32. decembar

U novogodišnjoj noći, 31. decembra, valjda prvi put u životu, nisam izlazio nigdje. Nisam do kraja siguran zašto: malo zbog stida, a malo zbog napetosti što živim u gradu u kojem nema kvoruma ni za kakvu ozbiljnu akciju, zaspao sam vrlo rano. I usnio san, koji ovdje prenosim. U cijelosti.    

U Banjoj Luci, Davor Dragičević i grupa “Pravda za Davida” na ulicu izvedu oko 100.000 ljudi, a Tužilaštvo po ekspresnog postupku procesuira tužbu Davidove majke Suzane Radanović protiv Republike Srpske. Ministar Dragan Lukač pozove Milorada Dodika da podnese ostavku. Policijski vrh koji je zataškavao ubistvo Davida Dragičevića se, takođe, povuče sa glavnih položaja, a kadrovi koji su opstruirali istragu bivaju drastično kažnjeni. Mediji u Republici Srpskoj, do danas izrazito ratnohuškački raspoloženi i pod punom Dodikovom kontrolom, počinju objektivno izvještavati, iz javne komunikacije se izbacuje jezik mržnje. Gradonačelnik Banje Luke Igor Radojičić objavljuje kako više nema nikakvih prepreka da Marija Šerifović i Haris Džinović održe, svako svoj koncert, a Rajko Vasić za “Oslobođenje” uredno izvještava s utakmica Regionalne lige Republike Srpske – Istok, gdje Rudar iz Ugljevika i OFK Milići vode grčevitu borbu za naslov, dok ih u stopu prate OFK Šekovići, Podrinje iz Tršića i Mladost iz Bogutova Sela.

Istovremeno, u Sarajevu, nakon demonstracija zbog ubistva Dženana Memića i zajedničke akcije tužiteljstva i policije, istina izbija na vidjelo: raskrinkana je kriminalna hobotnica koja vodi do ilegalnih finansijskih transkacija najveće stranke u Kantonu Sarajevo. Opstrukcija Tužilaštva na čelu sa glavnom tužiteljicom Dalidom Burzić biva proglašena onim što jeste – farsom, a nekoliko glavnih aktera u zataškavanju ovog slučaja, orgnizatori lažnog priznanja optuženih za saobraćajnu nesreću Ljube i Bekrije Seferovića. među kojima su i advokati i političari, završavaju iza rešetaka.

Građanska opozicija koju predvodi Naša Stranka se ujedinjuje, dio SDP-a zadužen za kadrovska pitanja,  završava na Deponiji i potom slijedi čišćenje javnog sektora i revizija zapošljavanja i javnih nabavki. Policijske akcije sigurnost grada dovode na zadovoljavajući nivo. Problem zagađenja Sarajeva se rješava planski, slijedeći neka od najuspješnijih svjetskih iskustava. 

U Beogradu, demonstracije Protiv krvavih košulja polučuju rezultat: Aleksandar Vučić se javno, na jedinoj televiziji koju ne kontroliše izvini onima protiv kojih je neovlašteno upotrijebljena sila. Vladine agencije izađu s pravim podacima u kojima se vidi da se predsjednik tri puta slikao na istom mjestu, a tvrdilo se da se radi o tri različite lokacije na kojima počinju radovi. Također je objavljeno da su informacije o otvaranju radnih mjesta frizirane, i da je broj novih višestruko manji od onoga koji su objavili mediji. Miroslav Lazanski je penzionisan, a Ana Brnabić je preuzela LGBT krilo organizacije “Dveri.” Srbija se izričito obavezuje da ni na koji način neće utjecati na političke tokove u Crnoj Gori, a Amfilohije Radović se prebacuje na službovanje u Staru pravoslavnu crkvu na Čaršiji. Također, uvode se žestoke novčane kazne za osporavanje ili negiranje genocida u Srebrenici.     

Kancelarija Evropske unije i Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu objavljuju zajedničko saopštenje u kojem iskreno žale zbog načina na koji su dosad pratili političke procese i utjecali na njih: “svjesni mnogih propusta koje smo načinili u posljednjoj deceniji građanima Bosne i Hercegovine upućujemo javno izvinjenje. Svjesni smo da smo na određen način i u određenom trenutku poduprli neka od najgorih rješenja za ovu zemlju. Ne želeći da ugrozimo svoju poziciju, istina uz vašu pomoć, poštovani birači učestvovali smo u proizvodnji haosa i indirektno smo  odgovorni za djelovanje Milorada Dodika, Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića, Fahrudina Radončića i drugih političara koji su svojim uzurpatorskim djelovanjem ovu zemlju doveli dotle da je većina njezinih građana želi napustiti. Želimo vas obavijestiti da ćemo u narednom periodu započeti intenzivno bavljenje svojim poslom. Prvi korak u tome biće pronalaženje Visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka, za kojeg još uvijek niko ne zna gdje se krije, ali vam možemo obećati da ćemo ga možda naći. A možda sigurno nećemo.” 

U regiji biva potpisan paket međudržavnih ugovora kojima se zabranjuju miješanja u unutrašnje poslove susjednih zemalja. Kolinda Grabar Kitarović prebačena je na poslove zastupnic bihaćke mljekare za područje Hrvatske, Slovenije, Trsta i dijela Banata, a Andreju Plenkoviću je određena  mjera društveno korisnog rada u pučkoj kuhinji Caritasa u Sarajevu.

Kao u kakvoj Borgesovoj priči vidio sam grad, okolinu i regiju u sasvim drugom svjetlu. Bez agresije u komunikaciji, bez PTSP-a, bez rupa u svijesti ili na ulicama. Bez navijačkih medija, izvan naježene i zadrigle stvarnosti.

Nikad neće biti kao u mom snu, a imao sam osjećaj da je tako malo potrebno: već su počele stizati vijesti da je Dodik optužio Dragičevića da je htio zauzeti institucije, da se u centru Sarajeva opet dogodio revolveraški obračun sa smrtnim ishodom, i da će se sve nastaviti kao što je i dosad bilo. Uz našu svestranu pomoć.

Pa, sretna nam 2019. godina. Na javi. Kad već nema ispunjenja snova.