Zisko i janje u Parizu i New Yorku

Imam posebnu vezu s tim gradom, kolega kaže da sam u prošlom životu sigurno bio Makedonac, ako ne Aleksandar ili Aristotel, onda možda Bukefal. Sad bi neko zloban rekao - kako možeš bit’ konj u prošlom životu, kad si to u ovome, ali mi smo nekad takvi da je reći za nas da smo konji – uvreda za tu plemenitu životinju. Bilo kako bilo, Skopljanci su se u Sarajevu proveli vrhunski, a najljepše im je, kažu, bilo u Raffaellu, gdje se skupljaju ostaci sarajevske boemije, nešto direktora socijalističkih giganata, i mi obični smrtnici koji navratimo kad se vrtimo oko Vječne vatre.

Taj je bircuz ovog 1. maja odjednom postao tema svekolikog zgražavanja, i poneke provale na društvenim mrežama: slika reality – celebrityja Aziza Gluščevića Ziska, koji u živopisnim odijelima i s plavim hidrogenom svakodnevno farba sivilo sarajevskih ulica, kako imperatorskim prstom nagore odobrava kvalitet pečenog janjeta obišla je svijet, a većina reakcija išla je u pravcu – “evo šta nam papci rade”, “vidi dokle smo došli”, “Sarajevo, stidi se.”

Hmm, moram priznati da ne dijelim tu vrstu konsternacije – ne zato što poznajem raju iz Raffaela ili Ziska – nego zato što ispada da je jedini problem pečeno janje na ulici, a glavni znak papanizacije grada - veseli Zisko, kojem baš i ne biste mogli objasniti da radi nešto loše dok okreće janje pred kafanom. Prvo je kolega Dragan Bursać iz Banje Luke objavio sliku pečenog janjeta s tržnice u Madisonu, općina Manhattan, kanton, da prostiš, New York, a onaj što ovo piše je okružen životnim prijateljima na pariskom St. Germainu ugledao – Ziska. Odnosno njegovog dvojnika sa sve hydrogenom i šunjalicama za suvereno i manje oprezno kretanje po gradu.

Te dvije slike nisu nikakav alibi za ono što se u Sarajevu dogodilo, nego prost dokaz da je baš sve svugdje moguće: pariski "Zisko" je malo mršaviji od ovdašnjeg, njujorško janje je nešto deblje od onoga s Bjelašnice, ali to vam je to. Niti je Pariz popapančio zbog doajena u jarko crvenom sakou, niti će New Yorku išta faliti što će ljudi na Madisonu spucati janje i nakon toga čačkalicom potrijebiti ostatke. Sve na svijetu je pitanje legaliteta: na prvomajskoj paradi pred drugi krug izbora u Parizu skoro da je više roštilja nego na koridi u Čevljanovićima, ali to nikom ne smeta, jer je prijavljeno, radi kad radi, kad je neradni dan sve se to skupa makne i ljudi žive kako su i naučili.

Ono u čemu je, zapravo, problem s prvomajskim pečenjem janjeta je – rekosmo, legalitet. Izvadi dozvolu, pribavi ekološke i higijenske papire, i peci gdje te volja. Znajući našu praksu, bilo bi dovoljno dati jedno sto maraka kakvom nadležnom referentu i stvar leg(a)l(n)a. Druga stvar je praktična: ispeci janje na livadi pa ga donesi kafanu, a ne uzurpiraj javni prostor. Zisko nad životinjom, zaista, nije najljepši prizor sarajevske turističke prvomajske ponude. Ali, postoji i ono što se zove mentalitet, i to je, vjerovatno, jedno od objašnjenja. Naš čovjek voli da pokaže da ima, pa je to pečenje i jedna vrsta inata s komšilukom. Po sistemu: kad ste već zauzeli grad, da se to malo i označi. Pritom, iskustvo gostoprimstva u Raffaelu nikada neće doći u pitanje. U to sam se, sa ili bez prijatelja iz Skoplja, uvjerio na desetine puta. Ti ljudi ne misle da rade išta loše.

S druge strane, nema sumnje da bi i pariski Zisko – djeluje sasvim obučen akšamlija - okrenuo janje u Parizu, sa svojom rajom. I da je New York pun onih koji bi uradili isto to, i po ko zna koji put istinitom učinili onu legendarnu Hemonovu priču – "janje go away". Ali, tamo imaju pravila, pa se zna ko, gdje i kako vrti stoku sitnog zuba.

Ipak, brine nešto drugo: među onima koji se strašno ibrete nad janjetom i Ziskom veliki je broj onih koji su, svako sa svoje strane, kršili norme i pravila kako su stigli. I time nas doveli u situaciju da se javno uopće raspravlja o ovome: banalna svakodnevica u kojoj je lakše legalizirati bespravno izgrađen objekt, nego dobiti dozvolu da izneseš roštilj ispred kuće, odjednom je pokazala visoku svijest onih nema kad su važne stvari u pitanju: oni učestvuju u namještanju tendera, otimaju stanove i poslovne prostore, podržavaju mračne nacionalističke snage, ili članskom iskaznicom, naprosto, rješavaju probleme svoje familije. Ili šute kad je ozbiljan kriminal na sceni.

Oni svoju janjad peku i jedu daleko od očiju javnosti, a ovcama koje glasaju za njih ili ih na drugi način podržavaju pokazuju svoju visoku ekološku i civilizacijsku svijest. Da ne bude zabune, neka se kazni svako ko uzurpira javni prostor, ali vi nas nemojte braniti.

Kao što Ziska u Parizu, ili janje u New Yorku niko i ne treba osuđivati.