Izmišljanje tople vode

Za tačno sedam dana, dakle u srijedu 4. novembra, u Sarajevu će se održati zajednička sjednica Vlade Srbije i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Zanimljiva, majku mu, sve skupa ta rabota: osim smanjenja nacionalnih tenzija, bit će govora o namjenskoj industriji i izlasku na treća tržišta.

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Da pojednostavimo, odnosno spojimo dvije narodne poslovice: dok se Vlasi ne dosjete da biju Srbi, a biju i Turci, prestat će kupovati oružje koje vjekovima koriste jedni protiv drugih. Umjesto toga će lijepo proizvoditi sisteme za navođenje granata i municiju pa liferuj - najviše u Maleziju i Saudijsku Arabiju, ali i u zemlje NATO-a. Pa nek’ se za svoje pare, a našim oružjem biju koliko hoće. Jer, dok bude ovaca, bit će i klanja.   

Hoćeš – nećeš, ispada da je jedini selamet ovih zemalja u tome da prave ili tuše oružje: “Šta si mislio”, rekao bi kakav nadobudni cinik, “da ćemo mi proizvoditi sofisticirane mobitele ili aute na struju? Naša ti je mjera, puška, bomba, nož, pa ti sad vidi.“ (H)alal v(j)era, fini neki narod(i). No, dobro je da ne puca, misli naš običan svijet, a kad već mora, onda neka to bude po drugima, odnosno trećima. 

Hej logoraši - vazduhoplovci

To s čime će Vlada Srbije pred Vijeće ministara BiH je manje-više jasno: dovoljno je da Vučić ponovi da nije za NATO, ali da jeste za partnerstvo za mir. S druge strane, nije sigurno da ovdašnje Vijeće ministara zna s čim će pred Miloša (Aleksandra), ali dogovorit će se već nekako. Važno je da je postignuto nacionalno jedinstvo (šatro), pa će Radončić i Izetbegović već naći put da se zbratime s prijateljima svog najljućeg neprijatelja – Dodika. Što se Čovića tiče, on je još u ratu pokazao da “zna” s namjenskom industrijom. Internetom, naime, kruži svjedočanstvo da je predsjednik HDZ-a Čović, 1993. vršilac dužnosti direktora Zrakoplovne Industrije Kombinata Soko, koristio u julu i augustu te godine besplatnu radnu snagu logoraša iz konclogora Heliodrom.

Postoji, naime, pismo upravniku koncentracionog logora Stanku Božiću da se izuzme 15 do 20 logoraša za rad u zrakoplovnoj industriji. Što je, priznat ćete, praktičan potez: uzmeš robove i praviš avione. Tako od logoraša napraviš vazduhoplovce, a od sebe čelična krila HDZ-a. Koja su prepolovila Hrvate otkad njima vlada Čović, ali ništa zato. Bitno je da se leti, pa kako god.  

Sve u svemu, ko se god čudi što vlade dvije suverene (sic!) zemlje zajedno  zasjedaju, neka se odmah prestane iščuđavati. Ovdašnja vlastela pokazala je da sama ne zna voditi zemlju u kojoj je permanentna kriza, a u Srbiji su navikli na m(j)ešovito: još je knez Miloš Obrenović 1815. s Turcima dogovorio takvu upravu u Beogradskom pašaluku, i kasnije izvjestan vid unutrašnje samouprave, samo se u autokratiji malo zaigrao, pa je okrenuo starješine protiv sebe i morao emigrirati.

Inače knjaz Miloš (inače, “ja samo pijem Kiseljak”), bio je vjerovatno najznačajniji vladar Srbije u njezinoj historiji. Priča se da je sredinom 19. stoljeća ispraćao svoje diplomate u Carigrad, pa im sasvim ozbiljno saopćio ''da Turci - da bi nekoga prihvatili traže ili pare ili dupe.” I dodao: “A Srbija, kao što znate, para nema!''

Od toga se ne umire

Recimo da nije svakidašnje da zajedno zasjedaju dvije vlade: do koje će se mjere izljubiti - vidjet ćemo, ali to ne mora biti ni tako loše. Kad neko sjedi za stolom s nekim (makar ga na to ljuta Merkelica natjerala) to znači da ga suštinski priznaje. Drugo je to da je dobro da se razgovara, bolje nego da se puca i da se gađa kamenjem, jer, što opet kaže narod, od jedenja nejestivih stvari još niko nije umro. Pa neka se nađu, i jedu… do mile volje.

Ima još nešto: naši su vlastodršci, ipak nešto izmislili. Toplu vodu. Odnosno nisu izmislili, nego reaktivirali staru ideju. Kad dođe zima (i padne sneg, što bi rekla narodna pesma) svi se počnu dovijati kako da u nestašici plina i vode zagriju ovo malo naroda što je ovdje ostalo. Našu situaciju, inače, znate: plin nam je skuplji nego u Norveškoj, a vode uvečer nemamo, pa se možemo uvečer grijati do mile volje, ali nam natalitet ne raste. Onda su skontali da od Kaknja do Sarajeva provuku toplovod, koji bi, kao, riješio sve naše probleme. Ozbiljni energetičari kažu da bi to zadovoljilo samo 10 posto od sadašnjih potreba, ali vjerovatno oni koji su to smislili i misle na sebe. A njih ionako nema više od deset posto. Mi ostali se možemo zagrijati na drugi način.   

Ili, jednostavno jesti ono od čega se pita ne pravi. Uz toplu vodu.