Kako Mali Kemo saznaje sudbonosne stvari?

Baš je lijepo biti građanin ove zemlje i znati da te prisluškuju. Čovjek stekne dojam da njegov maleni život u ovoj zemlji na vječitoj ivici opstanka ima neku višu dimenziju. Neki je dan, naime, objavljeno da je Obavještajno sigurnosna agencija OSA platila više od 800.000 maraka za softver nazvan Fin Spy. Program poznat i kao Fin Fisher je program za nadgledanje računara i mobilnih uređaja koji je razvila njemačko-britanska firma "Gamma International GmbH".

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Firma, inače, negira prodaju ovog programa totalitarnim režimima, ali postoje zemlje koje su potvrdile kupnju programa kojim se inficira vaš kompjuter ili telefon, a antivirusni programi ga ne otkrivaju: Bosna i Hercegovina se tako pridružila bratiji Velikog brata FinSpya koji je prodat i u Australiju, Bahrein, Bangladeš, Belgiju, Estoniju, Holandiju, Italiju, Južnu Afriku, Mađarsku, Mongoliju, Niger, Katar i tako dalje.

Ovaj softver, kaže dalje vijest o revnosti OSA-e (u narodu poznatije kao “mali Kemo što se kači na telefon”), koriste represivni režimi širom svijeta kako bi špijunirali disidente, aktiviste, advokate, novinare...
Nisam baš siguran šta rade disidenti i novinari u Kataru ili Estoniji, ali znam da se kod nas, sto posto mogu presresti i zabilježiti razgovori i kontakti od velike važnosti za svjetsku sigurnost. Recimo, razgovor između dva službenika jedne od naših državnih agencija:

S1: “Bogati, gdje ćemo danas na doručak?”
S2: “Hoćemo roštilj ili pitu?”
S1: “Nemoj onog Malog Zmaja više, ubi me žgaravica. Ima l’ išta lakše?”
S2: “Ima onaj jedan, otvorio pitu ispod sača prema Semizovcu, znaš kakva je?”
S1:”Znam, nije loš, ali malo su mu debele jufke.”
S2: “Ma jest, ali pošteno nafiluje.”
S1: “Ne znam, hajde, evo mi šefa, pa ti se javim kasnije.”
S2: “Dobro majstore, čujemo se.”
Kraj depeše.

Fin Spy bi se, također, mogao koristiti i u presretanju SMS poruka u kojima radne kolegice iz oblasti predstavljačkog marketinga komentiraju nastup svoje drugarice na showroomu ili presici povodom promocije novog parfema:

K1: “Jesi vidjela one Belme glupače, molim te?”
K2: “Joj, stvarno. Jes’ glupa.”
K1: ”Šta stvarno?”
K2: ”Ništa, šta si vidjela?”
K1: ”Pa kako će zeleni lak staviti na noge, a bijele cipele, pa gdje to ima, k’o da smo na igranci kod Olova, a ne u Importanne centru? Majko moja, gdje ovo sve ide.”
K2: ”Stvarno je glupa, ja joj stalno govorim i za one haljine s bretelama, ali ne da se nju ni u šta ubijediti. Misli da je najpametnija.”
K1: “I najljepša.”
K2: ”E, vala to nije.”
K1: ”Nije, to smo nas dvije.”
K2: ”:) Tako je, draga, baš si <3  
K1: ”I ti si <3”
K2: ”Baš mi je drago da se volimo. Ljubac.”
K1: ”I tebi, ćaos.”
Kraj depeše.

I tako, ko zna koliko obavještajno zanimljivih i sudbonosnih sadržaja se može snimiti softver u rukama Malog Keme. Recimo, Wikileaksov izvještaj o nedavnom hapšenju Lijanovića, koji bi mogao izgledati ovako:
SEP 18 AMEMBASSY SARAJEVO TO RUEHC/SECSTATE WASHDC
SUBJECT: BOSNIA: LIJANOVIC

Upravo smo izdali nalog za hapšenje Lijanovića: to su mesari iz Hercegovine, koji su napravili veliku firmu, a onda su ušli u politiku i poticaje za poljoprivredu dijelili svojim ljudima uz procenat. Imaju i političku partiju koja radi na cijelom teritoriju BiH, i jedina je hrvatska stranka takve vrste. Predsjednik HDZ-a Čović je, inače, prve velike novce zaradio gledajući njima kroz prste pri uvozu mesa, i sasvim je vjerovatno da je veći kriminalac od njih, ali situacija je sada takva da njega ne možemo hapsiti, to bi direktno utjecalo na činjenicu da njegov HDZ pobijedi na predstojećim izborima.

Isto tako, u ovom trenutku ne bi bilo dobro uhapsiti ni Milorada Dodika, koji je centar korupcije i nepotizma, ali je još uvijek favorit Republici Srpskoj. S ovakvom praksom treba nastaviti, ali treba kupiti manje igrače, dok ove velike nikako ne treba dirati. Treba izbjeći detalje kakvi su suze majke Lijanovića dok ispraća sinove u zatvor, to nije dobro za demokratizaciju medija, ni za raspoloženje uopće.
Kraj depeše.

Konačne pobjede OSA-e, Malog Keme i Velikog brata je, zapravo, u njihovoj “logici”: za naše pare, pod izlikom borbe protiv bog zna čega, kupuju sistem da bi nas prisluškivali i pratili. I to ne bilo kakav sistem: protiv FinSpy se u Njemačkoj i Velikoj Britaniji pred Organizacijom za ekonomsku saradnju i razvoj vodi žalbeni postupak prema prijavi Privacy Internationala, Reportera bez granica, Bahreinskog centra za ljudska prava, Bahrain Watcha kao i Evropskog centra za ustavna i ljudska prava. 

Baš kao iz (praćenog) razgovora dviju kona, negdje u mahali:
M1: “Jesi vidjela one OSE, glupače, majke ti?”
M2: “Jesam, moja, čuj nas misle prisluškivat’. Stavila sam ja šerpu i na pola poklopac, pa kad voda provrije, to tandara, neće ništa čut’.”
Kraj depeše.