50 novogodišnjih želja

Piše: Ahmed Burić  

1. Da ne bude kao 2012.

2. Da ne biramo od dva zla manje.

3. Da oni za koje sam glasao ne glume malajsko ludilo kad kad ih pitam – “što na jednom nivou podržavate SDA, a na drugom SDP?”

4. Da ne mislim kako je Fahro Radončić genije zato što je trebao biti iza rešetaka, a postao ministar sigurnosti.

5. Da Slovenci strpaju Janšu tamo gdje mu je mjesto.

6. Da Sanader ostane tamo gdje jeste i da u Hrvatskoj nastave sa zatvaranjem onih koji su ih strovalili tolike milijarde.

7. Da nam jedine sportske radosti ne budu kad Vedo Ibišević složi tri komada za “Švabe” ili Džeko tri za Građane, nego da Reprezentacija uzme Grčku ovdje i Slovačku u Bratislavi pa da idemo u Brazil.

8. Da i kod nas nekog zatvore ko je kriv za pustošenje nekada velikih firmi – Energoinvesta, Željeznica, Elektroprivrede, Krivaje, Šipada, Šuma Srpske…

9. Da ne drhtim kao prut svaki put kad otvaram sandučić u kojem je račun za plin.

10. Da bude plina.

11. Da ima vode u 3 ujutro. 

12. Da se otkrije ko je u Kliničkom centru kriv za pronevjeru i manjak od 60 miliona maraka.

13. Da konačno doznamo šta je s aferom “Reket” i ko je tako naprasno prekinuo.

14. Da se Valentin Inzko prestane ponašati kao pop u svatovima, i da ponekad uradi nešto od onoga što govori da treba uraditi.

15. Da se američki ambasador prestane ponašati kao hodža na minderu i upotrijebi nešto od autoriteta jedine svjetske velesile.

16. Da ne uginu stari zanati u Sarajevu, i da se u trgovkama ne prodaju samo turska roba i kineski suveniri, nego da rade sarači, obućari, ćurčije, tašnari, remenari i da taj svijet može živjeti od svog rada. Pa makar i uz pomoć države.

17. Da upoznam veći broj ljudi s realnim zanimanjima radnika, mesara, inženjera, trgovaca, novinara, muzičara, filmadžija, pjesnika, a da što je moguće u većem broju iz mog života nestanu koordinatori, supervizori, savjetnici, nadzornici, koproducenti, event i brand manageri…

18. Da narodna kuhinja Tetke Zilhe i ostale narodne kuhinje rade bez problema, ali da u njih ide manje ljudi nego prošle godine.

19. Da Miroslav Mišković u istražnom zatvoru ispriča sve što zna o svojim bosanskim partnerima, pa da mu se i oni polako pridruže.

20. Da grupa Elvis J. Kurtovich reizda album “Čudesni svijet privatluka” i da dobijem potpisanu kopiju koju ću ljubomorno čuvati pored radova s posvetom koje su mi poklonili Annie Liebowitz, Mick Jones, Hanif Kureishi i Esad Babačić.

21. Da grupa “Kablovi” odsvira bar 5 koncerata.

22. Da grupa “Karne” odsvira 4 koncerta.

23. Da se u Sarajevu otvori blues klub u kojem bi jazz bio zabranjen. Bar do tri ujutro.

24. Da cuke koje lutaju po ulici ne laju tako glasno i tužno. Da ne laju uopće.

25. Da se vjerske zajednice ograniče na ono što bi im trebao biti posao – da čuvaju dušu ljudima – a ne da im je tako bezočno kradu jeftinim politikantsvom.

26. Da Mustafa Cerić ostane predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa.

27. Da ne postanem član Nečega čega je on predsjednik.

28. Da mi taksista kad kad ulazim u auto ne kaže da je sinoć na Alfi gledao Muhameda Tunju Filipovića i da je on “pravo pametan čovjek”.

29. Da kad su javni emiteri u pitanju ne govorimo o tome kako nemaju para za Evroviziju, nego kako nemaju programa.

30. Da, kad napišem relativizirajuću rečenicu o nečijem djelu, pola “kulturne javnosti” ne okreće glavu od mene.

31. Da me nastavi boljeti neka stvar za nepostojeću kulturnu javnost. I javnost, uopće.

32. Da mi na Facebooku nepoznati ljudi ne traže da im budem prijatelj.

33. Da moji prijatelji budu sretni i zdravi.

34. Da svaki dan ne tražimo novi razlog zbog kojeg treba ostati ovdje.

35. Da svaki dan ne nađemo razlog zbog kojeg treba otići odavde.

36. Da nastavim sretati Mirzu Tanovića, slučajno, u gradu.

37. Da grad dobije značajnije ovlasti u odnosu na Kanton, a da ga vode pravi ljudi. Da opet ne moramo birati između onih za koje smo se uvjerili da su svoje otkantali.

38. Da se ujedine dva HDZ-a i završe slično kao HDZ u Hrvatskoj.

39. Da nas oni koji su nas prije dvadeset godina ubjeđivali da trebamo biti Jugosloveni, ne ubjeđuju da trebamo biti Bošnjaci/Srbi/Hrvati.

40. Da češće dođu raja iz dijaspore.

41. Da raja odavde ne zavide raji iz dijaspore.

42. Da raja iz dijaspore ne žali raju odavde, skrivajući muke koje ih tamo čekaju.

43. Da Dino Merlin odsvira još tri “Arene” u Beogradu.

44. Da Halid odsvira još tri “Arene” u Zagrebu.

45. Da ja u “Areni”, nevažno kojoj, čujem i vidim Springsteena. Ili u nekom manjem prostoru B. B. Kinga. Može i Costello.

46. Da ljudi malo bolje upoznaju sebe, a prestanu misliti kako dobro znaju druge.

47. Da živi komšiluk – i onaj komšija što ga volite, i onaj što vas nervira, pa bi ga spucali kratkim – ali da ne ovisite o tome.

48. Da drugovi intelektualci prihvate most kod Likovne akademije.

49. Da više puta vidimo osmijehe i čujemo “hvala”, “molim”, “izvolite” i  “izvinite”.

50. Da ljudi po ulici manje prose.