir i foteljica od istine i revizije presude ne za jedan, nego za šest genocida.