Krme in fabula

Narod koji svoju budućnost prodaje za 200 grama Dodikove krmetine, zaslužuje ovog čovjeka da vlada njim!

Milorad Dodik je mjerna jedinica političkog života u Srblja zapadno od Drine. Neotesan, bahat, primitivan, radkalašan, nervozan, supismen i nekulturan, baš on je taj uteg, što vazda baca na stranu ludila i gluposti i vazda dobija izbore-ne svojim nego narodnim ludilom.

Vuk i 55 hiljada ovaca

Juče Dodik sa skupštinske govornice u Banjaluci kaže kako je već rezervisao šatore, muziku, jaganjce i prasiće za kampanju u Banjaluci na lokalnim izborima i da će pobijediti.

“Imam popisanih 55000 ljudi u Banjaluci koji će glasati za mene, džaba se borite”, urliče egzalitarno Dodik.

Dodik: Angažirali smo sav janjeći i praseći fond da dobijemo izbore u Banjoj Luci

I nije najveća bruka to što se baja sprda sa svojim unesrećenim stadom, ne nije to tolika šteta ni sramota. Najgore je što će taj i takav narod glasati za Dodika i Dodikove i na ovim i na mnogim narednim izborima, jer toj svjetini i jeste mjera demokratije, dvadeset deka masne krmetine pod stolom. To je taj “demokratski potencijal” od Trebinja do Banjaluke, koji se zadovoljava političkom mišlju iz ranog paleolita-u se’ na se’ i poda se’. 

To je taj “građanski cvijet demokratije” kojem je Dodik, neartikulisani trbuhozborac mjera. I da, narod koji svoju budućnost prodaje za 200 grama krmetine, zaslužuje ovog čovjeka da vlada njim! I to dugo, dugo. A sve su prilike da je tako i da će ostati tako. 

Vladati podanicima nije teško, treba ih samo redovno bičevati - verbalno i etički i naravno i svake dvije godine nahraniti marvu - onom krmetinom, koju nakupci Dodikovi uoči izbora po Krajini kupuju.

A Milorad Dodik reče - i što mu nevjerovati - da samo na teritoriji grada Banjaluke ima 55 hiljada podanika sitnog zuba, koji će se dogodine za njegovu franšizu SNSD isprsiti i glasati. Taman tako, to je onih 55 hiljada uhljeba i njihovih obitelji, koji toplotu osjete u dubini Dodikovog šupka i interpretiraju je kao svjetlost na kraju tunela.

Ostali? Koji ostali? Ostali su zaostali od Slovenačkog konzulata u narečenoj Banjaluci do Slovenije i dalje na Zapad. Nema ovdje ostalih!

Ostali su samo i jedino oni koji zaista vide sreću u Dodikovoj krmetini, koji su na neki način ucijenjeni ovim neofašizmom i poneki mazohista na bijelom hljebu.

A nije ostati više ni izazov, više je tužno mirenje sa fatumom laktaškim.

Mlaćenje gloginja tuđim...

Nego, lako ćemo mi za krmetinu, rekao je Mile neke mnogo opasnije stvari od načina napasanja svojih ovaca. 

Dodik na okupiranoj govornici izjavljuje - Ako hoćete da vidite našu moć, izglasajte samostalnost RS-a.

Dodik radi ono što najbolje zna i umije, poziva na rat u kojem niti on, niti njegova djeca - strani državljani - neće učestvovati. Nikada Mile, ne zaboravite, nije ljubio ratne rovove. Za srBstvo se borio isključivo visokoakciznom robom, pa mu je i sam rat poglavita misterija sa možebitno ekonomskim uplusavanjem.

Dodik po običaju, tuđim kurcem političke gloginje mlati, no ne smeta mu, jer ima legitimitet u krmećim izbornim brigdama, a ko smo mi hroničari hudi da priječimo narodnu glupost?!

Dodik zna da će ovakvo huškanje u konačnici dovesti do haosa u kojem će nestati tvorevina RS, u kojem će zbunjeni ljudi, pijani od ove bolesne nacionalističke ideologije, namjesto srBskog sna uskakati u svoje izbjegličke traktore. Zna on vrlo dobro da će sprdnja sa državom Bosnom i Hercegovinom, najviše koštati krmeće brigade, al’ boli ga stojko - jer lakše se srbuje kad imaš privatni džet, nego hudi traktor IMT 539.

Pa je tako Dodik spreman žrtvovati i milion “svojih Srba” u RS-u, kako bi očuvao moć i pokradeni novac.

Nobela za Sloveniju

Jer, jednom kad ne bude RS-a, Dodik će biti daleko, u Moskvi ili na Kipru ili na Malti. A narod? Ko jebe narod, reče onomad zločinac Radovan Karadžić, a Dodik ga iskopira. Ta, narod je ionako stoka sitnog zuba, što jede ispod stola velikaša, u ovom slučaju, laktaškog traktoriste u avionu.

I na koncu, krme in fabula - oko par ražnjeva sve se vrti i tek će se rotirati dogodine, a za sve one kojima smeta smrda čmara Milinog, tu je zastrašivanje ratovima, otcjepljenjima i ostalim čudima. 

Malen je, premalen Slovenački konzulat u Banjaluci, ispred kojeg je svakodnevni red za legalni egzodus od svinjske politike, ali mu svejedno treba dati Nobela za mir i ekonomiju, slovenačku dabome. 

No, sve mi se čini da će Mile sa ovakvim narodom, a još više sa ovom opozicijom Srbima zapadno od Drine vladati još dugo, dugo, kako reče, najmanje deset godina. 

A vala su i zaslužili, ja da vam kažem!