Trećepozivci i njihovo vrijeme

Hapšenje Kemala Čauševića: početak ozbiljne akcije ili štit za “kapitalce” 

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba  

Vijest o hapšenju Kemala Čauševića, bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje, u utorak 17. juna ujutro, glavna je tema kako medija, tako i čaršijskih priča. Operacija zvučnog naziva “Pandora” (uvijek sam se divio inventivnosti viših policijskih službenika kod imenovanja akcija, lica za praćenje i doušnika), obuhvaća vrlo širok spektar: u pritvoru su bivši i sadašnji šefovi Uprave za indirektno oporezivanje, te još pedesetak lica za koja se sumnja da su dio kriminalne hobotnice koja je Bosnu i Hercegovinu oštetila za, udahnite malo, 2 milijarde maraka.

Ne treba biti nikakav “ekspert” pa znati da je Kemal Čaušević, i pored činjenice da je, baš onako papanski bahato, pokupovao razne nekretnine po centru Sarajeva – relativno sitna riba u mulju posttranzicijskog mulja. Bez biografije i bez referenci, u javnosti najčešće u društvu kriminalaca, on je jedan od onih neprimjetnih, koji se u auli fakulteta, na prvim predavanjima, obično drže potišteno i sa strane, da bi za nekoliko godina “bljesnuo” i došao “na televiziju.” “Logika” njegovog “uspjeha” je više nego jasna: slušaj šta ti se kaže i “gledaj odakle vedri.”

Takvi tipovi uvijek nepogrešivo slijede instikt: pomno paze da se ne zamjere nekom jačem i na višem položaju, kinje slabije i prema njima se ponašaju osiono i bahato. “Intervencije” kod uvoza roba, propuštanje ko zna kakvih sve sadržaja kroz granice ove zemlje, Čauševiću je, dakako, omogućila vlast.

I tu se, naravno, krije suština priče, i postavlja glavno pitanje: je li ovo početak pravog raščišćavanja unutar ovoga društva, ili kozmetička akcija koja će sakriti “kapitalce” koji stoje iza lutaka kakav je (bio) Čaušević. Njega i još desetine u kolokvijalnom jeziku hadžija koji vedre i oblače finansijskim tokovima u BiH zovu - rezervni za potpisa .

Njihovi nalogodavci koji još uvijek udobno sjede na najvišim državnim mjestima ili sklonjeni u zavjetrinu uredno “odrađuju” glumeći konsultante velikih firmi koje, kao, Bosni i Hercegovini donose velike investicije.  E, tu nastaje zbrka. Niko, pa ni multimilijarderi sa Bliskog istoka čiji angažman se uglavnom svodi na to da izgrade hotel, poslovni centar sa sve džamijom u bližoj okolini, ne želi biti blesav i svoje novce i dalje bacati nezasitnim bošnjačkim prvacima.

Pad Čauševića je i frakcijska borba: nije tajna da je on s još nekolicinom mladih pravnika u karijeru krenuo kao pijun najvećeg ratnog logističara Hasana Čengića, i da u unutarnjem sukobu u SDA, pripada struji Čengića i Bakira Izetbegovića, a protiv Sulejmana Tihića. U tom smislu, ovaj drugi “civilniji” lobby ovim je zadao jak udarac svome protivniku, i ponovio poruku koju je Čengiću još prije dvije godine poslao član Predsjedništva SDA i bivši potpredsjednik Republike Srpske Adil Osmanović u tv- emisiji “Pošteno govoreći”: “Vi ste dosad navikli otvarati vrata nogama, odsada to više neće tako moći.”

Šta god, dakle, bilo posrijedi u ovoj akciji Tužilaštva i policije – početak ozbiljne čistke koja će ovo društvo konačno pomaći naprijed, ili kozmetička kretnja koja bi zadovoljila zahtjeve međunarodnjaka i dijela javnosti koji traže ovdašnjeg “Sanadera” – bitno je znati da je ovo (bilo) vrijeme trećepozivaca, tipova koji falsifikuju diplome pa otvore univerzitet, ili od lokalnih piljara pa postanu ekskluzivni dobavljači. Kako na “visokom” nivou, na kojem se elita pokazala gora od rulje, tako i na onom nižem gdje su carovali Čauševići i ostali igrači za “potpisa”, koje ste mogli ili ih i danas možete naći u širokom spektru firmi od Razvojne banke i Energopetrola, preko Energoinvesta i Elektroprivrede, do javnih emitera i Al Jazeere.

Ova je država tako duboko potonula jer su oni (bili) svugdje i zato ova akcija može biti duga i iscrpljujuća, ali je jedini put kojim se može ići. Ako nakon nje “kapitalci” i nalogodavci ostanu tamo gdje su bili, onda nismo ni zaslužili bolje.  A dogodi li se suprotno, ova s….a zemlja ima pravo na bolju budućnost.

Ono na šta sada treba misliti je da je svakom optužnicom koja se podnese protiv trećepozivaca i njihovih gazda, BiH je bliža društvu civiliziranih naroda i dalje od uništenja. Svaki taj papir direktna je karta našoj djeci za kakvu-takvu budućnost.

I treba ići dalje, ma čije se lice na kraju raskazalo. Nakon godina trećepozivačkih laži, ovoj zemlji treba istina. Samo je to može izliječiti.